Samson – Vraćanje Bogu

399

Vraćanje Bogu

 

Ipak mene u cijelom ovom slučaju oduševljava Bog i Njegova milost. Budući da su Filistejci uspjeli odvojiti Samsona od izvora njegove snage, sve što su trebali uraditi je da ga ubiju. Umjesto toga i Filistejci imaju isti problem. Oni žele također da si pribave čast i da pokažu svoju dominantnost i dominantnost svojih bogova. Umjesto da ga ubiju, oni ga osljepljuju. Odvode ga u mlin i tamo okreće mlinski kamen.

Taj čin za Samsona je bio strašno ponižavajući, međutim bio je to izraz Božje milosti. Bog dozvoljava Samsonu takvo poniženje, samo da bi na njemu mogao raditi. Očito Bog mu to dozvoljava da bi Samson na vrijeme uvidio svoj problem i da ga spasi. To je slično kao kada bi netko otjerao vuka koji liže krvavi nož. Vuk će istina otići ranjenog jezika ali će preživjeti. Jednako tako, Samson je ostao ranjen, ali samo zato da bi od Boga dobio novu priliku.

Gledano to iz Božje perspektive, Filistejci su Samsonu ustvari osljepljivanjem napravili uslugu. Sva iskušenja u koja je Samson upadao bila su rezultat toga što “on vidje.” Više u ta iskušenja neće upadati jer više ne vidi. Sada u potpunom mraku ima samo drugi vid. To je njegov um koji mu omogućuje da vidi realnije i cjelovitije svoj život. Tek sada, slijep, može vidjeti sve propuste koje je učinio u svojoj prošlosti koji su ga doveli u ovakvo stanje. Tek sada imao je prigodu da se u potpunosti preda Bogu.

Zamišljam Samsona koji okrećući taj teški i veliki mlinski kamen razmišlja o svojoj propuštenoj prilici. Umjesto da proslavi Boga, proslavljao je sebe. Umjesto da Boga stavi na prvo mjesto, stavio je sebe.

Interesantno je to ponašanje koje ljudi imaju u odnosu prema Bogu. Kada bi trebali shvatiti da sve što imamo, da sve što jesmo, da sve što smo postigli, za to zahvalnost pripada Bogu, mi to pripisujemo sebi. “Ja sam to sve napravio s ovih mojih deset prstiju!” često se čuje izreka. A jeli to stvarno istina. Sveti Pavao je pisao: Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe. Rimljanima 1,21.22.

Ono što je meni u tome svemu zanimljivo kako mi na neki način postajemo idolopoklonici. Kada bi nama kršćanima netko rekao da smo idolopoklonici, očito bi se uvrijedili. To bi se vjerojatno uvrijedio i Samson da mu je netko to rekao. Međutim, suštinski to postaje istina onog trenutka kada, s obzirom da poznajemo Boga, mi počnemo ono što pripada Bogu, pripisivati sebi, svojim sposobnostima, naporima i aktivnostima. Sebe stavljamo ispred Boga. Doslovno uzurpiramo Božju milost. To je idolopoklonstvo.

Zanimljivo mi je kako ljudi koji imaju lažni sustav obožavanja vrlo lako i jednostavno sve ono što su učinili pripisuju svojim lažnim bogovima. U Samsonovom slučaju, Samson šuti o svom Bogu, a Filistejci ga lukavstvom uspiju odvojiti od jedinog, pravog i živog Boga i taj uspjeh pripisuju svojim bogovima. Zašto je to tako?

Mislim da i u ovom slučaju čovjek želi proslavljati sebe. On ovdje u tu priču uvlači svoje Bogove kako bi ta priča ga učinila važnim u očima drugih. Po njihovom svjetonazoru, bogovi baš ne žele surađivati sa svakim, a ovdje se nalazi netko koga i bogovi pomažu. To im daje dodatnu vrijednost u očima drugih ljudi. Različito od istinskog i živog Boga koji daje milost svima bez razlike, očito je ova poganska paradigma bila privlačnija. Mi se ne želimo uspoređivati sa bijednim nepismenim prosjakom, sa pripadnicima najnižeg društvenog sloja.  Očito zbog toga i ne ističemo previše tu Božju milost koja, bez obzira na visoku cijenu dobivamo besplatno. U našoj paradigmi, ono što je besplatno, za nas je i bezvrijedno.

Sada u potpunom mraku, kada više ništa ne vidi, očito je jasno vidio tu Božju milost. Očito je shvatio da je i ovaj status ma kakav da je, ustvari Božja milost. Očito je shvatio svu perfidnost i opasnost grijeha, ne toliko u djelu koliko u posljedicama tog djela. Grijeh ga je doslovno odvojio od Boga. Rezanje kose, bilo je posljednje “uže” s kojim je bio povezan s Bogom.

Koliko puta pogrešno zamišljamo Boga kao mrzovoljnog i okrutnog gospodara koji samo čeka da pogriješimo kako bi nas udario po prstima. Često puta mislimo i tražimo načina kako umilostiviti Boga, a zaboravljamo da je Bog iznad svega milostiv. Njegova milost dopire do krajnjih točaka našeg života. Međutim, naš problem ostaje što mi ne prepoznajemo tu Božju milost jednako kao što ni vuk ne bi prepoznao milost kod onog koji bi ga otjerao od lizanja krvavog noža. Za njega bi on bio neprijatelj. U našem životu onaj koji nam onemogući da uživamo u svojim slastima, doživljavamo kao neprijatelja.

Zvonko Presečan

PODIJELI