RAZMIŠLJANJE MAJKE: Evo zašto baš nikada ne smijemo ružno govoriti o svećenicima!

156
Autor: Andrea Tieško
Zamislite samo kako je našoj Nebeskoj Majci kad krenemo isticati greške, prijestupe, loše navike naših svećenika, kad ističemo ovaj je onakav ili onaj je onakav.

Na putu prema Svetoj Misi došla mi je jedna misao, da napravim usporedbu zašto ne smijemo ružno pričati o svećenicima.
U misli mi je došla naša Majka Nebeska. Sagledala sam u cijelosti što to znači biti majka i misli su mi poletjele na moju djecu i na njihove životne greške. Volim li ja manje svoju djecu zbog toga što griješe? Volim li ja manje svoju djecu kada naprave neku nepodopštinu, da li ih manje volim kad krenu krivim putem?

Ne, ne volim ih manje, već više brinem i više molim i više razgovaram s njima. Razmišljam o tome kako se osjećam kada netko ružno priča o mojoj djeci i iskazuje sve ono što ne valja, taj osjećaj vam ne mogu opisati.

Zatim mi misli polete prema našoj Nebeskoj Majci i prema tome da su svećenici Njeni predragi sinovi jer Isus je rekao na Križu. „”Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”.

Zamislite samo kako je našoj Nebeskoj Majci kad krenemo isticati greške, prijestupe, loše navike naših svećenika, kad ističemo ovaj je onakav ili onaj je onakav. Niti se ne okrenemo, a već smo ga osudili jer u Bibliji točno stoji:
»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Zar na tren ne možemo zastati i zamisliti kako je našoj Majci Nebeskoj kad joj tako blatimo Sinove Predrage, zar ne shvaćamo koju bol joj nanosimo, zar ne shvaćamo da su oni samo ljudi, a da onaj zli ima na njih „nišan“ ne bi li ga skrenuli s pravog Puta?

Zamislimo samo Njenu bol kada oni malo zalutaju, a mi joj dodajemo sol na ranu.
Ne pušta me osjećaj koji imam kako je Majci kad mi uporno osuđujemo ili sudimo Njenim Predragim Sinovima. Što napraviti u tom trenutku kad i vidimo da su oni samo ljudi i da griješe. Jednostavno samo sklopiti ove dvije ruke koje nam je dao Bog, savit svoja koljena i moliti Boga da ih prekrije svojom Predragocjenom Krvlju, zaštiti i oslobodi. Sve ostalo je suvišno jer mi smo toliki grešnici da ne vidimo dalje od svog nosa i smatramo da su svećenici gori od nas a ne razumijemo činjenicu koliko ih Isus i Majka ljube. Stoga nikad više nit u mislima nemojte osuđivati ili pričati loše o svećenicima jer to je naš grijeh jer Bog sve zna i vidi.
Bog vas blagoslovio predragi braćo i sestre i poveo vas putem Njegovim i dao vam milost da nikada ne skrenete s Njegovog puta.

Autor: Andrea Tieško
PODIJELI