Razmišljanja Edith Stein o ženinoj ulozi u Crkvi

398

Cilj nam  je prikazati razmišljanja Edith Stein na temelju zbirke kraćih radova vjersko- odgojnog karaktera koji su skupljeni u knjigu pod nazivom Žena. Njezina zadaća po naravi i milosti. Za razumijevanje stajališta koja iznosi u svojim pisanim radovima, valja istaknuti neke ključne biografske podatke. Edith Stein rođena je 12. listopada 1891. u poljskom gradu Wroclawu, kao najmlađe od jedanaestero djece u ortodoksnoj židovskoj obitelji Siegfrieda i Auguste Stein. Prije nego je napunila dvije godine, umro joj je otac, a briga oko odgoja djece ostala je na majci. Majka, pobožna Židovka, na svu svoju djecu nastojala je prenijeti vjeru, no Edith je krenula u drugom smjeru. Njezina filozofska promišljanja bila su zatvorena prema religiji, pa tako s petnaest godina potpuno odbacuje vjeru i deklarira se kao ateistkinja. Studij pedagogije započela je u Wroclavu, a potom, oduševljena učenjem tada jednog od najvećih filozofa- Edmunda Husserla, odlazi u njemački Göttingen, gdje je on predavao.

    Doktorirala je na Sveučilištu u Göttingenu 1916. godine, a odmah nakon položenog doktorskog ispita iz filozofije postala je asistentica profesora Husserla, što pokazuje koliko ju je cijenio. S profesorom Husslerom upoznao ju je njezin prijatelj Adolf Reinach, što je kasnije odigralo važnu ulogu u njezinom preobraćenju na kršćanstvo. Naime, 1971.godine, kada je Reinach poginuo, Edith se susrela s njegovom udovicom. Pri tom susretu osjetila je kako udovica, unatoč velikoj patnji, posjeduje veliku snagu i vjeru u uskrslog Krista, što je u Edith polako počelo lomiti ateistički stav.

  1. godine, prilikom posjete prijateljima, bračnom paru Conrad-Martius, iz njihove biblioteke nasumce je uzela knjigu Život svete Terezije Avilske. Edith je, čitajući knjigu, počela shvaćati ljepotu katoličanstva, i već sutradan je nabavila Katekizam i Mali misal, te je to bio trenutak u kojem se dogodilo njezino preobraćenje. Krštena je u siječnju 1922. godine. Željela je postati bosonoga karmelićanska, no njezin duhovnik savjetovao joj je da svoje bogato znanje iskoristi u za znanstveni rad približavanja filozofije i teologije, te da se u tom smislu posveti proučavanju. Pod duhovnim vodstvom kanonika Swinda, a onda i benediktinskog opata Walzera predavala je u samostanu sestara dominikanki, gdje je, živeći kao jedna od njih, brzo dostigla izvanrednu kršćansku duhovnu zrelost. U to doba na njemačkijezik prevela je i objavila Akvinčevo djelo Questiones disputatae de veritate (Raspravljana pitanja o istini).

    Prije tog djela već je objavila pisma engleskog obraćenika Johna Henrija Newmana. Održavala je brojne veoma cijenjene konferencije, od kojih je najznačajnija bila konferencija O pozivu žene u svijetu i Crkvi. Iako se nadala da će postati slobodna docentica na Sveučilištu u Freiburgu, dobila je mjesto na Višem institutu znanstvene pedagogike u Münsteru. 14. listopada 1933. ušla je u Karmel Lindenthal u Kőlnu,  a  15. travnja 1934. god. postaje redovnica i uzima redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Četiri godine kasnije polaže doživotne zavjete. Uz molitvu, pokoru i obavljanje svakodnevnih zadataka, bavi se znanstvenim radom, piše članke i knjige te prevodi. Tadašnja politička situacija u Njemačkoj je bila nepovoljna, nacizam je već bio razgranat. Iako su se  početku štedjeli Židovi koji su prešli na kršćanstvo, kasnije dolazi i do njihovog progona. Život sestre Benedikte bio je u opasnosti, stoga je poslana u Karmel u Echtu, u susjednoj  Nizozemskoj, gdje je bila primljena s mnogo ljubavi, te tamo nastavlja živjeti redovnički život zajedno sa svojom sestrom Rozom. U međuvremenu su njezin brat Pavo i sestra Frieda odvedeni u logor, majka je umrla, a ostali braća i sestre su izbjegli u Ameriku. U to vrijeme sestra Benedikta pisala je svoje veliko djelo, koje je dovršila 1939. godine pod nazivom Aus dem Leben einer jüdischen Familie (Iz života jedne židovske obitelji).

