Tomislavgrad, 13. rujna 1973.- Kamenica – Drvar, 20. ožujka 1995.
Dragi kolega i prijatelju Marko!
Jutros 20. ožujka 2014. na jutarnjoj Svetoj misi u 7 sati uz ostale spominjali smo se Tebe, te skupa s tvojom obitelji i najbližom rodbinom koji su bili prisutni molili se za pokoj tvoje duše. Jer, navršilo se punih devetnaest godina otkako si položio svoj mladi život s 22 godine na Oltar domovine, za slobodu svoga roda i svih nas koji živimo na duvanjskoj grudi. 
Molio sam za tebe i prisjećao se tih godina, prije nepunih dvadeset ljeta. Iako sam u namisli imao druge namjere i dužnosti koje sam trebao obaviti, nisam mogao a da se ne sjetim tebe i prošloga vremena te da barem nešto od toga ne stavim na papir.
Kolega moj, burno je to vrijeme predratnih godina, društvenih prijelomnih promjena, kada je došao kraj jednom bezbožnom društvenom sustavu. Kada su se okovi ropstva Zvijeri morali potrgati, a nazirala se zraka slobode. Bili smo u srednjoškolskim godinama, puni ideala, snova i želja. Volio si život, ljude, biti u društvu, smijeh i šalu. Volio si što vole mladi, društvo dima cigareta, nadjačavanja, igara, dok si u mladenačkom zanosu i žaru počesto znao izgovarati psovke koje i nisi shvaćao kao nešto teško i grješno, čime si htio pokazati mladenački bunt, nešto naglasiti, pokazati, dokazati.
Znaš da sam sve pa i tebe znao radi toga opomenuti i upozoriti, da psovke – osobite teške, smanjiš i potpuno izbaciš iz usta i običaja. Nisi to tada baš ozbiljno shvaćao, niti prihvaćao. Sve si pa i cijeli život kroz smijeh i šalu doživljavao, kao uostalom i svi mladi u tim „ludim“ i nemirnim godinama, ali si moram priznati bio dobre i neiskvarene duše s iskrenim namjerama. Ono što si imao i znao dijelio si s drugima, radovao se životu i tražio svoje mjesto i priliku pod suncem u svijetu koji te je okruživao.
Volio si svoju domovinu, znao tko si i to pokazivao makar je bilo zabranjeno i ne baš poželjno, pametno i razborito. Imao si vrlina, ali i nedostataka i mana. Valjda smo takvi svi mi ljudi, jer nema savršenih na zemlji, niti proglašenih svetima za života?!
Gotovo pred sami Domovinski rat, putovi su nam se razdvojili i raziđosmo se poput rakove djece svatko na svoju stranu. Ti si ostao u rodnom kraju, a ja sam 1992. otišao na Humac pokraj Ljubuškoga a potom 1994. u Zagreb na studij. Ti si išao na položaje obraniti svoju rodnu grudu od agresora i osvajača, koji nas je zasipao granatama i želio uništiti. Tebi su smrtonosne granate bila svakodnevica na položajima i u rovovima, što je i mene pratilo u rodnom Kolu, a potom za boravka pokraj Ljubuškoga i čekalo me za bombardiranja u Zagrebu.
Najedanput bezbrižnu mladost i život pun ideala zamijeniše borba za opstanak i san o stoljetnoj slobodi i boljem društvu i svijetu. Nadviše se crni oblaci smrti, teških godina i neizvjesne budućnosti za nas i sav narod. Ti si svoj mladi život položio na Kamenici u Drvaru o čemu sam čuo u Zagrebu, te sam se iznenadio i žalostio. A u isto vrijeme bio sam ponosan što si moj kolega, te jer nas vežu mnoge uspomene i sjećanja.
Poznajući te znam sa sigurnošću, kako si išao obraniti svoju domovinu iz domoljublja od onih koji su nas namjeravali uništiti i zatrti. Podnio si žrtvu i položio svoj mladi život iz ljubavi prema svojoj domovini i prijateljima. Upravo kako bismo svi mi danas živjeli u slobodi i miru, a što ti nisi dočekao.
Hvala ti prijatelju dragi na toj tvojoj nesebičnoj žrtvi, jer si dao najviše što si imao i mogao – svoj mladi život pun ideala, snova i želja. Kako bi iz sjemena tvoje krvi i žrtve mladoga života, nikla i razgranala se sloboda, kako bih ja – tvoj kolega, danas mogao živjeti u slobodi i miru, raditi i tebe se sa zahvalnošću prisjećati.
Hvala ti za sve tvoje mladenačke ideale, koje si potvrdio svojom krvlju. Laka ti bila hrvatska zemlja na duvanjskoj grudi, koju si toliko volio. Tebe, svih naših kolega i branitelja rado se sjećam u svojim molitvama i Kristovoj žrtvi. Do viđenja u nebu, kada ćemo ponovno na nov i potpuni način biti tamo i s Onim kamo želimo, ciljamo i usmjereni su naši životni putovi, želje, snovi i ideali.
fra Mate Tadić, 20. ožujka 2014.
{fshare}
