1. korizmeni tjedan

Nedjelja, 18. 2. 2018.

 

ČITANJA: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

 

Prvo čitanje:Post 9, 8-15

 

Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

 

Čitanje Knjige Postanka

Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«

I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:Ps 25, 4bc-5ab.6-7bc.8-9

Pripjev:

Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

 

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

 

Drugo čitanje:1Pt 3, 18-22

 

Vas sada spasavaprotulik korablje – krštenje.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Mk 1, 12-15

 

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Mnogi ljudi koji čitaju Bibliju misle kako je Bog koji je opisan u Starom Zavjetu neki strogi Bog, Bog koji kažnjava, vrši etničko čišćenje, i ostale stvari koje mi danas osuđujemo. Tek u Novom Zavjetu Bog bi se mogao očitovati u ljubavi preko Isusa Krista. Jeli to baš tako? Istina, Biblija opisuje strašne katastrofe kao što je bio potop u vrijeme Noe, opisuje spaljivanje gradova kao što je bilo sa Sodomom i Gomorom, opisuje mnoge ratove gdje je došlo do zatora određenog naroda, i onda s pravom možemo postaviti pitanje, jeli Bog ljubav i daje li svima iste mogućnosti. Ukoliko malo pažljivije pročitamo Bibliju, shvatit ćemo da izvješća starog Zavjeta opisuju vremensko razdoblje koje je staro gotovo četiri tisuće godina, za razliku od Novog Zavjetakoje opisuje razdoblje maksimalno sto godina. Ono što je značajnije je da u svim tim tragedijama i kataklizmama Bog samo poštuje ljudsku slobodu izbora. Ustvari, prije svake takve kataklizme Bog je učinio sve da stanje za život učini podnošljivim. Kada zlo dosegne neki nivo, koji bi ugrozio Božji plan spasenja, tada Bog kao Nebeski Kirurg „Vrši operaciju nad nekim narodom ili čovječanstvom,“ uvijek poštujući slobodu izbora svakog pojedinca.

 

Homilija

 

Uvriježeno je mišljenje da Bibliju dijelimo na dva djela, na Stari i Novi Zavjet. Ako pažljivije čitamo Bibliju, doći ćemo do sličnog zaključka gdje ćemo Bibliju podijeliti u dva dijela, ali to će biti malo drukčija podjela. Za mene osobno prva tri poglavlja iz knjige Postanka su prvi dio Biblije. Ona opisuje stvaranje, život u raju i pad u grijeh. Sve ostalo opisuje Boga koji nas želi ponovno vratiti u izgubljeni raj opisan u ova tri poglavlja.

Želio bi danas razmišljati o jednoj situaciji gdje Bog spašava. Nakon pada u grijeh, zlo se je širilo strašno nevjerojatnom brzinom. Ta pobuna protiv Boga bila je sve očitija i očitija. Odmah na samom početku Bog je obećao Adamu i Evi da će satrti Zmiji glavu. Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. Postanak 3,15.Rekao je Bog. Bilo je to obećanje gdje će sam Bog u osobi Isusa Krista postati čovjekom i uništiti sotonu kao začetnika zla i grijeha.

Pretpotopni svijet imao je mnogo bolje uvijete za službu Bogu nego što ju mi imamo danas. Ljudi su bili blagoslovljeni mnogim blagoslovima kojih danas mi nemamo. Imali su dug život, priroda još nije bila devastirana i druge stvari su bile bolje. Tadašnji ljudi, umjesto da zahvaljuju Bogu na tim blagoslovima, oni su ih koristili u pobuni protiv Boga. Prvo bratoubilaštvo gdje je Kajin ubio Abela, Bog je pokazao da i Kaina želi k sebi. Želio ga je odgajati i oprostiti mu njegov strašni zločin. Umjesto toga, Kajin odlazi daleko od Boga i nakon njega nastaje takav zao naraštaj koji je sa svojim zlom čak razorio i onaj naraštaj koji je slijedio Božju volju. Biblija kada opisuje to razdoblje, tada o tome govori: Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Pos. 6,5.

Pitam se ponekad jeli to stvarno moguće. Bog ih je blagoslovio posebnim darovima, a oni to koriste u pobuni protiv Njega. Božji plan je bio vratiti ih nazad u izgubljen raj, a oni to uporno odbijaju čineći zlo. Biblijsko izvješće je i za nas strašno: Iz Biblijskog izvješća može se vidjeti kako Bog čini sve ne bi li učinio koliko toliko podnošljivo stanje. Kada Mojsije opisuje to stanje i Božju reakciju, njemu kao da nedostaju riječi s kojima bi opisao Božje osjećaje s takvim stanjem. On kaže: Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio. Post. 6,6.7.