    Djelo je objavljeno 1965. godine u Fribourgu. Na nalog poglavara tada je napisala i svoje veliko djelo o misli sv. Ivana od Križa, no nažalost nije mu mogla dati konačnu verziju. Kada su u srpnju 1942. godine nizozemski biskupi javno osudili nacizam i progon Židova, dolazi do odmazde, te sada više nisu bili pošteđeni ni Židovi preobraćeni na kršćanstvo. Tako je Edit, zajedno sa svojom sestrom Rozom, 2. kolovoza 1942. godine deportirana najprije u logor Westerbork, a potom u Auschwitz gdje su sedam dana kasnije, 9. kolovoza 1942. Godine, ubijene u plinskoj komori. U Auschwitzu se potpuno predala ljubavi, strpljivosti, blagosti, darivanju same sebe, potpunom predanju Bogu i svojoj najmlađoj braći. Svi su je štovali kao mučenicu, a mnogi su joj se preporučivali u svojim molitvama.

    Dvadeset godina kasnije pokrenut je postupak beatifikacije, a blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II.1987.godine, a svetom 1998.godine. Isti papa 1. listopada 1999.godine proglasio ju je zaštitnicom Europe, sirotana i mučenika. 9. kolovoza, na dan njezine mučeničke smrti, Crkva slavi svetu Tereziju Benediktu od Križa, karmelićanku i mučenicu.Iza ove znanstvenice bogatog stvaralačkog opusa ostala je golema građa za proučavanje i ulazak u znanstvenu i duhovnu osobnost Edith Stein. Mnoga djela, spisi i pisma su već objavljeni, a neka još uvijek čekaju na to. Dva njezina djela prevedena su na hrvatski jezik i objavljena: Kreuzeswissenschaft (Znanost Križa), i Die Frau. Ihre Aufgabe nach Natur und Gnade (Žena. Njezina zadaća po naravi i milosti).

ŽENA NJEZINA ZADAĆA PO NARAVI I MILOSTI

Knjiga Edith Stein o ženi razmatra sljedeće cjeline: Etos ženskih zvanja, Zvanje muškarca i žene po naravnom i milosnom redu, Ženin kršćanski život, Temelji ženskog obrazovanja, Problemi ženskog obrazovanja, Zadaće žene kao voditeljice mladeži k Crkvi, Vlastita vrijednost žene u svom značenju za život naroda, Zadaci katoličkih akademičarki Švicarske.

Edith Stein za pisanje knjige koristi se svojim teološkim obrazovanjem i poznavanjem svjetske književnosti kako bi na promišljen način izložila što je potrebno učiniti kako bi se pomoglo ženama da pronađu svoje mjesto u društvu. No, Edith Stein svoje radove nije napisala samo kao obrazovana žena, već i kao predana vjernica

 

Etos ženskih zvanja

Edith Stein započinje svoje razmišljanje o „etosu ženskih zvanja“ definicijom: : „Pod etosom se, prema smislu riječi, može razumjeti nešto trajno što ravna čovjekovim činima: ne mislimo pri tom na zakon koji pridolazi čovjeku izvana ili odozgor, nego na nešto što u njemu samo djeluje – unutrašnja forma, trajno držanje duše, ono što se u skolastici naziva habitusom. Takva trajna držanja (habitusi) duše daju promjenljivim načinima ponašanja određeno i jedinstveno obilježje po kojem se vani očituju. “ Edith potom navodi kako postoje urođeni habitusi poput temperamenta, i uliveni habitusi koji se mogu izgubiti, kao i steći.

