Nakon više od 40 godina, izraelski narod stajao je na ulazu obećane zemlje, pred Kaananom, na lijevoj obali rijeke Jordan. Treba samo preći rijeku, i kraj putovanja je konačno stigao. Jošua kao dobar vođa i dobar strateg, šalje dva mladića da izvide i uhode zemlju. Dao im je upute s nalogom da posebno razgledaju Jerihon. Biblija o tome piše: Jošua sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: „Idite, izvidite područje, osobito Jerihon.“ Jošua 2. 1. 1dio
Mogu si samo zamisliti Jošuu kako mu je još uvijek u svježem sjećanju bila špijunska misija u kojoj je on bio član prije 40 godina. Još su mu bila svježa siječanja na 4 m debele Jerihonske zidove koji su uplašili njegove kolege koji su s njim zajedno bili. Dali je Jošua bio svjestan opasnosti koja bi mu se opet mogla dogoditi ako mu ova dva špijuna donesu obeshrabrujuće vijesti. I što se događa. Prije 40 godina 12 ljudi moglo je ući i izaći iz Jerihona nezapaženo, a sada samo dva čovjeka nisu pravo ni ušla, a već su bili primijećeni. Što se to u Jerihonu u međuvremenu dogodilo? Odakle odjednom tolika opreznost Jerihonskih građana. Ova dva mladića potražila su spas na neobičnom mjestu, u kući poznate prostitutke Rahabe.
Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba, i ondje prenoće. To bude javljeno kralju Jerihonskome: „Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.“ Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: „Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju.“ Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: „Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše, i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite se za njima jer ih još možete stići.“ A ona ih bješe izvela na krov i sakrila ih pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata. Jošua 2. 1, 2dio – 7
Kako su ovi mladići završili kod ove žene, Biblija ne opisuje detalje, već time želi ukazati na nešto veoma neobično i važno.
1.Rahaba pokazuje veliki interes za Izrael, i izraelskog Boga Jahvu. Kad su kraljevi vojnici došli do Rahabe i tražili izručenje ovih ljudi, Rahaba je bila spremna na veliki rizik. Bila je spremna žrtvovati se za neprijatelje svog naroda. Sakrivši ova dva mladića, laže kraljevim poslanicima da su otišli. Dovoljno bi bilo da je netko od tih poslanika napravio pretres, i da njih nađe na krovu kuće. To bi očito bio kraj i za ova dva mladića, i za Rahabu, a i za cijelu njenu obitelj. Zašto ona to radi. Zar to nisu bili neprijatelji njenog naroda. Zar se nije bojala onih koji su trebali doći i uništiti njen narod. Što se dogodilo u umu ove žene da se okrenula od svog vlastitog naroda.
Kananski narod još prije 400 godina za vrijeme Abrahama upoznao se sa živim i pravim Bogom. U sudu Sodome i Gomore mogao je vidjeti rezultate idolopoklonstva koji su uništili ova dva vrlo razvijena grada. Prije više od 40 godina ovi narodi su čuli kako je Bog izveo Izrael iz Egipta. Čuli su kako ih je Bog preveo preko Crvenog mora. Čuli su kako im Bog daje manu u pustinji. Čuli su za sva čuda koja su im se događala za vrijeme njihovog boravka u pustinji.
Rahaba to najljepše opisuje: I reče im: „Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas, i prežu od vas svi žitelji ovog kraja. Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama, kada ste izišli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi, jer Jahve, Bog vaš – on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Jošua 2, 9-11.
Nije Rahaba bila jedina koja se divila svim čudima koje je Bog učinio Izraelu. Vidjeli smo i Bileama kako nadahnut Svetim Duhom blagoslivlja dok ga Balak zove da proklinje.
Želio bih ovdje napraviti paralelu. Mislimo ponekad kako je naš privatni život naša stvar, i da nikoga ne zanima kako živimo i što radimo. Iznenadili bi se kad bi znali koliko nas ljudi promatraju, i iz tog promatranja donose razne zaključke. Kakav zaključak donose, to ovisi o onome što su kod nas vidjeli. Pitamo li se ikada što su to ljudi kod nas vidjeli.
Vratimo se Rahabi. Zašto je ona bila bludnica, Biblija ne govori. Možda je bila prodana od strane svojih roditelja da bi zarađivala i popravljala svojim radom kućni budžet. Možda je opet bila prodana od strane svojih roditelja da bude „svećenica bludnica“ koja je služila kao bludnica u hramu. Ja je mogu zamisliti kako služeći u hramu doživljava razočarenje za razočarenjem. Sustav obožavanja kananskih božanstava, bio je sustav bez imalo milosti i razumijevanja. Osjećala se očito iskorištenom i vjerojatno je bila strašno razočarana u mnogobožačkim orgijama. Najveći zločin nad kojim se zgražala bilo je žrtvovanje male nevine djece. Roditelji bi dolazili s malim djetetom pred Kananskog boga Moloha kojemu su posebnim sistemom loženja bile užarene ruke. Uz veliku viku da se ne čuje jauk i plač djeteta, roditelji bi svoje živo dijete stavljali na te užarene ruke, a dijete je umiralo u strašnim mukama i bolovima. Sve je to vjerojatno toliko djelovalo na Rahabu, da joj se kaananski religiozni sustav gadio. Nije čudo što je njen zaključak bio „jer Jahve, Bog vaš – on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji.
