Sv. Mihael, Gabriel i Rafael arkanđeli

731

Godina C

 

Napomena: Na 26. nedjelju kroz godinu – C, Crkva proslavlja i blagdan triju Arkanđela. Tamo gdje je župa njima posvećena umjesto nedjeljnih misnih čitanja, uzimaju se biblijska čitanja od toga blagdana što je slučaj i u župi „Sv. Mihovila Arkanđela“ u Tomislavgradu.

 

 

 

 

SV. MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL ARKANĐELI

 

Tomislavgrad, 29. rujna 2013. u 7, 30 sati

 

 

Dn 7, 9-10, 13-14 ili Otk 12, 7-12

Ps 138 (137), 1-2a. 2bc-3. 4-5

Iv 1, 47-51

 

 

UVOD

Nekom zgodom vjeroučitelj je u razredu, djecu upitao: “Kad bi svi dobri ljudi bili bijeli a zli crni, koje biste vi boje bili?” Jedna djevojčica odgovori: “Ja bih bila prugasta.”

Na jednom mjestu ruski pisac Solženjicin napisa: “Kada bi barem sve bilo tako jednostavno! Kada bi barem postojala mjesta gdje bi zli ljudi izvršavali svoja tajna nedjela, a sve što bi trebalo učiniti jest da ih se izolira od nas ostalih i uništi! Ali, crta koja razdvaja dobro i zlo zasije srce svakoga ljudskog bića.”

Uz svemirsku i eshatološku borbu između dobra i zla o čemu nas izvješćuje posljednja novozavjetna knjiga Otkrivenja, neprestano se s tim susrećemo kroz događaje u svijetu, dok se osobno trebamo odlučivati za jedno od to dvoje.

Da bismo mogli dostojno proslaviti današnja misna otajstva na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, probudimo iskreno kajanje što smo pokatkad bili i borili se na strani zla i manjega dobra.

 

HOMILIJA

Pripovijeda se da je nekom zgodom šestogodisnji dječak Filip odlučio ispeći palačinke za svoje roditelje. Želio je da ovo bude nešto dobro za roditelje, ali je sve prosuo i uprljao. Pokušavao je počistiti nered koji je nastao, ali se poskliznuo i uprljao. Uočio je oca na vratima i zaplakao. Bio je uvjeren da će ga kazniti, ali ga je otac primio za ruke i zagrlio.

Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, a zdravlje napusti. Ponekad ostanemo uplakani, jer ne možemo učiniti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke, voli i oprašta nam.

Božja Objava u Bibliji nas je upoznala s postojanjem stvorenih duhovnih bića od kojih su neka dobra, a druga zla. To nije posljedica njihove naravi, nego osobnog opredjeljenja za ili protiv Boga. Iz otajstva Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkanđela, koje danas slavimo, kao i anđela čuvara. Anđeli kao duhovna bića, unatoč svojoj službi u povijesti spasenja, izmiču svakom povijesnom razmatranju.

Danas na poseban način slušamo o Mihaelu kao simbolu Božje pobjede. Na strani Božjoj ratuje s onima, koji su na strani Zloga. Je li moguće vjerovati da je dobro jače od zla, te da u toj neprestanoj borbi, u kojoj i sami sudjelujemo, dobro pobjeđuje? Znamo i svjedoci smo tolikog kriminala, nasilja i velikih nepravdi u našem društvu. Posvuda oko nas cvate zlo.

Borba protiv oholosti Zloga i zla i danas je aktualna. Svjesni smo koliko oholost može prouzročiti zla u svijetu. Od prvih ljudi do današnjega vremena ta zla sklonost, obuzima ljude u svim kategorijama i staležima. Čovjek u svojoj oholosti i samodopadnosti uvijek se nastojao udaljiti od Boga, ili zauzeti njegovo mjesto. To redovito vodi i čovjeka i svijet oko njega u propast.

Zato je toliko ovisnika, prijevara, ubojstava, toliko stradanja nevinih od prometa do razbojstava. Pitamo se kako ostati u tome branitelj dobra, kad se čini da je dobro toliko puta pobijeđeno, a da zlo nastavlja svoj mrtvački ples? Moguće je u pokušaju da svakodnevno pobjeđujemo zlo, jer je ono već pobijeđeno. Vjera nas uči da je Krist Gospodin svojom žrtvom na križu i uskrsnućem, pobijedio svaki grijeh, zlo i samu smrt.

Arkanđeo Mihael u značenju imena “tko je kao Bog”, predvodnik je nebeske i anđeoske vojske te zaštitnik policije, čuvar i branitelj zajedništva. U Ivanovoj Apokalipsi opisuje se njegova borba sa Zmajem, kojeg pobjeđuje, prikazujući ga kao ratnika s velikim raširenim krilima kako gazi i ubija Sotonu. Boreći se sa Zlim sv. Mihovil bdije nad ljudskim rodom, želeći ga osloboditi zla i grijeha.

