Poštovani, zanima me kad živim čistoću, što pod tu čistoću spada? Zahvaljujem, M.Ž.
Poštovani,
čistoća podrazumijeva razumijevanje i življenje istinske ljubavi, ne samo pri hodanju, već u svakom području života. Istinska ljubav ne ide samo za vlastitim zadovoljenjem. U istinskoj ljubavi mi tražimo ono što je najbolje za drugog. Čistoća nam u tome pomaže. Pomaže nam da shvatimo vrijedan dan spolnosti i da ga poštujemo, i kod sebe i kod drugih, tako da uistinu možemo voljeti, a ne iskorištavati jedno drugo.
Čistoća se veže uz spolnost – uz razumijevanje i poštivanje spolnosti. Čistoća se odnosi na prepoznavanje i poštivanje činjenice da je Bog spolnost stvorio da govori jezikom ljubavi – jezikom trajne, odane, bračne ljubavi. Čistoća prepoznaje da je poštivanje toga jezika najbolji način življenja ljubavi. I to vrijedi za sve. Jednom riječju, čistoća podrazumijeva ljubav. Ona razumije ulogu koju spolnost ima u ljubavi. Ona prepoznaje da spolnost govori jezikom bračne ljubavi. Ona podrazumijeva snagu koja je potrebna za poštivanje toga jezika i za izbjegavanje situacija koje će na kušnju stavljati naše slabosti.
Čistoća je prava ljubav. Zbog čega je čistoća tako važna? Čistoća je važna zbog puno razloga. Ona je važna jer štiti naš odnos – s Bogom i s drugom osobom. Ona je važna jer nam pomaže pronaći i živjeti istinsku ljubav. Ja iskreno vjerujem da je čistoća jedini način da se pronađe ljubav u ovom našem svijetu, gladnom ljubavi. Čistoćom se razvija samokontrola. To znači da naš razum može kontrolirati naše nagone. Čistoća znači biti sposoban reći ‘ne’ kada naši nagoni vrište ‘da’. Čistoća nam pomaže da pronađemo ljubav na drugačiji način. Ona održava naš razum bistrim tako da možemo prepoznati prave osobe i riješiti se pogrešnih. ‘Hodati s nekim, a živjeti čistoću’ znači provoditi svoje vrijeme u pozitivnu druženju s tom osobom, u druženju bez spolnih odnosa. Čistoća znači nedopuštanje stvaranja emocionalne bliskosti koju stvara spolni odnos. Ona dopušta jasno razmišljanje. Čistoća ne znači da te određena osoba spolno ne privlači. Ona samo znači da ti kontroliraš tu privlačnost i da ne poduzimaš ništa u vezi s njom.
Budući da spolnost ‘obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše’ (KKC, 2332), ne smijemo ljudsku osobu, po pitanju spolnosti, smatrati sredstvom zadovoljenja potreba, nečim što mora zadovoljiti svaku požudu i ispuniti svaki hir (‘isprobati’, ‘eksperimentirati’), a svaki ‘usputni seks’, svaka otvorena veza ili ‘veza bez obaveza’ rade upravo to. Ti čini vrijeđaju dostojanstvo osobe jer je svode na objekt naslade i užitka, na fragmente. A čovjek nije fragment, ne može biti zanemarena nijedna njegova dimenzija. Čovjek je ‘jedan i cijeli’ i kao takav se mora promatrati. Samo čistoća ‘izražava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi’ (KKC, 2337) pa su sve zloupotrebe spolnosti (koje tu integraciju razaraju) grijesi protiv čistoće, na koju je pozvan svaki krštenik.
Kao katolici, mi imamo neopisiv dar – sakrament ispovijedi. Zahvaljujući njemu, možemo se izravno obratiti Bogu i vratiti stvari na pravi put. Sve što On od nas traži jest da se iskreno pokajemo i odlučimo ne počiniti ponovno taj grijeh. On nas ponovno napunja svojom milošću i mi se vraćamo na pravi put. Nama, kao katolicima, ispovijed je neizmjerno važna. Ispovijed nam omogućava da vlastitim ušima čujemo one lijepe riječi: ‘Ja te odrješujem od grijeha tvojih…’ To nam je jamstvo za oproštenje. Što je najvažnije, sakrament nam daje milost – snagu i pomoć od Boga da možemo ispuniti ono što se od nas očekuje: ‘Idi i ne griješi više.’
Nemoj se bojati ispovjedaonice. Redovito je koristi. Nemoj gubiti vrijeme pitajući se je li loše nešto što si učinio. Nemoj se utapati u krivnji. Ispravi pogreške i počni iznova. Kada ispovijedamo grijeh, mi se kajemo zbog svega što se dogodilo i obećavamo da ćemo se potruditi da to više ne činimo. Ako u nekoj situaciji u budućnosti pokažeš slabost i ponovno počiniš taj grijeh, ponovno otiđi na ispovijed i ponovno ga ispovijedi. To je ispravno. Mi smo slaba ljudska bića i unatoč svim našim nastojanjima, uvijek iznova griješimo. Nemoj nikada prestati odlaziti na ispovijed. Nemoj nikada pomisliti: ‘ispovijedio sam ovaj grijeh puno puta. Predajem se’. Dokle god nastojiš prestati, Bog će ti uvijek opraštati – koliko god puta je to potrebno. Bog je apsolutna pravda, ali i apsolutna ljubav.
Koliko god nam to bilo otežano, trebali bismo si posvijestiti: ‘Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste’ (Gal 3,27).
Uz pozdrav u Gospodinu,
Izvor: Mrežna stranica Frama-Posušje | don Josip Lenkić
