Sveta Zita (u Engleskoj Sitha ili Citha) iz Lucce, zaštitnica domaćica i kućnih pomoćnica, rođena je 1218. u planinskom selu Monsagratiju kod Pescaglie (provincija Lucca, Toscana), u siromašnoj i pobožnoj obitelji. Njezina starija sestra postala je cistercitska redovnica, a njezin ujak Graziano živio je kao pustinjak. Od svoje 12. godine Zita je radila u gradu Lucci kao služavka u obitelji trgovca vunom i svilom Fatinellija. Kod te obitelji ostala je cijeli život i služila im 48 godina, najprije kao služavka, pa domaćica, zatim kao odgojiteljica. Svaki član obitelji Fatinelli duboko ju je cijenio i volio. Postoje brojne priče o njezinoj vjernosti, o vođenju kućanskih poslova, o brizi za prosjake, o njezinoj dubokoj vjeri i svakodnevnom odlasku na misu u crkvu San Frediano. Hranu koju je dobivala od svojih gospodara, davala je siromasima. Često bi je našli kako spava na golom podu ili kako moli nakon što je svoj krevet prepustila prosjaku. Ispočetka su joj se drugi sluge i njezini gospodari rugali zbog pobožnosti i dobrote, a na kraju su joj se počeli diviti. Ponekad se i njezin gospodar naljutio zbog njezine darežljivosti. Jednom je za nestašice i gladi u Lucci potajno dala siromasima obiteljske zalihe graha. Kad je njezin gospodar provjeravao zalihe, na Zitino olakšanje grah se čudesno umnožio. Prema legendi jednom su anđeli ispekli kruh umjesto nje, dok je ona bila u ekstazi. Druga legenda govori kako se Zita jednom na Badnjak uputila na zornicu u laganoj haljini. Bilo je tako hladno da ju je njezin poslodavac umotao u svoj krzneni ogrtač uz molbu da pazi na njega i kasnije ga vrati. Zita je u crkvi vidjela siromaha u prnjama kako drhti od hladnoće i moli za milostinju. Skinula je gospodarev ogrtač i omotala prosjaka. Rekla je prosjaku: „On će te ugrijati, a vratit ćeš ga kad završi misa“. Kad je Zita izašla iz crkve, prosjaka više nije bilo. Zita je bila žalosna jer je iznevjerila dobrotu svoga gospodara. No, sljedećeg dana pojavio se na vratima Fatinellijevih neki stranac i vratio ogrtač. Zitini ukućani i žitelji Lucce zaključili su da je stari siromašak bio anđeo pa su vrata crkve San Frediano, gdje se prosjak pojavio, prozvali Anđelov portal.
Zitu je cijeli život održavala jednostavna i snažna vjera u dragog Boga. Zbunjivale su je počasti koje su prema njoj iskazivali njezini poslodavci i susjedi. Bila je sretna kad su je oslobodili nekih kućanskih poslova jer je svoje vrijeme mogla posvetiti bolesnoj, siromašnoj i utamničenoj braći. Posebnu naklonost iskazivala je prema zločincima koji su očekivali smaknuće i provodila je mnoge sate u molitvi za njih. Preminula je na današnji dan, 27. travnja 1278. u Lucci, u domu obiteji Fatinelli. Blaženom je proglasio 1652. papa Inocent X, a svetom 5. rujna 1696. papa Inocent XII. Papa Benedikt XIV. dodao je 1748. njezino ime u rimski martirologij. Njezino tijelo nalazi se u kapeli svete Zite u bazilici San Frediano u Lucci. Na njezinom grobu okupljali su se minulih stoljeća brojni hodočasnici i dogodila su se mnoga čudesa. Njezina slava i popularnost bila je tolika da je Dante u svojem „Paklu“ grad Luccu nazvao „Santa Zita“. Njezino tijelo pronađeno je 1580. neraspadnuto. Diljem Italije, Europe i svijeta posvećene su joj mnoge župe, crkve i kapele. Umjetnici je često prikazuju u odjeći služavke i s ključevima u ruci. Zazivaju je kod izgubljenih ključeva ili prijelaza preko nabujale rijeke. Zaštitnica je grada Lucce, domaćica, služavki, poslužitelja, konobara, ključara, garderobijerki, pekara, osoba kojima se rugaju zbog pobožnosti, žrtava silovanja i samaca.
