Svatko može u autobusu ili tramvaju vidjeti ljude koji sami sa sobom razgovaraju uz kretnje rukama, kojima zamišljenim osobama u mašti nešto sugestivno objašnjavaju i dokazuju. Takvi nam se možda na prvi pogled čine psihičko-živčano bolesnima, ali prije ili kasnije i sami sebe uhvatimo u sličnoj situaciji. I tada shvatimo da iako možda u razgovoru i nismo sami sebi najbolji savjetnici, ali u svakom slučaju najbolji smo sugovornici kako bi sve stvari stavili na svoje mjesto. Jer to ustvari u susretu sa samim sobom, nitko bolje umjesto nas i ne može učiniti! (Tomislavgrad, 5. srpnja 2015.)
fra Mate Tadić,OFM
