Zanimalo mi je kako Biblija gleda na radost, što nama pisci Staroga i Novoga zavjeta kažu o radosti, i je li to uopće moguće biti radostan u okolnostima koje ne donose radost.
U povijesti kršćanstva, gotovo u svakom vremenu, ne nalazimo mnogo razloga zbog kojih bi kršćani trebali biti radosni. Zbog toga uvijek okrivljujemo okolnosti koje nam to onemogućuju. Jesu li baš sve okolnosti takve da nam uskraćuju radost. Kršćani imaju povod za radost koji proizlazi iz drugih izvora a ne iz okolnosti.
Prečesto susrećemo neprijatelje radosti. Takvi neprijatelji radosti su živjeli i u Isusovo vrijeme, bili su to farizeji i zakonici. Prilikom Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem oni su reagirali vrlo ljutito. Narod se radovao, pjevao, poskakivao, iskazivao plemenitu radost, čisto veselje. Isus će postati konačno kralj. Narod je ovu priliku prepoznao kao trenutak za promjene, a tome se je trebalo radovati. Ali tako nisu reagirali zakonici i farizeji. U svakom društvu i u svako doba nalazimo moderne farizeje i zakonike, kojima smetaju radosna lica i radosni poklici.
Sveti Pavao piše svoju poslanicu Filipjanima iz rimskog zatvora, a to nije baš prikladno mjesto za radost. Međutim, njegova poslanica je puna optimizma, iz nje isijava radost koja izvire iz dubine, koju može podariti samo Bog. Sveti Pavao čak naređuje svojim čitateljima da se raduju, a to uvijek! U svojoj poslanici Solunjanima ponavlja ovu naredbu. „Radujte se uvijek“! Ovo ni malo ne zvuči kao preporuka, već kao naredba! Radost je za njega poput discipline, koju treba vježbati, ona nije neka lijepa emocija, produkt trenutačnog stanja lagode, već proizvod navike, svete navike, koja ima iz biblijske perspektive svoje mjesto u kršćanstvu.
U starom zavjetu nalazimo puno prigoda u kojima su se Izraelci trebali radovati. Jadnu od tih prigoda opisuje Mojsije u svojim knjigama, kada opisuje način na koji su se određeni blagdani trebali svetkovati. Svetkovanje blagdana sjenica bilo je pomno isplanirano. Svetkovina je trajala punih sedam dana. Cijeli tjedan dana su se trebali radovati sa svojim obiteljima u „nazočnosti Jahve“.
Prorok Habakuk pjesnički opisuje svoj izvor radosti unatoč lošim okolnostima.
„Čak ako smokvino drvo neće cvasti, niti će na lozi biti ploda, ako maslina uskrati roda i polja ne će donijeti hrane, ovaca ako nestanu iz tora i goveda iz staja, ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.“Habakuk 3,17.
Vidimo da Biblija vrlo ozbiljno shvaća radosni duh, jer on je produkt našeg uzdignutog pogleda iznad ovozemaljske realnosti ka realnosti neba. Biblijska radost je radost povjerenja a ne nužno iskazivanje našeg trenutačnog emotivnog stanja, to je pobuna protiv realnosti ovog života, to je biblijsko i ljudsko opredjeljenje ne smatrati probleme ovog života za veće nego što je Božja dobrota.
Gdje možemo naći izvor radosti? Isus je nedvojbeno poručio svojim učenicima i poručuje i nama danas. „Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna!“ Ivan 15,11.
Zvonko Presečan
