Po našu ljudsku eto blaženstva ako je pun novčanik, želudac i život pun pjesme i smijeha. Isus bi i danas ponovio rijeci koje zbunjuju i iznenađuju: ”Blago vama siromasima, jer je vaše kraljevstvo Božje!” Ne zato jer su siromašni nego što su svjesni: ako ne znaju i ne mogu doći do materijalnoga bogatstva, mogu doći i često dođu do Boga -koji je beskrajno bogatstvo. Isusu nisu ideal beskućnici, gladna i gola sirotinja, ali su blizu Bogu jer imaju otvorenije srce i uho za njegovu riječ. Oči otvorene za vječno neprolazno, nutarnje bogatstvo duše: iskrenost, ljubav, praštanje.
Siromašni i prognani su Kristu vjerovali, dok su ga mocni i bogati razapeli. Oko sebe je okupio siromahe, ribare, seljake, neuke da nose njegovu poruku po cijelome svijetu. Ne mrzi Isus bogataše, jer i za njih je umro, nego ih opominje da su u vječnoj opasnosti: tražeći bogatstvo. Lako izgube Boga, koji je jedino i konačno bogatstvo. Novac im u srcu i životu često zauzima Božje mjesto. Zarobe ih stvari, ne odlučuju o blaženstvu i prokletstvu. Ni siromaštvo niti bogatstvo, nego srce i duša. Nije prokletstvo u novcu, nego u srcu sto se lijepi za novac, što Boga prodaje za novac. “Blagoslovljen je svaki čovjek koji se uzda u Jahvu”. Isuse!
Bože, hvala ti što tragaš za mojom dušom, više nego ja sama za tobom. Hvala ti Isuse, što ideš preda mnom na mom životnom putu na koji se bez tebe ne bih odvazila.
Zora Sliško
