Činjenica je da ima mladića i katoličkih mladića, koji nisu takvi kakvi bi morali biti, s obzirom na sva ona duševna svojstva koja bi po Božjem planu morali posjedovati, da mogu usrećiti žensko biće s kojim će se doživotno združiti u intimnoj obiteljskoj zajednici.
“Svi su oni jednaki!” ili “Znate kakvi su danas mladići”
Tako često govore djevojke.
Ti ne smješ biti “kao svi ostali” Ti se želiš izgraditi, znam. I to zar ne, želiš se izgraditi prije nego što počmeš poznanstvo s kojom djevojkom. Ona te mora naći već izgrađenog.
A koji su to psihološki – uz ćudoredne, koje već znaš – zakoni na koje se moraš obazirati kod odgoja samoga sebe, da uzmogneš potpuno odgovoriti zahtjevima vrijedne i čestite djevojke?
Kad ćeš biti onakav kakova te želi katolička djevojka?
Što ona želi naći kod tebe?
Psiha djevojke, dobre katiličke djevojke, želi naći kod svog mladića, svog budućeg muža ovo:
1. Jakost.Ne isključuje se ni fizička jakost, razumije se. Jednom kao muž i otac obitelji treba da imaš dovoljno fizičke snage.Ta žensko je biće iako živčano jače od muškarca, ipak sama nježnost, krhkost, tankih ruku, slabog struka. Ona to osjeća te se svjesno ili nesvjesno želio osloniti na nekoga tko je jak ponijeti svoj i njezin teret života. I kad djevojka vidi tu snagu kod mladića, ne umišljenu ili bahatu premoć kojom nju prezire, nego stvarnu, ona se s povjerenjem priljubljuje uz njega. Dječaci osnovne škole, od dvanaestak godina, bacali kamen s ramena. Gledale su ih učenice. Jedan Ivo bacio je najdalje. Kasnije.odrasao, pripovijedao je: “Ja svima odbacio,a moja – od veselja – krisnu!”
No prije svega djevojka želi da njezin mladić jak značajem: čovjek jake volje, koji je kadar odluku provesti u djelo, izdržati u poteškoćama života. Ona je po svojoj naravi više čuvstvena, promjenjiva. Zato traži čvrstoću kod mladića, svog budućeg muža. Ta se jakost očituje u stalnosti kod načela, u ozbiljnom učenju u školi ili izučavanju svog zanata, u vlasti nad svojim osjećajima, u mirnom suprotstavljanju poteškoćama i nenadanim udarcima sudbine, u zrelosti nazora na život i svijet.
2. Snalažljivost,okretnost. Muž se mora snaći za stan, za sve potrebno pokućstvo, naći zgodne veze za nabavku važnijih stvari: drva, ugljena, hrane. A ona – žena – ona će se brinuti za kuću, kućanstvo, obične kućne nabavke, za djecu. Već se na mladiću vidi ima li tu sposobnost ili ne. Kasnije se ona još više razvije ili se njezin manjak još jače osjeća: “Daj molim te, miči se!”-“Sve očekuje od mene, a meni glava puca.” Tako se kasnije znaju tužiti žene.
3. Stručno znanje. Solidno znanje, da ti se ona divi! Stručnjak si u svome poslu. “Moj zna”, “Moj kaže”.- “Vi podcjenjujete moga muža”, s kakvim mi je ponosom rekla jedna žena,a onda i ponosno pogledala kad je muž donio napravljenu stvar!
No ne samo stručnjak u svome poslu, nego upućen i u mnogo toga drugog. Pa kad treba u kući što popraviti, on zna. U susjedstvu se što pokvari, zovu njega. A ona cvate, sva je sretna i blažena!
4. Pažnja. On misli na mene! Ne baš tako da mu sve biće gori od čežnje za njom, to će s godinama proći. Nego tako što joj uvijek nanovo želi pokazati svoju ljubav, da je uvijek nečim razveseli:makar prvim ljubičicama u proljeće, lijepom jabukom, slatkom bananom. I nije njoj toliko do dara koliko do toga što ti na nju misliš i želiš je usrećiti. Pa ćeš je iznenaditi telefonskim pozivom, lijepom razglednicom, čim si nekamo odputovao….Ima mnogo načina, i svatko će ih naći, ako samo ima pažnje prema njoj, a baš ta pažnja nju posebno veseli i učvršćuje u ljubav. Kao i obratno: manjak te pažnje posebno je žalosti.