2. Zanimljiva je stvar gdje sve Bog ostvaruje spasenje. Ovdje je bio slučaj kod bludnice. Danas bi to rekli u javnoj kući. Jona je našao spasenje u ribinom trbuhu. Cijelom svijetu omogućeno je spasenje, jer se Isus rodio u štalici. Etiopski uškopljenik našao je spasenje u običnim kolima. Možemo pronaći još mnogo neobičnih mjesta gdje Bog spašava. Ovaj primjer o Rahabi govori nam da ne smijemo imati predrasude ni pred jednim mjestom, jer Bog može svako mjesto iskoristiti da bi spasio ljude.
Rahaba nije htjela propustiti priliku i ne zatražiti spasenje. Pročitajmo njen zahtjev.
„Zakunite mi se, dakle, Jahvom da će te i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak da će te ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo, i da će te nas izbaviti od smrti.“ Jošua 2, 12-13.
Zanimljiv mi je njen zahtjev. Ona ne traži spasenje samo za sebe. Ona bi željela da među spašenima budu njeni roditelji, njena braća i sestre, njeni najbliži rođaci.
Mnogo puta tvrdimo kako je spasenje osobna stvar. To je u principu točno. Svatko sam mora odlučiti po pitanju spasenja. Ali to ne isključuje našu odgovornost za naše najbliže, za naše susjede, i ostale ljude s kojima dolazimo u dodir. Rahaba je učinila sve kako bi spasila svoje najbliže.
Odgovor ove dvojice mladića bio je veoma uvjerljiv. Jošua 2, 14.
Odgovoriše joj ljudi: „Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost.“
Za spasenje ove žene i njene obitelji ova dva mladića bili su spremni jamčiti svojim životom. Očito je to davalo veliku sigurnost ovoj ženi. Prilikom spuštanja kroz prozor po zidinama i nakon uputa kako da izbjegnu potjeru, da bi bila sigurna ovi mladići su joj dali znak.
Ljudi joj odgovore: „Evo ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: kad uđemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš, i sakupi kod sebe, u kući, svog oca i svoju majku, i svoju braću i svu svoju rodbinu. Tko god od vas stupi preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama – sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše – mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.“ Jošua 2, 17-21.
Crvena vrpca zavezana na prozoru trebao je biti znak sigurnosti ove žene i njene najuže obitelji. Nije čekala ulazak Izraelaca u njenu zemlju, već je vrpcu odmah stavila na prozor. Kojeg li apsurda. Rahaba je živjela u neosvojivoj tvrđavi. Četiri metarske zidine nisu joj ulijevale povjerenje kao ovaj znak, ova crvena vrpca koja je visila na njenom prozoru. Crvena vrpca bila joj je sigurnija od čvrstih Jerihonskih zidina. Možete samo zamisliti kako je povorka koja je obilazila Jerihon gledala kad će ugledati na prozoru crvenu vrpcu. Kad bi je ugledali, rekli bi tada, da to je Rahabin dom. Dužnost nam je spasiti ju. Možete samo zamisliti Rahabu koja je posebno za vrijeme ophodnje Izraelskih četa dobro pazila dali je vrpca dobro zavezana, dali ju slučajno vjetar nije odnio, i dali se dobro vidi, jer to je bio znak njenog spasenja. Napokon bila je i spašena jer Izraelci su ispunili svoje obećanje i to za to što su prepoznali znak- crvenu vrpcu. Zahvaljujući Rahabinoj vjeri i vjeri njene najuže rodbine, bila je spašena ona sa svom svojom obitelji. Na kraju Rahaba je uvrštena u popis heroja vjere uz Nou, Abrahama, Izaka, Jakova i ostale heroje vjere. Rahaba se kasnije udala za jednog od uhoda koje je spasila, i postala Davidova prabaka, a time se uvrstila u rodoslovlje Isusa Krista.
Mnogo godina kasnije od ovog događaja, našoj planeti uz jamstvo života koje je i dano, Isus Krist također je dao obećanje, i kao jamstvo ostavio je znak ili simbol sigurnosti tog obećanja.
Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaše učenicima govoreći: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje:“ zatim uze kalež zahvali i dade im ga veleći: „Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se proljeva za sve za oproštenje grijeha. Od sada kažem vam, sigurno više neću piti od ovog trsova roda do onog dana kad ću ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.“ Mat. 26, 26-29.
Vino koje simbolizira Kristovu krv, kao i kruh koje simbolizira Kristovo tijelo, su simboli koji nam jamče ispunjenje onoga što je Krist obećao. To su simboli koji nas podsjećaju na jamstvo spasenja kroz žrtvu Isusa Krista. Koliko su pouzdani ti znakovi u odnosu na sigurnost sofisticirane tehnologije koju bi ljudi bili spremni koristiti da bi se spasili. Vrlo brzo Isus će ispuniti svoje obećanje. Ovi simboli kruha i vina pomoći će nam da se još više držimo Krista i njegovih obećanja. Rahaba je dokazala svoje povjerenje u spasenje vezujući crvenu vrpcu. Izraelci, prilikom izlaska iz Egipta dokazali su svoju vjernost prskajući dovratnike krvlju pashalnog janjeta. U svim slučajevima onaj koji spašava daje nalog koji će biti znak. Upravo za to, sretan sam da zajednički možemo se sjetiti onog koji nam je obećao spasenje a to je naš spasitelj Isus Krist, kroz simbole Vina i Kruha. Ti simboli predstavljaju Kristovu smrt, ali oni su jamstvo i najvećeg obećanja da će ponovno doći po nas. Ako imamo duhovne oči, vidimo povorke koje obilaze oko „Jerihona“. Naše pitanje treba biti, Vidi li se naš znak dovoljno jasno
Zvonko Presečan