U tu kozmičku borbu uključeni smo svi, kao čovječanstvo i kao pojedinci. Mnogo puta se čini da je bolje biti na strani zla, jer to možda donosi neke koristi, ali znajmo da na kraju pobjeđuje dobro, jer je Bog dobrota. Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Stoga, nemojmo svoj nutarnji mir narušavati razmišljajući o nedostacima drugih. Ako nas netko povrijedi, iako je teško prijeđimo preko toga i budimo poput ruže koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili drvo koje daje hlad i onome koji ga želi posjeći.

Tako je živio i žrtvom vlastitog života posvjedočio istarski svećenik Miroslav Bulešić, koji je 28. rujna 2013. u pulskoj areni uzdignut na dostojanstvo oltara kao blaženik. Kao mladog 27-šnjeg svećenika na tzv. „krvavoj krizmi“ 1947. zaklali su ga Titovi komunisti zadojeni mržnjom, bezboštvom i osvetom.

Do kraja je ostao dosljedan svojim idealima u službi Kristu sve do prolijevanja krvi, te nam se stavlja za uzor da kao vjernici kršćani ni danas ne pokleknemo pred izazovima suvremenoga svijeta, njegova bezvjerja i praznovjerja. Bl. Miroslav je u svojoj duhovnoj oporuci u Kristovu duhu napisao: „Moja je osveta opraštanje“, što je i nama životni putokaz.

Važnost sv. Mihovila kao posebnog anđela je u nadvladavanju niskih strasti sebeljublja i porazu Zmaja. Primjer je svakom kršćaninu u ustrajnosti borbe protiv zla. Prvotni izvor zla je ljudsko srce iz kojeg izviru zavist, oholost, srdžba i mržnja koje nadvladaju ljudsko biće i tjeraju čovjeka na grješni čin. Poput sv. Mihovila čovjek mora priznati Boga jedinim Gospodarom i njemu služiti, kako bi izbacio svako zlo iz svoga srca.

Tako ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena prema sv. Mihaelu gaji osobito štovanje i pobožnost. U borbi protiv sila zla promatra ga kao svoga moćnog zaštitnika, koji je trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako štuje Istočna i Zapadna Crkva. Razna zvanja štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika: u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga od davnine slavi kao svoga zaštitnika.

Kao vjernici kršćani pozvani smo biti anđeli svim ljudima, braneći ih od zla i pomažući u dobru. Ta služba nije laka, ali ako se obavlja kršćanski, donosi mnogo radosti i zadovoljstva. Jer dobro je činiti dobro i najveća je radost što sudjelujemo u Božjem djelu, vladavini dobra u svijetu.

Biti anđeo sa sobom nosi značajku blagosti, ljubaznosti i čistoće. Kao što su oni službenici Božji i nosioci dobra, budimo i mi službenici jedni drugima i donosimo dobro, pazeći na dobar glas o drugima upravo danas dok se spominjemo Svjetskog dana obavijesnih sredstava. Na taj način dobivamo otvoreno nebesko obzorje, gdje sjaji lice Božje.

I u hrvatskom narodu rašireno je štovanje sv. Mihovila, dok je i naša župa u Tomislavgradu njemu posvećena. Bogoslužje ističe trostruku značenje sv. Mihaela u službi Crkve: on je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi protiv zla u sebi i oko sebe! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu. A kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

Koliko god da se u spasiteljskoj žrtvi jedinorođenoga Sina Božjega dogodila pobjeda nad Zmajem i njegovim anđelima, ipak nisu u potpunosti izgubili svoju moć i utjecaj na zemlji“. Naprotiv, čini se da je taj utjecaj sve veći. Kako inače shvatiti zla totalitarnih režima 20. stoljeća nacizma, fašizma i komunizma koji nas svojim zlom još truju i dijele? Kako razumjeti „grješne strukture“ zbog kojih zemlju i narod ne uspijevamo dovesti u Obećanu zemlju, za što veliku odgovornost imamo i mi kršćani?

Ili kako razumjeti zakone koji se donose, ili odgoj koji se uvodi u škole umotan u lijepe poruke i želje, a koji će nas još više učiniti robovima sebi i svojih sebičnih želja, kao i onih koji iza toga stoje? O svemu ovome mi ne smijemo šutjeti, jer i šutnja je opredjeljenje.

Moramo govoriti i sami činiti, kako bi naše djelovanje bilo usklađeno s govorom. Zato nam treba sv. Mihovil i njegovi anđeli da nas zagovaraju i brane, kako bismo odoljeli zlim anđelima i ljudima te njihovom lukavstvu i postati dionici pobjede koja se dogodila „krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva“.

Prigoda je da se zapitamo jesmo li se opredijelili za dobro, za Boga i služenje njemu ili za zlo i protiv Boga? Neka nam sv. Mihovil učvrsti temeljne i trajne vrijednosti u izgradnji kulture života u stalnoj borbi između dobra i zla, a čuva od laži i podvala onih koji ruše, a ne grade, osiromašuju, a ne obogaćuju naš život.

 

fra Mate Tadić

 

 

PODIJELI