Nakon opće definicije etosa, Stein daje definiciju „etosu zvanja“ pod kojim podrazumijeva „trajna duševna držanja ili sveukupnost habitusa koji u čovjekovu profesionalnom životu istupaju kao unutrašnje oblikovno načelo“. Prema Stein „etosi zvanja“ su odanost dužnosti ili savjesnost.  Svako zvanje ima svoj etos, a onaj koji svoje zanimanje vidi samo kao izvor zarade, pristupati će poslu drukčije nego onaj tko ga vidi kao zvanje. Edith Stein kazuje da je ženin naravni zahtjev čuvati, hraniti i podupirati osobu u rastu i to u cijelosti, tijelo , duh i sve duševne sposobnosti osobe.

Osim što je majka djeci, žena je i „suputnica“ svome muškarcu u braku. Žena je, prema Stein, sposobna za svaki odgojiteljski i njegovateljski posao jer je po naravi sposobna suživjeti se, suosjećati i razumjeti izvan vlastitog područja interesa. U braku, žena svom suprugu prepušta vodstvo u stvarima koje njemu i pripadaju, tj. da bude glava i zaštitnik obitelji. Prema Stein, tipični ženski habitus jest da je čovjek stvoren na sliku Božju. Sveto pismo, Tradicija i Magisterij Crkve jasno svjedoče da je čovjek stvoren na sliku Božju i to ne samo u jednom aspektu, već je slika Božja sadržana u čitavom čovjeku, njegovoj karakteristici i načinu djelovanja. Za žensku narav potrebno je da bude razvijena, a to se postiže kroz odgoj i obrazovanje. Ako se kroz odgoj i obrazovanje ne suzbiju posljedice istočnog grijeha, do izražaja dolaze negativni aspekti ženske naravi u vidu taštine, pretjerane želje za pohvalama ili pretjerane radoznalosti za druge ljude. Na razini stava prema cjelini negativni aspekti ženske naravi očituju se kroz sputavanje drugih, pa tako žena umjesto da potiče nečiji razvitak , ona ga koči. Idealan je primjer ispravno razvijene ženske osobe Djevica Marija koja svog Sina nije promatrala kao vlasništvo, nego je bila podložna Božjoj volji. S obzirom na druga naravna ženska zvanja, u suvremenom društvu više nema podjela na muške i ženske poslove. Bog je predvidio zajedničku suradnju muškarca i žene na svim područjima. Muškarac i žena posjeduju iste ljudske sposobnosti, samo u različitoj mjeri, što im omogućava da ih upotrijebena različite načine. Dakle, kao što bi za muškarca bilo protunaravno i nerazumno da se ograniči samo na jedno polje djelovanja, isto vrijedi i za ženu.

 

Vrijednost žene za život naroda

Vrijednost žene za živo naroda treba promatrati kroz odnos vrijednosti žene prema muškarcu. Stein iznosi stav da žena muškarcu nije samo suputnica, već i odraz njega samoga u kojem može pronaći sebe. Muškarac u ženi, koja je stvorena za njega, pronalazi smisao svog postojanja. Stein gradi svoju tvrdnju na učenjima Tome Akvinskog da je muškarac cilj žene. Žena je proizašla iz muškarca, a u sjedinjenju s njim (kroz brak), također pronalazi smisao svog postojanja, mir i ispunjenje. Uzajamni je to odnos u kojem i muškarac i žena jedno u drugome pronalaze bitak svog postojanja.Smisao ženskog bitka nije moguće razlučiti samo iz odnosa prema muškarcu, već je potrebno promotriti i njezin odnos prema potomstvu. Stari zavjet naglašava posebnu čast ženi kao majci, na koju pada teret podizanja i odgoja potomstva te prenošenje vjere u Gospodina. Iako je žena prvenstveno stvorena biti suradnicom svoga muža, kroz sakrament ženidbe ta je vrijednost integrirana u život Crkve. „Uključena na taj način u poslanje Crkve, žena se ne ograničava samo na vlastitu djecu već je pozvana tako djelovati i šire, na cijelo društvo.“ Kako u vrijeme Edith Stein, tako i u današnjem suvremenom svijetu, pozitivna iskustva srušila su predrasude o sposobnostima žena. Stein ne tvrdi da su zvanja i profesije podijeljena na muške i ženske, već da žena mora biti svjesna svoje posebnosti u odnosu na muški mentalitet. Stein tvrdi da je muškarac sklon stručnom usavršavanju što dovodi do jednodimenzionalnog razvoja, dok žena teži uravnoteženom usavršavanju kako bi u svemu bila zaokruženo, cjelovito biće.

