I kad mi te ona uzme
I odvede u svoje dvore,
Rastavit nas ona neće
Jer ukrast srca nam ne more.
Nije smrt ta što krade
I uzima što joj je volja,
Mržnja ljudska i osveta
Od nje je mnogo gora.
I kad nas smrt rastavi
Na trenutak tog života,
Odvojit nam Dušu neće
Jer Božija je to divota.
On što stvori, smrti nema
U Njegovoj je sve baš vlasti,
I Njegovo ljudi niko neće
I ne može uzeti i krasti.
I ako se baš ko usudi
Da Božije djelo krade,
Taj sam sebi jamu kopa
U koju će na kraju da padne!
I kad mi te smrt uzme
I odvede u svoje dvore,
Rastavit nas ona neće
Uzeti nam Duše ne more!
02.08.2017. Brat Bojan.