Najava rođenja i rođenje

277

Najava rođenja i rođenje

lk-1-5-25

A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj: “Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.

Žena ode i kaza mužu: “Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: `Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.`

Ovaj opis je poseban opis Božjeg djelovanja. Da bi izveo izbavitelja Bog ne odlazi u uglednu obitelj iz koja ima ugled i autoritet, već bira najneugledniju. Manoah sa svojom ženom živi već neko vrijeme, ali njegova žena ne može začeti i roditi dijete. Zbog takvog stanja smatraju ga prokletim. Smatraju ga velikim grešnikom, jer nije zaslužio da mu žena rodi dijete. Ta paradigma Božjeg prokletstva toliko se uvukla u narod da su čak takve obitelji gledali sa prijezirom. Mnogi muževi često nisu mogli izdržati takav pritisak, te su uz svoju ženu uzimali drugu kako bi s njom mogao imati djece.

Manoah to nije uradio. Nije se smatrao prokletim i čekao je Božju intervenciju. Bio je vjeran Bogu bez obzira na okolnosti koje su ga snašle. On se je dobro sjećao Abrahamove povijesti i toga kako je Bog Sari u njenoj starosti dao dijete. Sjećao se i Rebeke. I ona dugo vremena nije zatrudnjela. On je jako dobro znao da su djeca dar od Boga. Ona su rezultat Božje milosti, a ne neke naše zasluge. Nešto kasnije psalmista je pjevao: Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. Psalam 127,3.

Kada Bog izabire nekoga za posebne namjene, On ne gleda na njegov društveni status. On ne gleda niti na njegovo materijalno stanje. Bog surađuje s onima koji u Njega imaju čvrsto povjerenje bez obzira na njihov društveni status ili materijalno stanje. Upravo zbog toga izabire Manoahovu obitelj.

Mnogo puta sa nekom superiornošću gledamo neke ljude smatrajući ih nevrijednim nekog posebnog poštovanja. Smatramo da nam je naš društveni status, naš trud i uspjeh koji smo postigli jamstvo nekog boljeg položaja i pred Bogom. U susretu sa društveno odbačenima i siromašnima osjećamo se superiorno. Međutim, jesmo li ikada mislili da baš takve Bog može izabrati za svoju najuzvišeniju zadaću. Ovog puta, Bog se obraća ženi Manoaha, ženi koju su svi njeni susjedi smatrali prokletom. Nitko od njenih susjeda nije smatrao da bi baš ona mogla biti majka onoga koji bi trebao biti njihov osloboditelj od ropstva.

Ova priča će se ponoviti za nekih petnaest stoljeća. Ponovno će Bog izabrati djevicu da bude majka Njegovom Sinu. Bit će to Marija- osoba koja nema posebni društveni status, koju nitko ne doživljava ozbiljno, ali to je osoba koja ima puno povjerenje u Boga. To je osoba koja vjeruje da je Božja milost natprirodna i koja može ukloniti sve prepreke, jer Bogu nije ništa nemoguće.

Postoji još jedan uvjet koji je bitan da Bog kroz nas može raditi. To je da ne patimo od nekakvog kompleksa manje vrijednosti. Nekada pritisak okoline i društva na nekog bude toliko velik da čak i sama ta osoba vjeruje kako nije za ništa. Sve dotle dok znamo kome pripadamo, dok znamo tko nam je Otac, možemo biti sigurni da sva poniženja koja dolaze od ljudi su ništetna i da nemaju nikakvu vrijednost. Kada smo svjesni da smo Božja djeca, nijedno poniženje u nama neće stvoriti nikakav kompleks. Mi možemo doživjeti u našem radu i nezahvalnosti, ali to nas neće smetati, jer mi i onako Bogu radimo, pa ljudska zahvalnost u tome je i onako suvišna.

Bog je mogao upotrijebiti Manoahovu ženu, jer je ona za to bila spremna. Ona nije ni u svojoj pomisli pokazala bilo kakvu sumnju. Anđeo joj je rekao radosnu vijest da će zatrudnjeti, i ona je to prihvatila s vjerom.

