Kako da te ne volim , moj rodni kraju ,
kad sam ja u tebi rođen , svi to dobro znaju .
Svi odoše u svijet bijeli , ostaviše svoje kuće .
vratiće se rekli su mi , ako bude to moguće .
Da je kući najljepše , jasno vam je svima brate ,
ko je krivac pa ne žele , da se svojoj kući vrate .
Da se vratim jednog dana , stalno molim dragog Boga ,
srce boli kad se sjetim , tog djetinjstva davnog svoga .
Jeste da je sve zareslo , oko moje rodne kuće ,
al djetinjstva kad se sjetim , u srcu mi odma vruće .
Vrata kuće zaključana , a dimnjak se ne puši ,
u mislima se nazad vratim , u grlu pođe da me guši .
U grlu guši , duša boli , a srce samo pati ,
ne govori al osjećam , da me zove de se vrati .
Stanko Novaković – Uskoplje