To ne podrazumijeva da muškarac ne teži tomu, nego da je kod žene takav poriv jači,  s obzirom da je stvorena da bude suputnica svom suprugu i majka svojoj djeci. Stein smatra da nema povoljnije situacije za izokretanje ženske naravi u najgoru aktualizaciju, što se očituje kroz seksizam, nego kad je žena besposlena. Za Stein, ovo je dovoljno dobar razlog zašto bi svaka djevojka trebala težiti profesionalnom usavršavanju i primjeni stečene stručnosti u odabranom zvanju. Rad je jedini lijek protiv mana na koje je žena po svojoj naravi slaba. Edith ne govori samo o ženskim sposobnostima za profesionalno usavršavanje, već i o ženskoj otvorenosti za Božje djelovanje u duši koje joj omogućava da bude otvorena na patnju drugih. Žene u svojim izabranim zvanjima mogu biti takvi cjeloviti pojedinci preko kojih i drugi mogu pronaći svoju osobnu ravnotežu i uzemljenje. Prije svega, to je uloga majke i supruge, a u profesionalnim zvanjima to može biti uloga odgajateljice ili učiteljice. Takva zvanja mogu popraviti moguće nedostatke u kućnom odgoju, čime ta uloga postaje još nezahvalnija. zvanje učiteljice je otežano jer u svom radu susreće „nevrijednu, tešku, nesnosnu djecu“ bez prednosti ljubavi, koju obično uživa majka, dok su takva djeca najviše potrebita pažnje.

 

     Praksa je pokazala kako je i zvanje liječnice na korist društva. U slučaju bolesti, nije samo jedan dio organ bolestan, već čovjek kao cjelina, a s obzirom na sve rečeno o ženinoj naravi, liječnici bi trebalo biti puno lakše nego liječniku pobrinuti se za bolesnikove duševne potrebe, osim onih fizičkih. Cijeli je niz zvanja koja odgovaraju ženskoj naravi i imaju mogućnost izgrađivati, spašavati i liječiti narušenu ljudskost i cjelovitost čovjeka. Riječ je o zvanjima socijalne radnice, odgajateljice u vrtiću, medicinske sestre, njegovateljice u staračkim domovima i slično.U znanosti, Stein smatra kako ženskim zvanjima bolje odgovaraju humanističke znanosti, dok apstraktne znanosti traže muški mentalitet. Područje djelatnosti u kojem je specifičnost ženske naravi nužno potrebna je zakonodavstvo i politika.

 

Zadaća žene u crkvi

Edit Stein, za razliku od feminističkih teologinja kasnijih generacija, ne postavlja se kritički prema statusu žene u društvu i Crkvi, već pokušava argumentirati na koje bi načine žena mogla pronaći svoje mjesto u Crkvi i ostvariti se kroz rad, sukladno svojoj naravi. Tako možemo reći kako Stein raspravama o pravima žena stvara jednu vrstu „teologije žene“, prije same pojave teologije žene.Edith Stein pisala je u vrijeme kada ženski emancipacijski pokret traži ravnopravnost žene s obzirom na pravo biranja, mogućnost zapošljavanja, boljeg obrazovanja. u tom kontekstu crkvena hijerarhija zastupala je položaj žene koji je do tada bio prihvaćen, odnosno žena je prije svega bila supruga i majka, temelj obitelji. No kako se društvena situacija mijenjala, tako je i Crkva polako mijenjala svoje stavove.

 

Tako Pio XII položaj žene određuje na način da  se žena i muškarac razlikuju po naravi te u društvu i Crkvi preuzimaju one obveze i dužnosti prikladne njihovim naravima. Na taj se način međusobno nadopunjuju i to tako da muškarcu pripada djelovanje u javnom društvenom životu, a žena je određena da mu pomaže, te da preuzima brigu za obitelj. Ako žena želi javno djelovati, to djelovanje mora biti u zvanjima koja odgovaraju ženskoj naravi odgojiteljice ili njegovateljice.  Položaj žene u Crkvi Edith Stein promatra iz perspektive pripadnosti mističnom Tijelu Kristovom – Crkvi, koja je Kristova zaručnica. Krštenjem se čovjek rađa za Krista, što Crkvu kao Kristovu zaručnicu čini majkom svih otkupljenih. Žena je tako pozvana biti tjelesnom majkom članova Crkve, koja im krštenjem postaje duhovnom majkom. Majka od samog rođenja djece, kroz odgoj, treba poticati njihov duhovni razvoj, čime opet radi u korist Crkve. Ovdje se ne misli samo na njezinu biološku djecu, već žena s obzirom na svoju narav, može biti voditeljica mladeži u Crkvi.