Pokajanje nije Božja osobina. On se ne mora kajati jer je bezgrešan. Ipak Mojsije kao da ne zna neki drugi izraz. Ne mogu si predstaviti kakvo je stanje gdje svatko na zemlji samo razmišlja o zlu. Iako Biblija opisuje današnje vrijeme kao Noino vrijeme, ipak uvelike se osjeti djelovanje Duha Svetoga na ovoj planeti. Da je čovjek zao, to je neosporno, međutim i ovaj događaj govori o tome da Bog čini sve kako bi spasio pretpotopni svijet. Biblija kaže: Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina. Post. 6,3. Čak i u takvim uvjetima, Bog će morati učiniti radikalan potez gdje će izvršiti posebnu „operaciju“ na čovječanstvu samo da bi mogao provesti onaj naum spašavanja ljudi od grijeha. Duh Sveti je očito radio na svakom pojedinom čovjeku, ali svaki čovjek je učinio pogrešan izbor. Izabrao je ostati u tami. Tamnica, kako ju slikovito opisuje sv. Petar u svojoj poslanici, bila im je milija od svjetlosti Božje slave. Bez obzira na sve okolnosti kakve su bile, Bog im još kao naraštaju daje posebno ili dodatno vrijeme milosti od 120 godina. U tom vremenu Jedini je Noa sa svojom obitelji našao milost pred Bogom i prihvatio ono što Bog od njega traži. Sto dvadeset godina Noa je gradio arku i svjedočio o potopu koji će se dogoditi. Mrak i slijepilo izazvano tim mrakom očito je onemogućilo ovom naraštaju da shvate kako ih takvo stanje vodi do potpunog uništenja.

Kada mi upadnemo u kakvo zlo, tada mislimo da će vječno trajati. Sjećam se početka Domovinskog rata. Poznavajući ljude koji su ga raspirivali i koji su ga vodili, mislio sam tada da on nikada neće završiti. Ono što me u ovom izvješću o pretpotopnom svijetu ohrabruje je  da Bog zlu čini kraj. Danas vidimo neke zle ljude kako napreduju, ali njihovo napredovanje se jednog trenutka zaustavi. Mnogi vojskovođe koji su se isticali brutalnošću i nasiljem, zaustavljeni su jednog trenutka. Duh Božji je činio sve kako bi ih spasio, a oni su morali učiniti izbor. Božja milost je uvijek davala vrijeme za pokajanje. Svatko tko je tu milost prepoznao, mogao se je spasiti. Gotovo prije svake takve katastrofe Bog je dao vrijeme posebne milosti za cijeli narod.

Možda netko misli kako je prije Kristove smrti bilo moguće vjerovati u spasenje vjerom. Upravo zbog toga Bog je uspostavio sustav žrtvovanja životinja. Sve te žrtve ukazivale su na savršenu žrtvu Isusa Krista jednom u budućnosti. Ako malo bolje razmislimo, svaka ta žrtva za grešnika koji se kajao, bila je bjanko mjenica kao jamstvo da će dug za počinjeni grijeh biti plaćen kada Krist umre na križu Golgote kao savršena žrtva.

Pisci sv. Evanđelja nas izvještavaju da je Isusa nakon krštenja Duh odveo u pustinju gdje ga je Đavao iskušavao. Postavljam si pitanje, zbog čega je Isus morao proći ta iskušenja?

Isus kao drugi Adam, došao je na ovaj svijet ne samo da umre  radi našeg spasenja, već i da nam svojim životom pokaže primjer mogućnosti živjeti bezgrešno po Duhu Svetome. Međutim, za Isusa su ta iskušenja bila žešća i jača. Okruženje gdje je Adam bio iskušan, bio je raj ili Edenski vrt. Adam nije imao nikakvu posebnu tjelesnu potrebu, kao što je hrana ili sl. Uživao je u svakojakim plodovima koji su rasli u Edenskom vrtu. Za razliku od njega, drugi Adam, Isus Krist, bio je iskušan u pustinji. To je bilo mjesto koje Isusu nije zadovoljilo njegove fizičke potrebe. Upravo tu u najgorim uvjetima, Isus Krist je pobijedio sva iskušenja. Četrdeset dana boravio je u pustinji posteći i održavajući zajednicu sa Svojim Ocem. Upravo takva zajednica rezultirala je pobjedom.

Prošle srijede jepočela korizma, i mnogi od vas ste odlučili da će te ostaviti nešto što je inače loše. To je vrlo dobra odluka. U Bibliji možemo naći elemente korizme na nekoliko mjesta.  Isus je npr. bio u pustinji 40 dana. O drugim elementima kao što su odbacivanje loših navika, o darežljivosti, o oprostu, to će te u Biblijinaći na mnogo mjesta.Kako vi doživljavate korizmu?