Razmišljam ponekad da je Manoahova žena mogla sa anđelom voditi i drukčiji razgovor. Kada joj je anđeo rekao da će roditi, ona je mogla reći: „znaš, ja imam problem. Već živim u braku s Manoahom nekih 10 godina, ali ne mogu zatrudnjeti. Ja nisam sigurna da ću baš ja to biti.“ Mogla je ona naći još puno razloga za izgovor, ali ništa od toga nije bilo. Jednako kao i Marija petnaestak stoljeća kasnije njen odgovor je bio: „Neka mi bude po riječi Gospodnjoj.“

Pitanje koje si često postavljam je pitanje; možemo li Bogu vjerovati na prvu, na riječ? Mi često puta tražimo razloge zašto to Bog od nas traži. Vjera u Boga jednostavno vjeruje i ima puno povjerenje. To ćemo moći postići kada shvatimo da je Bog ljubav, kada shvatimo da nas On više voli nego što mi sami sebe volimo, kada shvatimo da je Bog svemoguć i da je Njegova milost neograničena, kada shvatimo da ono što dobivamo nismo zaslužili, već je to milost Božja.

Manoahova žena ne može šutjeti o veličanstvenoj objavi. Brzo trči i traži svog muža da mu prenese poruku. Opisujući „Čovjeka Božjeg“ opisuje ga kao anđela koji joj je prenio Božju poruku. Čuvši poruku i Manoah shvaća ozbiljnost situacije.

On također želi taj susret s Božjim čovjekom. Biblija opisuje kako je do tog susreta i došlo.

Tada se Manoah pomoli Jahvi i reče: “Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi! Jahve usliši Manoaha i Anđeo Jahvin dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. Žena brzo otrča da obavijesti muža i reče mu: “Gle, ukazao mi se čovjek koji mi je došao onog dana.

U ovom dijelu mi se odmah nametnulo pitanje; Zašto se Bog nije odmah javio Manohu, već se ponovno javio njegovoj ženi. Poznavajući Božje djelovanje meni se nameće samo jedna ideja. Očito je Manoah poznavao svoju ženu. On ju je razumio. On je razumio njenu čežnju da bude majka. Razumio je njenu bol koju su stvarali određeni ljudi, ili žene koji su je ponižavali zbog toga što nije rodila. Nekada to može biti strašno frustrirajuće. On, kao njen muž, učinio je sve kako bi joj pokazao da ju voli, i da ju bez obzira na svu sramotu i sve okolnosti koje joj se događaju neće ostaviti i učinit će sve da ju zaštiti.

Ipak, ponekad se dešava da od silne želje za djetetom, koje zbog nekog fizičkog poremećaja ne može roditi, neke žene psihički obole. Čitao sam izvješće jednog psihijatra koji je pričao kako je jedna žena koju je muž ostavio zbog toga što nije mogla roditi psihički oboljela. Završila je na psihijatriji. Ona bi svako jutro kada bi doktor došao u vizitu pričala mu kako je tu noć rodila.

Možda je i Manoah pomislio da mu je žena psihički oboljela. S druge strane, ipak, vjerovao je da Bog može učiniti čudo. S jedne strane da bi bio siguran u to, a s druge strane, budući da je žena rekla kako dijete treba biti nazirej ili posebno odvojen za Boga, želio je kao odgovorni roditelj dobiti i dodatne upute o odgoju. U svakom slučaju pokazao je veliku odgovornost.

Sve to me asocira na događaje iz Isusovog rođenja. I u tim događajima Josip je bio zbunjen, ali nije želio sramotiti Mariju. Ipak ostavio je mogućnost da Bog čini čuda.

Očito Anđeo Božji se javlja prvo ženi, jer je ona pokazala apsolutno povjerenje u Božju riječ. Ona nije imala nikakvih dodatnih pitanja iako je zasigurno bilo puno nepoznanica. Jednostavno je vjerovala da ju Bog može izvesti iz svake situacije. Ipak, Bog uslišava Manoahovu molbu. Posredno mu poručuje da cijeni povjerenje njegove žene i da je vjera osnovni uvjet za bilo kakvu suradnju s Bogom.

Taj susret s Božjim anđelom i Manoahom biblijski narator opisuje:

Manoah ustade, pođe za ženom i kada dođe k čovjeku, upita ga: “Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?” A on odgovori: “Jesam. “Kada se ispuni ono što si rekao”, opet će Manoah, “po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?

Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: “Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.

Manoah sesreće s Čovjekom Božjim i dobiva potvrdu da sve ono što mu je žena rekla će biti ostvareno. Oduševljen takvom viješću silno želi počastiti Čovjeka Božjeg, ne sluteći kako razgovara sa samim anđelom. Za takvu situaciju Manoah je bio spreman dati sve. Narator ovog izvješća to lijepo opisuje:

Tada reče Manoah Anđelu Jahvinu: “Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom. Anđeo Jahvin nato će Manoahu: “Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.”

Manoah, ne znajući da je to Anđeo Jahvin, reče tada Anđelu Jahvinu: “Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao. Anđeo Jahvin odgovori mu: “Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno.

Zanimljiv mi je odgovor „Čovjeka Božjeg.“ On ne izgovara svoje ime. Ono što je činjenica, u Bibliji ćemo naći samo dva imena za arkanđela. To su Mihael i Gabrijel. Nijedno ime anđela se ne spominje.

Danas mnogi vjeruju kako razgovaraju sa svojim anđelima. Oni im čak znaju i ime. Biblijski gledano, to zasigurno nisu Božji anđeli, jer oni toliko usmjeravaju na Boga, i ne žele ničim privući pozornost na sebe.

Jednom prigodom apostol Ivan na otoku Patmosu u viziji je imao susret s anđelom koji mu je donio važnu poruku od Boga. Nakon toga Ivan je pao na koljena da se pokloni anđelu koji mu je tu poruku donio. Anđeo je odmah reagirao: Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: “Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!. Otkrivenje 22,8.9.

Ono što je karakteristično za anđele je da za sebe odbijaju bilo kakvu čast i usmjeravaju prema obožavanju Boga. To se dogodilo i u Manoahovom slučaju. Umjesto da jare pripremi za njega, Anđeo usmjerava Manoaha da to jare žrtvuje Bogu kao žrtvu zahvalnicu što Manoah i čini. Interesantna je stvar Manoah na to pristaje, jer on nije bio kompetentan da prinosi žrtve. Očito je u ovom Božjem čovjeku vidio takvu kompetenciju i dozvolio mu da on tu prinese.

Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji čini tajanstvene stvari. Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anđeo Jahvin.

Meni se ovo izuzetno dojmilo. Čovjek Božji svoju misiju završava obožavanjem. U tom činu pokazao je i Manohu da ovdje nije riječ o čovjeku, već o duhovnom biću. Kada je shvatio da se radi o duhovnom biću, Manoaha je uhvatio strah. Biblijski narator to opisuje:

“Zacijelo ćemo umrijeti”, reče ženi, “jer smo vidjeli Boga. “Da nas je htio usmrtiti”, odgovori mu žena, “ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.

Susret grešnog čovjeka sa bezgrešnim bićem poslanim od Boga izaziva nelagodu. Bog ne može mirno gledati grijeh. On nije dio Božje prirode. Stoga nije čudna Manoahova reakcija i strah nakon odlaska Božjeg čovjeka.

Ono što me začuđuje, a karakteristika je većeg broja ljudi je da ih nije strah gledati Sotonu, gledati njegove manipulacije, gledati nemoral, i čak od toga izvoditi šale, a strah ih je gledati Boga, Njegovu dobrotu, milost, ljubav i sve što On daje. Ljudi su spremni satima sjediti pred televizijskim ekranom i gledati filmove u kojima dominira ubojstvo, osveta, preljub. U nekom filmu budu svjedoci stotinama ubojstava, preljuba, da gotovo i u stvarnosti više nemaju neki značajniji osjećaj za to.

Istovremeno takvi ljudi nisu u stanju sjediti sat vremena uz Božju riječ, jer im je ona dosadna, a u stvari u pitanju je strah. Isus je to vrlo precizno definirao: A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena. Ivan 3,19-21

Ipak Manoahova žena je imala nešto što je Manohu nedostajalo. On je prepoznala tu ogromnu i nadprirodnu Božju milost koja se do te mjere prilagodila grešnom čovjeku kako bi ju čovjek mogao primiti. Anđeo, kojeg je Manoahova žena prepoznala kao Čovjeka Božjeg identificirao se s ljudima kako bi s njima komunicirao. Za nekih petnaest stoljeća, sam Božji sin postat će čovjekom da bi proveo misiju spašavanja. U osobi Isusa Krista, Božji sin dolazi na ovaj svijet kao čovjek kako bi ga čovjek razumio. Bila je to fantastična misija koju ponekad i ne razumijemo do kraja. Bog postaje čovjekom samo da nas privuče k Sebi. To je neopisiva i bezgranična ljubav. Manoahova žena je to shvatila. Upravo zbog toga što će Božji Sin postati čovjekom, Manoahova žena je razumjela da zbog toga neće umrijeti, jer su imali susret sa Savršenim. Prepustila se blagotvornom utjecaju božanske sile i doživjela prekrasno iskustvo s Bogom.

Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola. Suci 13. 1-25.

Ovo izvješće nevjerojatno podsjeća na izvješće o Isusu Kristu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Luka 2,52. Ovo je izvješće da Bog brine o izbavitelju. Izbavljenje čini Bog, i zato je to Božja milost.

 

Zvonko Presečan

PODIJELI