 

         Ženin položaj u Crkvi Stein vidi kao nastavak Marijinog božanskog zaručništva. Djevica Marija je uzor za svaku ženu koja želi postići ispunjenje na jednom od mnogih puteva koji su joj ponuđeni. Blažena Djevica Marija kršćanski je ideal žene. Edith Stein zagovara štovanje Blažene Djevice Marije, posebno preporuča mlade djevojke, kako bi ih Djevica zaštitila od svih opasnosti s kojima se susreću u životu.  Trend na koji je Stein upozoravala prisutan je i danas, a očituje se kroz negativno ponašanje učenika. Učenici dolaze u školu sa vrlo malo ili bez ikakvog vjerskog odgoja i obrazovanja, a također i bez moralnog odgoja. Budući da navedene činjenice umanjuju mogućnost djeteta da se poveže s Bogom, vjeroučiteljica bi trebala u školi djelovati kao svojevrsna surogat majka koja bi djecu vodila do spoznaje božanske istine. Dakle, prema Stein, vjeroučiteljica ne treba biti samo stručnjak u prenošenju svog znanja, već ona treba biti odgajatelj, svjedok i vjernik. Edith Stein govori o tome kako se utjecaj žene na mladež ne bi trebao ograničavati samo na vjeronauk, već proširiti na cijelu školu, pa i izvan škole. Stein naglašava potrebu odgoja djece od najranije dobi, odnosno već od vrtića. Osim odgoja djece, Stein naglašava potrebu odgoja i vodstvo djevojaka u pubertetu, koje se često ne znaju nositi s ubrzanim tjelesnim i psihološkim odrastanjem. Ovdje je opet ključna uloga „voditeljice mladeži“ koja bi trebala biti u mogućnosti odgovarati na pitanja djevojaka bez da ulazi u njihovu intimu, govoriti im o biološkim i psihološkim promjene kroz koje prolaze u svjetlu vjere, te im biti na raspolaganju kada god je njima potreban razgovor o problemu s kojim se susreću.

 

ZAKLJUČAK

Ovaj rad prikazuje razmišljanja Edith Stein o ženi kao supruzi i majci- temelju obitelji. Naglasak nije na ženi u podređenom položaju, već Stein naglašava ravnopravnost i uzajamnu komplementarnost oba spola. To se očituje kroz činjenicu da je žena suputnica i pomoć svom suprugu, ali ona isto tako kroz djelovanje svog zvanja može pridonositi društvu kao cjelini.

Zvanja koja odgovaraju ženi su humanističke znanosti s obzirom da žena mora biti svjesna svoje posebnosti koje joj omogućuje da bude otvorena za patnje drugih.  Prije svega, to je uloga majke i supruge, a u profesionalnim zvanjima najviše se izražava kroz zvanja liječnice, odgajateljice, učiteljice i njegovateljice. Nadalje, specifičnost ženske naravi nužna je u zakonodavstvu i politici.  Žena u pisanju zakona može djelovati kao kritički korektiv, dok se pokušavaju napisati što savršenije pravne odredbe bez obzira na realno stanje.

S obzirom na ženinu ulogu u Crkvi, Stein se koncentrira na ono što žena svojim radom i zahvaljujući svojim naravnim osobinama može postići za boljitak Crkve, posebno na području odgoja i obrazovanja mladih. Ženama, a osobito mladim djevojkama koje se susreću s opasnostima na svom putu, uzor bi trebala bit Djevica Marija. Mnoga promišljanja Edith Stein danas su temelj djelovanja vjeronauka u školama, a stavke koje je Stein još tada predlagala, kao što je vodstvo mladih djevojaka, danas tek treba usavršiti.

Kristijan Duvel,mag.theol.

PODIJELI