Snaga praštanja

218

Loren Seibold

Tajnica Garyja Wrighta zamijetila je čovjeka na parkiralištu. Imao je kapuljaču i sunčane naočale, prisjetila se kasnije. Lice mu je bilo crvenkasto i isušeno. Činilo se da živi na otvorenom. Vidjela je kako je nešto ostavio na tlu ispred obiteljske poslovne zgrade no to joj se u tom trenutku nije činilo bitnim.

Došavši toga dana u veljači 1987. na posao, Gary Wright je uočio na svom parkirnom mjestu nešto što je izgledalo poput hrpe čavala. Pobojao se da bi to moglo prouzročiti bušenje gume na automobilu nekoga od kupaca. Gurnuvši nogom tu hrpicu ustranu, začuo je tihi klik.

Eksplozije se ne sjeća.

Ne sjeća se ni kako je, našavši se šest metara dalje, došao k svijesti. Komadići metala još su uvijek padali po njemu. Hlače su mu bile poderane, šrapneli su mu oštetili živce i arterije a jedan čavao mu je prošao kroz bradu i usne, za dlaku promašivši oko. Tijekom nekoliko mjeseci Garyja su više puta operirali kako bi mu ponovno povezali živce i tetive te obnovili lice.

Gary je bio žrtva nepoznatog serijskog terorista kojega je FBI prozvao Unabomber. Tek devet godina kasnije Dave Kaczynski je u Unabomberovom objavljenom „manifestu“ prepoznao hvalisanje svog darovitog ali umobolnog brata. Dave je obavijestio FBI.

Pomirenje

Ubrzo nakon bratova uhićenja, Dave Kaczynski je nazvao žrtve svoga brata kako bi se ispričao u ime obitelji Kaczynski. „Ali, niste vi to učinili“, odgovorio je Gary kada ga je Dave nazvao. „To nije vaš prijestup.“ Na Tedovu suđenju u Sacramentu Gary se javno zahvalio Daveu za hrabrost koju je pokazao prijavljivanjem svoga brata zaustavivši tako daljnje nasilje.

Kasnije, tijekom stanke na suđenju, Gary je razgledavao Stari grad Sacramento kada mu je zazvonio mobilni telefon. Nazvao ga je Dave Kaczynski. Želio je razgovarati. Susreli su se u hotelu i satima razgovarali o obiteljima, gubitku i razočaranju. Bio je to početak čvrstog prijateljstva koje traje sve do danas. Tijekom deset godina zajedno su proputovali tisuće kilometara pričajući svoju priču o praštanju i lobirajući protiv smrtne kazne.

Bilo bi razumljivo da je Gary Wright s prijezirom odbio brata čovjeka koji ga je pokušao ubiti. No, on je izabrao praštanje umjesto života s ljutnjom i ogorčenjem.

Povremeno susretnem ljude koji u srcu nose loše stvari koje su doživjeli prije mnogo godina. Ponekad su njihovi uvreditelji već dugo mrtvi, no oni o uvredi govore kao da se događa upravo sada! Ona prožima cijeli njihov život. Uvijek iznova pričaju određeni događaj svakome tko ih želi slušati. Gledajući unatrag zadržavaju se na bolnoj prošlosti umjesto da se bave očekivanjem bolje budućnosti.

Odsijecite mrtve grane

Jedan botaničar mi je jednom prigodom objasnio zašto je važno ukloniti mrtve grane s drveća. Ne samo da one mogu pasti na ljude ili na stvari koje se nalaze ispod drveta, već i oštećuju žive dijelove drveta svojim trenjem za vrijeme oluje.

Život je težak i često doživljavamo udare oluje. Zašto nositi mrtve grane iz prošlosti kada one ne pridonose našem rastu i k tome oštećuju naš duh? Kada u svom srcu zadržavamo mržnju i ogorčenje, vrlo malo utječemo na drugu osobu, ali sebi samima činimo veliku štetu.

