U čas kad i ne mislite Sin čovječji dolazi

 

27. studenog 2016.

 

Iz 2,1-5

Rim 13,11-14

Mt 24,37-44

Dragi čitaoče, uputit ću ti izravno i važno pitanje: „Jesi li spreman za drugi Kristov dolazak; njegov konačni dolazak?“ Upitat ću te također, ne bez razloga, da li si spreman suočiti se sa vlastitom smrti, eventualnom smrću oca ili majke, brata ili sestre, supruga ili supruge, sina ili kćeri, najboljeg prijatelja? Jesi li spreman suočiti se s možebitnom vlastitom zloćudnom bolešću u budućnosti, nesnosnim bolovima koje ne umanjuju anestetici, eventualnim teškim invaliditetom kao što je sljepoća ili potpunom paraliziranošću? Hoćeš li moći odgovoriti izazovima kao što su kataklizme poput potresa, poplave, uragana u tvojoj oblasti?

Vjeruj mi, ako na navedeno zlo nisi spreman, nisi pripravan ni na Isusov konačni dolazak. Zašto to tvrdim? Pavao i Barnaba su u Listri, Ikoniju i Antiohiji Pizidijskoj „učvršćivali duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz MNOGE NEVOLJE ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14,22). Možda ćeš izbjeći neke od nevolja koje sam naveo, ali ne živi u iluziji da ćeš živjeti bez nevolja i protivština. Što je najvažnije u svakoj pogibelji i muci? Ostati vjeran Bogu. I ako ne ustraješ u vjeri tijekom svojih zemaljskih muka kako ćeš ostati vjeran Bogu u presudnim časovima svoje posljednje bolesti i smrti? Ne kaže li Istina: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran, a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten (Lk 16,10).

Da bi nadvladao kušnje koje ti predstoje trebaš se sada, danas pripremiti. Ali kako ćeš se pripremiti za nadolazeća zla ili Dolazak Sina čovječjega ako ti je najvažnije jesti, piti, oženiti se, postići zavidnu karijeru, voziti dobar automobil, primati solidnu plaću, stanovati u komfornom stanu? Ako je uistinu s tobom tako, nalikuješ na Noine suvremenike koji nisu ni slutili kraj. U današnjoj evanđeoskoj perikopi čitamo: „Kao što su u dane one, prije potopa, jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju, i ništa nisu NI SLUTILI dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina čovječjega.“

Napominjem, poštovani čitatelju, da nije nužno da u vrijeme tvoga života dođe Sin čovječji u svojoj slavi. Njegov dolazak može biti i jest tvoja smrt.

Pozitivni primjeri trajnoga hoda s Bogom pruža nam starozavjetni pravednik Job. Budući da je iskreno i predano služio Bogu iznenadne i velike nevolje što su se srušile na njega nisu ga pokolebale. Iako je u jednom danu ostao bez sve svoje imovine, slugu i pastira, pa čak i svojih sinova i kćeri Job pada klečeći pred Bogom, klanja mu se i progovara: „Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!“ Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio“ (Job 1,21-22).

Zamisli, dragi čitaoče, kirurga koji je zbog neadekvatne pripreme kroz teoretski i praktični segment koji se uči u školi i operacijskoj dvorani strepi zbog vrlo složene operacije o čijem ishodu ovisi život pacijenta. Još je važnija tvoja priprema za konačni susret s Gospodinom na posljednjem sudu.

Spletom posebnih okolnosti uputio sam se u Indiju ne znajući gotovo ni riječi engleskog jezika. Pretpostavljate kako mi je tamo bilo. Također ćete lako pretpostaviti kako se osjeća student koji nije učio na ispitu. Ili putnik bez karte i novaca u vlaku iščekujući konduktera. Kako se osjeća službenica u banci koja nije svladala osnove bankarskog poslovanja i koja se ne zna služiti kompjuterom? Svi će se radnici u tvornici strojeva upitati što je s njihovim kolegom koji ne zna ili ne stiže obaviti svoj dio posla na proizvodnoj traci.

Starozavjetni nam primjeri pokazuju i potvrđuju da je redovito bilo jako malo ljudi koji su bili spremni na iznenadni i neočekivani Gospodnji dolazak ili intervent. Također je mali broj ljudi spreman ući u obećana Gospodnja dobra i baštinu.

Tako se iz Sodome prije njezinog uništenja spašavaju samo Lot i njegove dvije kćeri. Kad je Lot pokušao spasiti svoje buduće zetove u njihovim je očima ispao kao da zbija šalu.

u Obećanu zemlju ulaze samo Jošua i Kaleb od 600 000 Izraelaca. Čok i Mojsije umire ne prešavši Jordan jer se ogriješio na put u Kaanan. Spomenuti Noa spašava sam svoju obitelj, tj. sedam duša, a sav ostali svijet, cijelo ondašnje pučanstvo biva potopljeno tzv. općim potopom.

Što reći na to?

Pavao će u Prvoj poslanici Korinčanima reći: „Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koji su zapala posljednja vremena (10,11).“

Vlč. Vinko Pilić

PODIJELI