Korizma je samo nastavak onog što smo počeli na Pepelnicu. Citirao bi pokojnog prof Ivančića koji piše okorizmi. „Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv.“

Srž tom vrlo važnom događaju u našem kršćanskom životu, o Pepelnici, prvi korak nam je susret sa uskrslim Kristom. Kada se to dogodi, tada se događa obraćenje, tada se ostavlja grijeh, jer taj grijeh sramoti Krista,i ujedno nas od njega odvaja. Tada Duh Sveti kao što kaže prof. Ivančić, ispuni našu dušu. Isusje rekao: Mat. 11,28.Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“

Kako vi doživljavate korizmu?Mnogi u vrijeme korizme odriču se nekih loših navika. Neki se zavjetuju da će prestati pušiti, ili piti alkohol, neki se opet zavjetuju da će tih 40 dana biti ljubazni.I tako svatko nađe nešto čega će se odrećiu korizmi.Ne bi li bilo bolje da se te loše navike za uvijek ostave. Takvo ostavljanje tih loših navika, ne može se temeljito odraditi bez Božje sile koja binas podržavala u tome.Sveti Duh svoju silu nije obećao samo za 40 dana, već trajno.Ono što bih ja preporučio je ne samo odricanje od loših navika, već usvajanjepozitivnih navika. Isus je uvijek bio pozitivan, On nije rekao „Ono što ne želiš da drugitebi čine, nemoj ti njima činiti, već obrnuto. „Ono što želiš da tebi ljudi čine, čini tinjima.“ Isus je uvijek poticao na aktivnost.

Nakon kušnje u pustinji, opsluživali su ga anđeli. Bog uvijek stoji na našoj strani ukoliko ga želimo slijediti. Služba anđela i nama je zajamčena. Sveti Pavao kada je govorio o Kristu i njegovoj slavi napomenuo je: Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? Hebrejima 1,13.14.

Nakon kušnje u pustinji, Isus je krenuo sa svojom aktivnom službom naviještanja Kraljevstva nebeskog. Njegovim utjelovljenjem i prvim dolaskom na svijet, svima je moglo biti jasno da će dug za sve grijehe počinjena na ovoj zemlji biti isplaćeni savršenom žrtvom samog Božjeg sina. Postavši Čovjekom, Krist je osnovao Kraljevstvo nebesko na zemlji. Upravo zbog toga, mi danas imamo mogućnost biti građani tog Kristovog Kraljevstva. Netko ga je nazvao Kraljevstvo milosti. Mi možemo postati građani tog kraljevstva ne zbog naših zasluga, već zbog milosti koju nam Krist omogućava. Biblija kaže da je plaća grijeha smrt. Mi smo svi sagriješili i nismo se u stanju opravdati pred Bogom. Ali postoji radosna vijest, a to je da je Isus izvojevao tu pobjedu umjesto nas. On nam nudi svoju pravednost umjesto naše grešnosti. On je prošao smrt, koju smo mi trebali proći, da bi mi imali život koji jedino Njemu pripada. Kolika li je to velika milost. Duh Božji danas također radi kao što je radio kroz sve vrijeme. On poziva svakog pojedinca da prihvati Krista kao svog Spasitelja.  

Sv. Ivan apostol u Evanđelju kojeg je napisao, često je  naglašavao da je Isus svjetlo ovog svijeta. Gdje nema Krista, tamo je tama. Očito je da se i on mučio zašto ljudi bježe iz svjetlosti i ostaju u tami. On opisuje razgovor Isusa i Nikodema. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena. Ivan 3,18-21.

Mjesto tame Biblija naziva tamnicom. Zamislimo da je netko rođen u apsolutnoj tami i tu živi cijeli svoj život. Nitko mu ne govori da postoji nešto bolje. Nitko ne vidi što čini, i moglo bi se na prvi pogled reći da je slobodan. Generacije su tako živjele i takav čovjek ne osjeća nikakvu potrebu za svjetlom. Međutim, jednog trenutka netko u njegov život donese svjetlost. Ta svjetlost pokazuje svu njegovu prljavštinu i prljavštinu njegove okoline. Onaj kojemu se svjetlost svidi, tražit će načina da sredi sebe i svoju okolinu. Oni koji ne vole promjene, tražit će da se svjetlost makne. Oni se sasvim dobro snalaze i bez svjetlosti.

Jednako kao i u povijesti čovječanstva, danas Duh Sveti radi na umovima ljudi pokušavajući im donijeti svjetlost. Hoćemo li prihvatiti svjetlost, ili ostati u tami, ostaje naš izbor. Nemojmo se zavaravati nekom pobožnom iluzijom misleći da ćemo biti spašeni zbog neke svoje dobrote. Našu dobrotu moramo usporediti jedino pred Kristovom svjetlošću. U svom radu Duh Sveti postiže i različite rezultate, ali ono što je najvažnije je da čini sve kako bi spasio svakog pojedinca. U vrijeme kada je Isus osobno hodao ovom zemljom, vjerska elita ga je odbacivala. Ona je imala neku svoju posebnu viziju pravednosti i nisu željeli prihvatiti svjetlost koju im je Krist davao. Jednog trenutka Isus im je rekao: Nato će im Isus: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Mt. 21,31.