A što ako se osoba koja nas je povrijedila nikada ne ispriča? Na vaše iznenađenje, to nije ključna točka vaše želje da oprostite. Pjesnik je John Dryden napisao: „Praštanje pripada onome tko je povrijeđen.“ Praštanje nije dar uvreditelju već uvrijeđenome. Bilo da je drugoj osobi žao ili nije, u trenutku kada vam postane jasan utjecaj koji gajenje uvrijeđenih osjećaja ima na vas same htjet ćete ih se osloboditi prije no što vas unište.

Govoreći o praštanju Isus nikada nije zahtijevao da se onaj drugi ispriča. „Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.“ (Matej 6, 14-15). Vi možete oprostiti čak i ako drugoj osobi uopće nije žao zbog vlastitih postupaka!

Ted Kaczynski, Unabomber, nije požalio. Na Tedovu suđenju Gary Wright je rekao Tedu: „Ne mrzim te. Davno sam naučio praštati i zacijeliti. Bez ove sposobnosti samo bih poticao na iste stvari.“ Kakva dubina razumijevanja! Ako te mrzim, postajem isti kao ti, postajem pun mržnje jednako kao i ti! Mržnja se negdje mora zaustaviti. Stala je kod Garyja Wrighta.

Prema Isusu su postupali jednako loše kao prema bilo kojem čovjeku. Iako je mogao pozvati 12 legija – 72.000 anđela – da mu pomognu (Matej 25,53), ipak nikada nije tražio odmazdu za svoje progonitelje. Niti je čekao da oni izraze žaljenje. Dok je visio na križu, a tijelo mu bilo obješeno na dva klina što su probila Njegove raširene ruke, podnoseći agoniju zbog nedostatka kisika, „Isus je molio: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!’“ (Luka 23, 34).

In Ho Oh

In Ho Oh je bio student iz Koreje na razmjeni studenata u Philadelphiji. Uvečer 25. travnja 1958. pošao je ulicom u nakani da pošalje pismo svojoj obitelji u Pusan. Okrenuvši se od poštanskog sandučića, ugledao je pred sobom jedanaestoricu tinejdžera odjevenih u kožne jakne. Dječaci su ga napali olovnim cijevima, bocama i šakama. Htjeli su uzeti, kako su kasnije rekli, samo 65 centi za svakoga, kako bi platili ulaznice za ples. In Ho Oh nije imao novca. Kada ga je policija pronašla u kanalu kraj puta, već je bio mrtav.

Philadelphija je vapila za osvetom. Područni sudac je pribavio zakonsko odobrenje da se dječacima sudi kao odraslima kako bi im se mogla dosuditi smrtna kazna.

A onda je stiglo pismo iz Koreje koje je sve promijenilo. Potpisali su ga roditelji i još 20 rođaka ubijenog mladića. U pismu je između ostalog pisalo: „Naša se obitelj sastala i zajedno smo odlučili zamoliti za najblaži mogući postupak, unutar zakona vaše države, prema onima koji su učinili ovo zločinačko djelo… Da bismo dali dokaz o našoj iskrenoj nadi sadržanoj u ovoj molbi, odlučili smo štedjeti novac za fond koji će biti uporabljen za vjersko, odgojno, obrazovno i društveno usmjeravanje dječaka nakon njihova oslobađanja… Usudili smo se izraziti svoju nadu u duhu koji proizlazi iz evanđelja našega Spasitelja Isusa Krista koji je umro za naše grijehe.“

Natpis koji se nalazi na grobu In Ho Oha u Philadelphiji predložila je njegova obitelj. Tamo piše:

„Tugu treba pretvoriti u kršćanski cilj.“

Kolika li se snaga nalazi u praštanju!

Isusovo praštanje

Isus je prema nama beskonačno milostiv. „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.“ (1. Ivanova 1,9). Božje nam je praštanje tako lako dostupno, tako milostivo darovano, pa zašto ne bismo drugima jednako praštali kao On nama? Pavao kaže: „Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!“ (Kološanima 3,13; kurziv dodan).

„Sve ima svoje doba“, kaže Propovjednik, „Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja, vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja“ (Propovjednik 3,6). Sada je vrijeme odbacivanja ogorčenja koje možda nosimo u sebi ili ljutnje koja nas opterećuje.

Vrijeme je da oprostimo, čak i onima koji oproštaj nikada nisu tražili, jer je Bog oprostio nama.

 

 

PODIJELI