Savršeno srce
Neki je mladić imao srce na kojemu nije bilo ožiljaka. Ponosan, svakome se hvalio svojim prelijepim srcem. To je govorio i starcu kojega je susreo i upitao ga:„Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?“
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni, a na druga stavljeni te se nisu potpuno uklapali. A bilo je i mjesta gdje su cijeli dijelovi nedostajali.
Na to pitanje, starac je odgovorio: „Moje srce je ljepše od tvoga.“
Mladić je pogledavao starca s nepovjerenjem: „Kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od moga!“
„Usporedi svoje srce s mojim“,reče mu, „moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka“. „ Vidiš“, reče mu starac, „svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav. Izvadio sam dio svoga srca i dao joj ga,a najčešće je i ona meni poklonila svoj dio srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Katkad sam poklonio komadić srca, a nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju sam im darovao. I za te ljude gajim nadu kako će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću,vidiš li sada što je istinska ljepota?“
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Zatim je prišao starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić od njega. Drhtavim rukama pružio ga je starcu koji je s radošću prihvatio njegov dar. Zauzvrat, starac je odlomio dio svoga srca i darovao ga mladiću.
Mladić je novim darom popunio prazninu. Tada s ponosom pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Izvor: Portal frama Široki Brijeg
