21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 <![endif]–>
Kao kršćanin odgojen sam u oprečnoj religijskoj kulturi u odnosu na rimokatoličku te sam imao svoje mišljenje, kao i neke predrasude, o molitvi krunice koju katolički vjernici često mole. Nije mi bio problem u Svetom pismu naći kako Isus ocjenjuje dugačke molitve koje se ponavljaju. Kada sam bilo kojeg katoličkog vjernika želio razuvjeriti kako je molitva krunice pogrešna, čitao bih mu Isusovu izjavu: ˝Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.˝ (Matej 6, 7.8)
Dosta vremena je prošlo prije nego sam počeo sa zatvorenicima proučavati Sveto pismo, a imao sam oblikovan stav o molitvi krunice. Jednom mi je neki zatvorenik ispričao svoje iskustvo. Njegov kolega bio je u depresiji i zatvorenik mu je predložio da mole krunicu. Bog ih je uslišao i njegovom kolegi depresija je prestala. U toj grupi bio je i jedan zatvorenik, protestantski orijentiran, i on je, onako javno izjavio, da je po njegovu mišljenju molitva krunice čista mantra, a on prema mantri ima odbojnost jer je njegova djevojka, dok je još bio mlad, umrla od bulimije, a mantrala je u nekoj istočnjačkoj sekti. Naravno, među njima je nastala prepirka jer su se gotovo svi katolički vjernici koji su bili na toj biblijskoj grupi našli nekako uvrijeđeni i smatrali su da ovaj zatvorenik sigurno nije u pravu. Budući da sam im ja bio poput vjeroučitelja, tražili su od mene da prosudim tko je u pravu, a tko u krivu u vezi s pitanjem molitve krunice.
U svakom slučaju, kao kršćanin koji o pitanju molitve krunice ima poseban stav, našao sam se kao u nekakvom minskom polju. S jedne sam strane želio ostati dosljedan samome sebi, ali s druge strane, imao sam svjedočanstvo o uslišenju molitve. Bilo što da kažem, zasigurno sam u opasnosti da stvar eksplodira. U duhu sam se molio da mi Duh Sveti pomogne odgovoriti na to pitanje. Otvorio sam svoju Bibliju i pronašao događaj kada je Isus istjerao legion demona iz čovjeka i demone poslao u svinje. U tom događaju pozornost mi je privukla molitva ovog bijesnog čovjeka: ˝I gle, povikaše: Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?˝ (Luka 8, 29) U djeliću sekunde sinula mi je misao: Pa ovaj se čovjek moli Isusu. Kakva je to molitva? Da je Isus slušao samo riječi ove molitve, on bi ovog opsjednutog čovjeka ostavio istog trena. Umjesto toga, on istjeruje demone i liječi ga. Krist sluša molitvu srca, bio je moj zaključak. Tada sam im rekao: ˝Dečki moji, ako vaša molitva krunice ne bude molitva srca, tada će to biti mantra. Međutim, možete se u molitvi izražavati biranim pjesničkim riječima, ukoliko to ne bude iskrena molitva, njen domet je strop prostorije u kojoj se molite!˝ Isus je rekao: ˝Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži
Otac.˝ (Ivan 4, 23)
Nije prošlo dugo, a ja sam se sreo s jednim svećenikom koji me je uistinu oduševio. Sve o čemu on zna pričati je Isus Krist, a s takvim čovjekom uvijek imam zajedničku temu. Tada mi je spomenuo da je molitva krunice zapravo molitva evanđelja, što baš i nisam razumio. Nedugo nakon toga jedan moj prijatelj, također svećenik, objasnio mi je kako se rimokatolici, tradicionalno moleći krunicu, prisjećaju evanđeoskih događaja od Isusovog začeća pa do Njegovog uznesenja.
Shvatio sam tada i svrhu takve molitve. Očito u vrijeme dok je malo tko od ljudi bio pismen, kako bi se prisjećali evanđelja i svih evanđeoskih događaja, uvedena je molitva krunice koja je na jedan vrlo kreativan način pobuđivala u ljudima spoznaju evanđelja. Molitva krunice postala je, i ostala, tradicija kod katoličkih vjernika. I bez obzira što se nepismenost gotovo iskorijenila, molitva se i dalje tradicionalno prakticira. Ne želim ulaziti u raspravu i analizu je li ona potrebna i treba li biti u takvom obliku. Primijetio sam da iskreni katolički vjernici mole i na drugi način, i drugom oblikom. Nije mi želja raspravljati o ispravnosti molitve krunice, već bih želio istaknuti one evanđeoske elemente koje ta molitva sadržava. Umjesto forme molitve želja mi je da fokus naše molitve, naše duhovnosti i cijelog našeg života bude isključivo evanđelje i Isus Krist.
Da je to tako, potvrđuje i papa Franjo koji je dao jednu vrlo zanimljivu i nadasve korisnu uputu o molitvi na prste. Vjerujem da je većini taj oblik molitve poznat, a mene – ta je ideja toliko oduševila da je želim podijeliti s vama. (Sastavio ju je papa Franjo dok je još bio argentinski biskup.) Uputa o molitvi glasi:
1. Palac ti je najbliži prst, tako od njega počni moliti za one koji su ti najbliži. Njih se najlakše sjetiti. Moliti za one koje volimo ˝slatka je zadaća˝.
2. Sljedeći prst je kažiprst: moli za one koji poučavaju, odgajaju i liječe. Njima je potrebna podrška i mudrost u vođenju drugih pravim putem. Sačuvaj ih u svojim molitvama.
3. Treći prst je najveći. Podsjeća nas na naše vođe, naše vladajuće, one koji imaju ovlasti. Njima je potrebno Božje vodstvo.
4. Sljedeći prst je prstenjak. Iznenađujuće, ovaj prst se pokazao najosjetljivijim. On nas podsjeća da molimo za nemoćne, bolesne i opterećene problemima. Potrebna im je tvoja molitva.
5. I na koncu, preostao nam je mali prst, najmanji od sviju. Mali prst, morao bi te podsjetiti da moliš za sebe. Kad završiš s molitvom za prve četiri grupe, sagledat ćeš pravilnije svoje potrebe i bit ćeš pripravan učinkovitije moliti za sebe.
U svakom slučaju želio bih razmišljati o evanđelju koje su zapisali evanđelisti, a koje je dio molitve krunice. Želio bih da svaka molitva koju bilo tko moli bude molitva srca! Upravo zbog toga i želim napisati ovaj osvrt.