Ta se pažnja očituje i u:
5. Finom osjećaju. U riječima – da ne psuješ, ne govoriš proste i surove riječi; u načinu govora; u lijepom vanjskom ponašanju, ne samo prema njoj nego i prema svim ljudima, osobito prema njezinima kod kuće; moraš biti čist, uredno obučen i uredno počešljan. A ne kao onaj na kog se ona tužila: “Ma kakav je! Sve visi na njemu. “Moraš steći osjećaj za lijepo: umjetnost, glazbu, iako možda sam nemaš sluha. Treba da imaš samilosti prema bijedi bližnjega – nježno srce. Ali i osjećaj za svoje: “Brine za kuću!”
Djevojka će promatratrati mladića kakav je prema svojoj sestri, svojoj majci. To će biti znak da će biti takav i prema njezinima, osobito prema njezinoj majci, ali i prema njoj samoj!
6. Iskren.Vjeran, to je jasno.Ne smiješ previše obećavati.”Što mi je sve obećavao!” Pa je čekala same radosti. A stvarni je život ipak drkčiji.
7. Razumije se, ne smije biti pijanac, kartaš, ženskar…..
8. Karijera? To jest, visoki položaj, ugledna služba? Ne,na to djevojke obično ne gledaju. Nešto svršeno, dakako da može živjeti. No njoj ne smeta ako je školovanija od tebe. Doduše, za tebe je to negativno ako je ona izobraženija. Bit ćeš u podređenom stupnju a to stvara komplekse i poteškoće u budućem zajedničkome životu. Zato ti s tvoje strane gledaj da si izobrazbom jednak. Radije iznad nego ispod.
9. Ljepota? Dakako, no to je potpuno subjektivna. Ako djevojka nađe u mladiću pozitivne odlike, ona će – jer svatko ipak ima neku svoju ljepotu! – u njemu naći i nešto zgodno, čak i lijepo.To jest, što je njoj osobno lijepo. I to je dosta.
10. Praktičan katolički život? To jest, da mladić ide redovito u crkvu, na svete sakramente ispovijedi i Pričesti, da pozna svoju vjeru i da je proučava, da ima izgrađena katolička načela – sve to spada na praktični katolički život.
Da li to traži katolička djevojka od katoličkog mladića?
Zanimljivo! U tome možemo razlikovati dvije vrste katoličkih djevojaka:poprečne i radikalne. Poprečna katolička djevojka, zna se dogoditi, toga ne traži. Ona se zna već i potpuno zaljubiti, a još pravo ne zna mladićeva vjerska uvjerenja. Kadkada ni da li je katolik. Naravne njegove odlike toliko je zanesu da na vjerski momenat uopće ne gleda.
“Kako je s njegovom vjerom? “Obično pita svećenik djevojku kad mu spomene svog mladića. Nije rijedak odgovor: “O tome još nismo govorili.”
No – mi govorimo o izgrađenoj katoličkoj djevojci. Ona ljubi Boga, ljubi svoje pobožnosti, želi doći u nebo. I – budući da je u to sve duboko uvjerena, proživljava sreću u vjeri pa želi da to isto posjeduje i njezin mladić, njezin budući muž i otac njezine djece. Da on radi kakova izleta ili utakmice propusti nedjeljnu svetu Misu, toga ona ne može razumjeti i podnijeti.
Ona živi milosnim životom. Pa želi da tim životom živi i on, a jednom i cijela njihova obitelj. S toga nikako ne želi da njezini sastanci s mladićem budu rušenje tog života milosti, ni kod nje ni kod njega.
Tu se dotičemo delikatnog pitanja: kako daleko smije mladić ići u svojim zahtjevima prema djevojci, kad ju je već svim srcem zavolio? Za produženih sastanaka, pa i u nježnostima? U njemu se sve više rađa radoznalost, onda želja da ide još dalje: da je potpuno posjeduje. Ona će se isprva držati rezerviranom, no pomalo gubi i onda vlast nad samom sobom.I šta ako se doista zaborave te idu predaleko?
Onda se često čuje ovo:”Rastali smo se, jer je bio grub.”
Ona ljubi Božji život u sebi pa očekuje od mladića, da on zna cijeniti taj Božji život!
Iz knjige “Iz života”