Prije nekog vremena bio sam posjetio jednu ženu koja je dan prije sahranila svog sina starog samo trideset pet godina. Pričala mi je o njegovim problemima. Sa dvadeset godina je počeo eksperimentirati sa drogama, i vrlo brzo je postao teški ovisnik. Želio se je iz toga izvući, ali više nije mogao. U tih petnaest godina je obilazio sve rehabilitacijske centre i komune gdje je pokušavao naći načina kako se osloboditi tog strašnog poroka i te ovisnosti. Na kraju je završio u jednoj katoličkoj komuni u Hrvatskom Zagorju. Tu pored stručne pomoći, davana mu je i duhovna potpora. Očito je to djelovalo, jer se on počeo dobro osjećati. Inače svi bivši ovisnici najčešće uzimaju neke lijekove koji im pomažu u toj njihovoj bolesti. Ti lijekovi su također jedna vrsta narkotika, samo što je to kontrolirano uzimanje. Bez tih lijekova organizam nije u stanju funkcionirati.

Upravo tada došao je kući u posjeti majci. Osjećao se tako dobro da je prestao uzimati te lijekove. Međutim, organizam nije izdržao. Došlo je do pucanja krvnih kapilara u plućima i od unutarnjeg krvarenja je umro.

Njegova majka mi je tada donijela jednu knjigu koja se zvala „Mir s Bogom“ koja je sva bila podvučena i označeni mnogi citati što bi značilo da je tu knjigu čitao. Zatim mi je donijela i njegov dnevnik, to jest jedan rokovnik u kojeg je bilježio svoja zapažanja. Listao sam taj dnevnik i čitao neke biblijske retke ili citate iz spomenute knjige. Pred sam kraj tog dnevnika naišao sam na jednu njegovu molitvu predanja. Molitva je otprilike ovako glasila:

„Gospodine i Bože moj!

Dolazim pred tebe sa svim svojim problemima, jer više ih sam ne mogu nositi. Upropastio sam si život sa drogom i uništio sve vrijedno što si mi dao. Ne mogu više dalje. Saznao sam da Krv Tvog sina Isusa Krista nas može oprati od svakog grijeha. Molim te Bože da po zaslugama te presvete Krvi Tvog sina, opereš i moje grijehe. Uđi u moj život i upravljaj njime, jer ja više ne mogu. Ovo te molim u ime Tvog Sina a mog Spasitelja Isusa Krista.“

Kada sam pročitao ovu molitvu, doslovno sam skočio sa stolice. Uzviknuo sam. „Gospođo! Pa vaš sin je završio svoj život pomiren s Bogom. Znam da vam je teško zbog njegovog nestanka, ali pred njime je cijela vječnost u zajednici s Kristom.“

„Pa ako se pomirio s Bogom, zbog čega ga onda Bog nije do kraja izliječio, već je dopustio da umre.“ Upitala me je ova gospođa.

„Na to pitanje Vam ne bih znao odgovoriti. Znam da je prije dvije tisuće godina na Križu Golgote visio naš Spasitelj, pored njega je visio jedan razbojnik kojemu je Isus obećao raj, ali ga nije skinuo s križa. Očito ćemo za takve odgovore trebati sačekati Kristov povratak i on će nam tada dati pravi i suvislan odgovor. „ odgovorih joj.

Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje. Rekao je Isus. Razlog tome je samo odgovor na poziv Duha Svetoga. Netko je rekao da će u susretu s Kristom nakon njegovog drugog dolaska doživjeti tri čuda. Prvo čudo je što je on sam među spašenima, jer osobno nije to spasenje zaslužio. Ono mu je dano kao dar milosti. Jednostavno je odgovorio na poziv Svetog Duha i na taj način postao građaninom Kraljevstva nebeskog. Drugo čudo je to što će se tamo sresti s ljudima za koje je gotovo uvijek vjerovao da ih nikada neće biti. Carinici, bludnice, nasilnici, ovisnici i možete ih nabrajati u nedogled. Jednog trenutka su odgovorili na poziv Duha Svetoga i zbog toga su među spašenima. Treće čudo je što tamo neće vidjeti one za koje je vjerovao da će tamo biti. Razlog tome što je njihova pobožnost nije bila rezultat zajednice s Bogom, već njihov sebični pokušaj samospašavanja.

U kojoj kategoriji ćemo biti kada Krist dođe to ovisi samo o našem odgovoru na Božji poziv. Neka naša odluka bude da Krist uđe u naše srce, u naš život i neka upravlja njime.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI