Heroj vjere
Ono što je bitno, Bog je spasio i Samsona. Mnogo kasnije sveti Pavao Samsona ubraja među heroje vjere. I što još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena, kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jeftahi, Davidu, Samuelu i prorocima, Hebrejima 11,32.

Ono što je ovdje najznačajnije je da Bog od ljudi koji su puni slabosti može stvoriti heroje vjere. Mnogi su mi rekli kako su čitajući Samsonov životopis u određenim trenucima prepoznali svoju životnu priču. Zaključak tog životopisa je da Bog uvijek spašava.

Možda bi mi očekivali i drukčiji rasplet događaja. Zbog čega je Samson morao umrijeti relativno mlad. Nije li svemogući Bog mu mogao vratiti vid i produljiti mu život. Da, Bog je to mogao, ali očito je Samsona želio osloboditi iskušenja koja bi ga ponovno snašla. Gledano to iz Božje perspektive, i to je milost.

Nedavno sam posjetio dom jednog zatvorenika kome sam nosio jednu knjigu s tvrdim uvezom budući da zatvor to nije prihvatio. Nazvao sam telefonom njegovu obitelj, i gospođa koja mi se javila obavijestila me da sam nazvao u pogrešno vrijeme, jer je u njihovoj kući umro mlad čovjek svega 35 godina. Ipak zamolila me gospođa da kada dođem u njihov grad da ih posjetim. Kada sam ih posjetio, majka ovog čovjeka sva u žalosti pričala mi je što se dogodilo. Sa dvadeset godina njen sin je počeo eksperimentirati s drogama. Vrlo brzo postao je teški ovisnik. Uzaludni su bili boravci u kojekakvim komunama, zla navika se nije mogla iskorijeniti. Napokon završio je u jednoj komuni u Zagorju i bilo mu je prilično dobro. Došao je kući i u osjećaju kako mu je dobro prestao je piti lijekove (heptanone) koji su ga odvikavali od ovisnosti. U takvom stanju došlo mu je do pucanja kapilara u plućima nakon čega je nastupila smrt.

Razgovarao sam s majkom ovog mladića, a ona mi je donijela jednu knjigu i dnevnik koji je njen sin vodio. Bila je to knjiga od Billy Grahama, Mir s Bogom. Bila je sva ispodvlačena što znači da ju je čitao. Također sam pogledao njegov dnevnik koji je vodio. Bili su to zapisi ili prijepisi tekstova iz Biblije ili iz te knjige. Negdje pred kraj zapisao je svoju molitvu koja je glasila otprilike ovako: “Bože!

Molim te da me primiš takvog kakav jesam. Ja sam u životu uglavnom radio loše stvari. Najviše sam sebi naštetio. Molim te obnovi ponovno svoju sliku u meni i učini me svojim djetetom. Oprosti mi sve moje grijehe po zaslugama Tvog Sina Isusa Krista. Molim te da vodiš moj život po svojoj milosti. U ime tvom Tvog sina Isusa Krista te molim. Amen.

Pročitavši molitvu predanja zaprepastio sam se.

“Gospođo! Pa vaš sin je umro pomiren s Bogom,” rekao sam joj. “Nije li to divna vijest pored ove tragedije koja vam se dogodila,”

“A zašto ga Bog onda nije ozdravio,” bilo je njeno pitanje. “Zašto je onda dopustio da umre?”

“Na to pitanje Vam ne znam odgovor,” odgovorio sam joj. “Znam da je s Kristom na križu visio razbojnik kojem je sam Isus obećao raj, ali ga nije skinuo s križa.”

Mi uglavnom gledamo stvari iz svoje perspektive i nismo ju u stanju vidjeti iz Božje perspektive. Bog sve radi da bi nas spasio za svu vječnost. Očito nije Samsonu dao drugu priliku da padne u iskušenju već ga je poslao na počinak da čeka njegov dolazak. Jednako tako pretpostavljam da je učinio i ovom mladiću. Živjeti na ovoj grešnoj zemlji 10, 30 50 ili 100 godina je beznačajno u usporedbi s vječnošću. Gotovo sam siguran da će nakon uskrsnuća Samson zahvaljivati Bogu za neizmjernu milost što je spriječio njegova daljnja iskušenja u trenutku kada je bio u potpunosti pomiren s Bogom.

Ova Samsonova životna priča je priča o Bogu koji spašava. To je priča o Bogu koji od grešnih ljudi koji su skloni nasilju, osveti i drugim grešnim djelima može stvoriti heroje vjere. Samsonov život može nam biti primjer samo u jednom detalju. Ne može čovjek toliko otići od Boga a da ga Bog nije u stanju spasiti. Sve što treba, treba se odazvati na Božji poziv. Još i danas odjekuje Isusov poziv koji je zapisao sveti Ivan u posljednjoj biblijskoj knjizi: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkrivenje 3,20.  Možda buka ovog života nas sprječava da čujemo taj tihi i nježni glas koji nas zove da mu otvorimo svoje srce. Možda je grijeh iz prošlosti učinio toliko smeća u našem srcu te nas je sramota otvoriti bezgrešnom Sinu Božjem. Bez obzira na naše okolnosti, Isus još uvijek čeka da mu otvorimo svoje srce ukoliko to nismo već uradili. Dozvolimo Kristu da uđe u naše srce bez obzira koliko smeća i nepotrebnih stvari se u njemu nakupilo. On je obećao da će nam učiniti čisto srce. On je u stanju od najvećih grešnika učiniti heroje vjere.

Ti i ja stojimo pred izborom. Hoćemo li završiti svoj život kao gubitnici koji su uvijek sebe isticali, ili ćemo dozvoliti da Krist vjerom uđe u naše srce i da postanemo heroji vjere. Odluku o tome donosimo mi. Krist je sve učinio da bi nas spasio. Ukoliko prihvatimo Kristov poziv i dozvolimo mu da uđe u naše srce, bit ćemo spašeni za svu vječnost zahvaljujući Kristovom milošću. Ukoliko iz bilo kog razloga budemo izgubljeni, za to neće biti krive okolnosti u kojima smo se nalazili, već će to biti isključivo rezultat našeg osobnog izbora.

Bog nam još uvijek nudi izbor: Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ponovljeni zakon 3,19.20.

Božja ponuda milosti još i danas stoji. Mi odlučujemo o tome što ćemo prihvatiti. Prihvatimo tu Božju milost. Jer samo tako ta milost neće biti uzaludna.

Zvonko Presečan

PODIJELI