Sveta Ispovijed

169
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Dragi prijatelji,
htjela bih vam reći nešto o ispovijedi! Nemojte si uskraćivati tu milost – odlazite na ispovijed redovito. Kada sam bila dio new age fanatizma, znalo je prolaziti i više od godinu, dvije, a da se nisam ispovjedila. Ne samo duh, nego i čitavo moje psihičko i tjelesno stanje je bilo kaotično. To nije bilo samo u javi – kada sam spavala, sanjala sam užasne snove i često bih imala osjećaje neposrednog iskustva Zloga – Đavao me mučio u snu. I što je najgore, ne ispovijedajući se, gubila sam osjećaj za grijeh – djela, misli, riječi koje zapravo teško narušuju naš odnos sa Bogom, uopće nisam smatrala pogrešnima. Kada sam se počela redovito ispovjediti, u meni je kroz nekoliko mjeseci počeo rasti senzibilitet za svaki moj čin i misao koja me odvodila od Boga, koja je narušavala naš odnos. To me poticalo na promjenu – prema sebi, prema drugima, prema svijetu u kojem živim i prema Bogu. Ispovijed, koja mi je u mom duhovnom lutanju značila sprdnju, pomogla mi je izbaciti iz srca sve loše navike, čak i ovisnosti, sve strahove, sve grijehe i tako stvoriti prostor za Boga. Zato, redovito na ispovijed. Vi možete doma izreći svoje grijehe pred Bogom, ali ti grijesi ne će biti razvezani. Bog nam je, jer smo preslabi da bismo gledali Njegovu svjetlost, poslao Sina koji je obećao biti tu po posredništvu svojih svećenika. Ne ispovijedamo se svećeniku, on je samo posrednik – Kristu se ispovijedamo, a Krist naše grijehe odnosi Ocu. A Otac slavi povratak svakoga izgubljenoga Sina. „Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo, jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti.”(Lk 15, 21-24)

 

Laura Špilek

PODIJELI