Vrijeme došašća NIJE vrijeme sumanute potrošnje, materijalnih investicija u iznosima par godišnjih plaća, nebulozno guranje po shopping-centrima.
Advent NIJE nervoza i znoj, laktanje i kolutanje očima u redovima na blagajnama.
Božić NIJE hrpetina poklona ispod bora kojima ionako pokušavamo nadomjestiti izgubljeno vrijeme s najmilijima, zatomljene emocije, ravnodušnost, žurbu.
Naša djeca ne trebaju laptop, tablet, iphone kako bi im dokazali da ih volimo…naša djeca ne trebaju brendiranu odjeću i obuću kako bi osjetili da su naše blago…
Sve je to samo maska; maska kojom izbjegavamo vlastitu odgovornost na koju smo pozvani, mi kao pojedinci, da u svojim obiteljima budemo nositelji svjetla, topline, ljubavi. Radosti iščekivanja rođenja
Gospodinova.
Čežnju za Njegovim ponovnim dolaskom.
Uzdrhtalu molitvu naših srca okupljenih oko adventskih vijenaca s upaljenim svijećama, poslanu neraskidivom niti nade ka našem Stvoritelju.
Nemojmo se dati zaslijepiti lažnim blještavilom konzumerističkog društva koje nezaustavljivo pred sobom jede svaku moralnu vrijednost i svaku istinsku vrednotu duše koja vapi za sjedinjenjem s Ocem u tišini molitve.
Molitve iščekivanja u radosti.
Ta “gusjenica” materijalnog “vrišti” iz svakog izloga, iz svake reklame, “urla” s jumbo plakata, svojom nesnosnom “rikom” stvara pomutnju i nemir u našim srcima. Jer nas pokušava uvjeriti da je smisao Božića upravo to mahnitanje po dućanima, trošenje novaca koje ionako nemamo, sumanuto kupovanje i kupovanje stvari koje se kasnije gomilaju u hrpe na našim tavanima, dizanje kredita za najnoviji model mobitela koje naš osnovnoškolac (?!?!) “mora” imati i pokušaji da se praznina u nama ispuni upravo tim taloženjem stvari.
Materijalnog.
Bespotrebnog.
Naravno da je lijepo vidjeti poklone ispod bora, naravno da je ugodno vidjeti dječje osmjehe i radost na njihovim licima. Predivno je vidjeti svekrvu radosnu jer ste se sjetili i nje prilikom darivanja.
Ljubav na licima svojih ukućana.
Ali to se ne može kupiti novcem.
Ni kreditima u švicarcima.
Ni zlatnim polugama.
Ne možete kupiti ljubav.

Svrha adventskog vremena jest nada, ljubav i vjera.
Iščekivanje Kristova rođenja, nada u Njegov ponovni dolazak.
Priprava za Njegovo kraljevstvo.
PRIPRAVA naših duša, naših srca, našeg uma. A pripravljamo se molitvom, poniznošću, služenjem drugima, zahvalnošću, blagoslivljanjem svake situacije i svake osobe u našem životu.
Hraneći ljubav u nama i oko nas iščekujemo da se Gospodin rodi i u našim srcima.
U našim životima.
To se ne kupuje novcem.

Pokušajmo se oduprijeti tim lažnim “navlakušama”; one nisu ništa drugo nego LAŽ i obmana.
Nije istina da je smisao Božića novi paket mobilnih operatera po “ektra niskim tarifama”.
Očajna je laž da djeci možemo prenijeti smisao Božića skupocjenim darovima, natječući se tko će više i bolje kupiti.
Posebno u ovim užasno teškim vremenima sramotno je ovo obmanjivanje medija u svim tim reklamama i blještavilu istih.
Mislite da je ideal obitelji potrošnja i materijalno???
Mislite da je smisao Rođenja Kristova ovaj nesvrhoviti konzumerizam???
NIJE!

Naša djeca žele ljubav i toplinu, mir i smijeh. Naravno da se raduju poklonima, ali oni su zaista samo popratna pojava, oni sami po sebi nisu svrha. Pokloniti moramo i trebamo prvenstveno sebe, svoje
vrijeme, svoje prijateljstvo, svoje osjećaje i svoju podršku.
Razumijevanje.
Nježnost.

Božić NIJE “djedica” koji skače kroz dimnjake u naše domove.
Božić JEST Isus Krist koji se rađa u našim srcima.
Ulazi svojim rođenjem u naše duše i svojom svjetlošću pali lampice u našim bićima ostavljajući nama, kršćanima najdragocjeniji dar – nadu u život vječni.
BVB

Maja Vidaković

 

PODIJELI