NEDJELJA SVETE OBITELJI (C)
Prvo čitanje (Sir 3, 2-6.12-14):
Tko se boji Gospodina, časti roditelje.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 128, 1-5):
Pripjev:
Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje (Kol 3, 12-21):
Obiteljski život u Gospodinu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, tà to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Luki (2, 41-52):
Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Riječ Gospodnja
Hvaljen bio Isus koji nam se rodi i majka Marija koja ga porodi! Trebamo biti radosni i sretni, jer Spasitelj dođe među nas, utjelovio se po Duhu Svetomu i postao čovjekom! Rodio se na slamici u štalici, ne da bude uzvišen i istaknut iznad svih, već da bude ponižen kako bi svima nama dao do znanja da je došao radi nas, da preuzme naše grijehe i uništi tu prepreku! Uistinu nam je poklonjena velika ljubav, koju bismo trebali znati poštovati, hvaliti i uzvratiti našim iscjeljenim srcima.
Ova nedjelja nam želi ponovno približiti i podsjetiti nas da svoju inspiraciju, motivaciju i primjer nađemo u Svetoj Obitelji: Mariji, Josipu i Isusu. Oni su doista istinski primjer prave obitelji i ljubavi koju trebamo slijediti i koju trebamo poštovati. Svako od njih je posebna osoba stvorena samo radi nas, da nam pokaže primjer pravoga sina, majke i oca. Isus kao Božji Sin, začet je po Duhu Svetome i rođen u zemaljskome tijelu od Djevice Marije, kako bi nam bio spasenje i milost, te nas svojom žrtvom na križu oslobodio od grijeha i dao mogućnost da se vratimo i približimo Bogu. Marija kao Božja Majka, darovana je svojim roditeljima poput njezinog Sina jedinorođenca, a osim toga je i sama bila počašćena da postane majkom po Duhu Svetome. Josip kao zemaljski otac Isusu i Marijin suprug je bio odabran od samoga Boga da svojom ljubavlju, trudom i dobrom voljom, preuzme na sebe zadatak od Boga odgajajući Isusa i bivajući Marijin životni suputnik i pomoćnik. Svatko od njih je na svom životnom putu imao svoje dileme, propitkivanja i kušnje, i na taj način bio ojačan i usmjeren, ali i ohrabren da slijedi i ostvari Božju volju.
Takvi primjeri Božje ljubavi su nam uistinu potrebni u našim životima kako bi nas usmjeravali i vodili, a na kraju i doveli do cilja. Svi mi težimo biti u jedinstvu s Bogom i stvoreni smo s nakanom da dođemo k Njemu bez ikakve prisile, ali pod vodstvom slobodne volje i vjere. U životu iako nismo odgajani u kršćanskom duhu, ipak bivamo suočeni s mnoštvom pitanja i dilema koje nas dovedu do Boga. A onda je na našoj slobodnoj volji hoćemo li se prepustiti u ruke Boga da nas vodi i raditi na tome da rastemo u vjeri ili ćemo sami pokušati lutati ovim svijetom uvjereni da smo sposobni nositi se sa svim kušnjama i nedaćama, koje će život staviti pred nas. Zemaljski život nije jednostavan i nije lagan, ali ako smo vođeni vjerom u Božjoj blizini i postavljen nam je krajnji cilj prema kojem trebamo težiti doći nakon ovoga života, a to je Kraljevstvo Božje i život vječni, onda nam je život ispunjen i motiviran, te znamo gdje idemo i gdje želimo doći.
U životu je svakome čovjeku potrebno oboje roditelja, i majka i otac, jer svaki svojim djelovanjem i dobrom voljom, ali zajedničkim snagama, izgradi i formira potpunu osobu. Roditelji prvenstveno svojim odnosom daju djeci do znanja jesu li željeni, koliko im je stalo do djece i žele li ih ičemu poučiti preko svojih iskustava. Važno je da rade međusobno na svom ponašanju jedno prema drugome, da se poštuju, razumiju i vole, jer su se na to obavezali pred Bogom do kraja života. Stvaranje obitelji i zajedništva je takvo bogatstvo i sreća, jer nam je Bog na taj način dao mogućnost da si pokažemo međusobnu ljubav iz koje se djeca rode kao vidljivi znakovi i plodovi te ljubavi. Stvaranje novoga čovjeka je uistinu prekrasan dar darovan čovjeku, da na taj način slavi i hvali Svemogućeg Boga. Dao nam je mogućnost i priliku da budemo sretni i ispunjeni, stoga Mu trebamo biti vječno zahvalni, jer nas bezgranično voli.
Marija Vračević
