Otpad

82

Otpad

 

Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.

Nevjerojatna je činjenica kako pored svih čuda koje im je Bog dao, kako ih je vodio kroz pustinju, kako im je dao sva obećanja, ljudi koji to sve imaju zaboravljaju Boga i misle kako će im biti bolje negdje drugdje. Svi dokazi koji su pokazivali kako su bogovi tih naroda ništavni, nisu bili dovoljni da ih Izraelci ne prihvate i automatski s time ostave svog Boga. Ustvari u početku i nisu do kraja ostavili svog Boga. Nekako su to činili paralelno po onoj narodnoj „zlu ne trebalo“ ili neka se nađe.

Očito bez obzira što su od tada prošla tisućljeća, do danas se nije ništa promijenilo. Mi nećemo govoriti o tuđim bogovima, ali u našem ćemo životu slagati životne vrednote sukladno ustaljenim općeprihvaćenim standardima. Biblija je u potpunosti jasna kada govori o životnim vrednotama. Isus je jasno izgovorio: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Matej 6,33.

Istina mi vjerujemo u Kraljevstvo Božje, bar tako mislimo, ali su nam na vrlo visokom nivou i druge životne vrednote koje su uobičajene u svijetu. Jedna od takvih vrednota je materijalizam. Materijalizam je suvremeno idol kojemu se klanja veliko mnoštvo ljudi, čak i oni koji za sebe tvrde da su kršćani. Na žalost, mnogi nisu ni svjesni koliki loš utjecaj stvaraju takvim načinom života. Nekada su ljudi takvim idolima žrtvovali svoju djecu. Danas to jednako rade s istim žarom, iako ne misle da bilo koga žrtvuju.

Pitao sam se često zbog čega ljudi odlaze od Boga? Slušao sam neke kršćane koji su tvrdili kako su za Boga puno žrtvovali. Opet sam se pitao, što su to oni žrtvovali za Boga?

U primjerima ljudi koji su napustili Boga, jednostavno nisam primijetio da su s time što su napustili Boga baš nešto profitirali. Uglavnom bi takvi postajali ovisnici, pijanci ili skloni nekoj drugoj životnoj anomaliji. Da, sretao sam se i s ljudima koji su uspjeli materijalno, ali ne vidim nikakvog razloga da to ne uspiju ni u zajednici s Bogom, čak možda i više.

U svom životu primijetio sam da ljudi ne cijene nešto što dobiju kao dar. Nekada sam kao električar nekim ljudima (misleći kako su mi prijatelji) odradio čitavu instalaciju u kući potpuno besplatno. Međutim, primijetio sam kako to nitko ne cijeni. To se smatralo nešto marginalno i bezvrijedno. Daleko su se više cijenili radovi pojedinaca koji su svoj posao naplatili čak više od stvarne vrijednosti.

Bojim se da se uglavnom tako ponašamo i u našem odnosu s Bogom. Spasenje koje nam Bog daje je skupo plaćeno, ali to skupo spasenje nam se daje kao dar. Međutim prihvatiti taj dar sa zahvalnošću, to nas vrijeđa. To je nešto ponižavajuće. Prihvaćajući dar, nekako se osjećam obaveznim prema darodavcu.

Mi smo naučili uvijek nešto zaraditi. Mi ne želimo ništa besplatno. Upravo to što plaćamo nas čini većim u tuđim očima. Očito je to osnovni razlog zbog čega želimo neku vjeru koja se zaslužuje, a neku koja se daruje. Ukoliko prihvatim vjeru koja se daruje, tada me to svrstava u isti rang sa onim najnižim društvenim slojem. Ukoliko ja mogu dobiti besplatno nešto, tada to može dobiti i on, a ja to ne želim. Sebe nekako smatram zaslužnijim i stoga ta vjera po kojoj sve dobivam besplatno me ponižava. Ipak sam ja bolji od onog nekog neobrazovanog pijanca, bludnika, ubojice, lopova ili sl.

Zasigurno je ista paradigma prevladavala i u vrijeme u kojem se rodio Samson. Da bi služili drugim bogovima, tu je trebala velika žrtva, a prinošenje takve žrtve definiralo je tvoj društveni status. Vrlo privlačno, ali ubojito i nefunkcionalno. Očito je takvo stanje sve više i više odvajalo ljude od Boga sve dok nisu u potpunosti otpali od njega.

Ipak, radosna je vijest da Bog ne ostavlja ni u takvim situacijama. Na neki način, Bog dopušta da se narod kojeg je On izabrao za posebnu zadaću suoči sa rezultatima svog izbora. Izabrali su služiti lažnim filistejskim Bogovima, a onda će i ti Filisteji postati njihovim gospodarima. To me podsjeća na one koji žele materijalne vrijednosti, njima služe, i postaju dužnički robovi svojih vjerovnika. Principi su identični, jedino je druga tehnologija.

Ipak Bog ne ostavlja svoju djecu u takvim okolnostima. Bog čini sve, ne bili ih spasio. On želi spasiti Izraelce, ali također i Filistejce. Upravo zbog toga On najavljuje spasenje rođenjem djeteta koji je predodređen da ih spasi.

Ono što se u ovome može primijetiti je da Izraelci nisu vapili Bogu i tražili izbavljenje. Međutim Bog čini prvi korak ka izbavljenju. On priprema nekog preko koga želi osloboditi svoj narod od tuđinskog ropstva. Bog je taj koji pokreće inicijativu. U kasnijem izvješću bit će vidljivo koliko je narod „navikao“ na robovanje Filistejcima. Sve što su tražili, tražili su mogućnost nekakvih izdržljivih uvjeta.

 

Zvonko Presečan

PODIJELI