Blaženi Julijan iz Bala (Guliano da Valle, Zulian), franjevac, rođen je u Balama (nekoć Castrum Vallis, danas Bale, talijanski Valle) potkraj XIII. stoljeća. Bale su općinsko središte u Istri, trinaest kilometara jugoistočno od Rovinja. Julijan potječe iz staroromanske ili furlanske obitelji Cesarel ili Cusaril (kasnije Cesarello). Kao mladić pridružio se franjevcima i vjerojatno se školovao u njihovim samostanima u Istri, gdje je potom zaređen za svećenika. Djelovao je u nekoliko samostana, a većinu života proveo je u samostanu svetog Mihovila kraj Bala, koji je vjerojatno sam i osnovao. Odlikovao se kreposnim i svetim životom. Propovijedao je i ispovijedao po istarskim mjestima, te bio poznat kao miritelj zavađenih. Mnogi su dolazili k njemu i u samostan po utjehu i savjete. Vjernici su ga za života smatrali svetim. Blaženi Julijan preminuo je u samostanu svetog Mihovila kraj Bala, oko 1. svibnja 1349.
Pokopan je u crkvi svetog Mihovila, a kad su franjevci napustili Bale (početkom XVI. stoljeća), njegove su relikvije 1597. prenesene u župnu crkvu u Balama. Odmah nakon smrti počeli su ga štovati, a u XVI. stoljeću osnovana je bratovština koja se brinula za promicanje njegovog štovanja. Još prije 1477. građani Bala izabrali su Julijana za svojeg zaštitnika. Prekrasna župna crkva u Balama sagrađena je 1882. i prema natpisu urezanom u kamenu posvećena je Pohođenju
Blažene Djevice Marije i blaženom Julijanu. Papa Pio VI. posebnim breveom podijelio je 26. veljače 1793. vjernicima oprost za njegov dan, a papa Pio X. proglasio ga je 23. veljače 1910. blaženim. Umjetnici ga obično prikazuju s knjigom u jednoj i križem u drugoj ruci. Spomendan mu je 1. svibnja, a blagdan 4. svibnja. Blaženog Julijana iz Bala radosno uključujemo u „Svetu Hrvatsku“, obitelj hrvatskih svetaca, blaženika, mučenika, slugu i službenica Božjih.
