Papine riječi protiv trgovine ljudima prekidaju tišinu o ovom dramatičnom fenomenu. Sve je više maloljetnica na ulici. Neke katoličke organizacije nastoje ih osloboditi.

Ona je djevojka između 14 i 20 godina, živi sama ili u obitelji koja ima tešku ekonomsku situaciju, što je gotovo uobičajeno u južnoj Nigeriji. Približava joj se “mama” od nekih 40 godina, žena  dobrostojećeg izgleda, koja ju poziva da ide u Europu gdje će naći posao i laku zaradu. Ili joj se obrate u jednoj od mnogobrojnih, nedavno pristiglih, pentekostalnih Crkava gdje djevojka misli da može pronaći sigurno okruženje. Tu joj se javi “mama” koja želi razgovarati s njom, a često i “pastor”. Ponekad djevojka biva prevarena na Facebooku ili Whatsappu, kada joj pristigne poruka budućeg “dečka” koji je čeka u Italiji i koji je već podnio zahtjev za azil, a poziva je da mu se pridruži. U nekim slučajevima djevojke se podvrgavaju magijskim ritualima tijekom kojih obećavaju šutnju, pod prijetnjom da će se u suprotnom dogoditi nešto loše njoj ili njenoj obitelji.

Silovane na putu do Europe

Putovanje do Italije je dugo, polazi od Nigerije prema Nigeru i Libiji sve do Tripolija, a zatim se ukrcava u gumeni brod koji je odvozi do Italije. No, put uopće nije bezbolan, jer gotovo sigurno djevojka će biti silovana, čak i od policije koja kontrolira granice. Mreža organizatora, “vozači”, stalno prate putovanje i upravo su im djevojke te koje pomažu prijeći granice i doći do obala Europe. Nakon što je konačno ušla u Italiju, pronašla prihvatilište, djevojka mora nazvati telefonski broj koji je naznačen na polasku, i tako dolazi u kontakt s onima koji joj neće darovati ostvarenje sna o boljem životu, nego pakao prostitucije na talijanskim cestama.

Mafijaška pozadina

“Mama” nije nitko drugi nego li jedna od organizatora krijumčarenja i trgovine ljudima, mladih i vrlo mladih afričkih djevojčica, koju podržavaju i štite etničke i talijanske kriminalne organizacije koje iskorištavaju slabosti sustava prihvaćanja izbjeglica. To je jedna nadnacionalna zločinačka mreža koja zarađuje vrtoglave iznose novca, potpuno protuzakonito, i zbog toga je teško procijeniti koliko se točno nesretnih i prodanih djevojaka nalazi na talijanskim ulicama, sigurno nekoliko desetaka tisuća, a moguće između 50 i 100 tisuća.

Papa: Tko ide prostitutkama čini zločin i zlostavlja žene

Ovakva priča, u različitim oblicima, više ili manje je uvijek ista. U pozadini su prijetnje obitelji, mučenje u slučaju pobune i rizik samoubojstva. Pitanje prostitucije povezane s trgovinom ljudima ponovno je vraćeno u fokus kada je papa Franjo, 19. ožujka, na pripremnom sastanku za Sinodu biskupa u listopadu 2018., razgovarao s Blessing Okoedion, djevojkom Nigerijkom i žrtvom trgovine ljudima, koja ga je upitala: “Najviše me brine upravo pitanje klijenata među kojima su mnogi katolici. Je li Crkva, koja je još uvijek previše šovinistička, sposobna suočiti se s istinom o pitanju klijenata prostitucije koji su većinom ‘katolici’?” Bergogliev je odgovor bio prilično dug i složen, ali s jakom porukom: “To je zločin protiv čovječanstva, zločin protiv čovječnosti i dolazi od bolesnog mentaliteta prema kojemu se žena mora iskoristiti.”

Zajednica Papa Ivan XXIII.

Papa je tada govorio o klijenteli među kojima obiluju oni koji su „kršteni”, kršćani. Pitanje je, naravno, dramatično prema brojnim implikacijama, ali ima i onih koji se već dugo bore protiv pošasti trgovine ljudima i prostitucije, kao što je, primjerice, Zajednica Papa Ivan XXIII. (Comunità Papa Giovanni XXIII).

“Djevojke kontaktiraju i preko društvenih mreža, posebno Facebooka i WhatsAppa“, objašnjava Irene Ciambezi, osoba angažirana u ovoj zajednici i autorica knjige Nismo na prodaju o ropkinjama adolescentne dobi.

“To su djevojčice koje još nisu završile srednju školu, u dobi od 14-15 godina, u životnom razdoblju kada još nemaju potpuno razvijenu osobnost, bez jasnih ciljeva za budućnost. Razlog mogu biti teške životne situacije i siromaštvo obitelji kojoj nedostaju sredstva za završetak školovanja”, napominje gđa Ciambezi i zaključuje: “Kada ne mogu napredovati u školi, jednostavno završe u mrežama trgovaca ljudima koji mame djevojke s licima mnogo mlađim nego što ih predstavljaju u putovnicama, gdje je lažno navedeno da imaju 24-25 godina. U temelju je lažno obećanje zapošljavanja u Europi.”

Pentekostalne Crkve u mreži zla

Osim toga, put košta od 35 do 40 tisuća eura, što je ogromna brojka. Tim novcem se uzdržava mafija: “mame”, “pastori”, “vozači”, granični policajci, organizatori, i nadasve mafijaški šefovi. To je razlog iskorištavanja maloljetnica u svijetu prostitucije. Danas se situacija nešto promijenila, osobito u pogledu na spomenute gospođe u 40-im godinama koje odlaze iz Italije u Nigeriju tražiti nove žrtve. Sada su u Africi raširene potpuno autonomne pentekostalne Crkve čiji pastori rade taj prljavi posao – ističe Irene Ciambezi, te dodaje: “No nije rijedak slučaj da i neki bračni parovi, koji su tražitelji azila, čine jednake stvari.”

Drastične kazne za klijente!

Izvješće talijanske Komisije za borbu protiv mafije u 2017. godini otkriva veliku i sve očitiju suradnju afričkih i talijanskih kriminalnih organizacija kao što su Ndrangheta i Camorra. U pozadini svega, kao motor, odnosno pokretači prostitucije i trgovine ljudima, stoje klijenti, korisnici seksualnih usluga. Cilj inicijative pokrenute u Italiji, koju su potpisali brojni talijanski biskupi i druge javne osobe, je prema francuskom modelu uvesti drastične novčane kazne za klijente kako bi se barem smanjila potražnja tih usluga.

Reintegracija je teška zbog predubokih rana

Gabriella Bottani, redovnica reda Sv. Daniela Combonia iz međunarodne mreže redovničkih kongregacija Thalita Kum, primjećuje da je fenomen zadobio svjetske razmjere. I ona ističe problem pentekostalnih Crkvi i magijskih obreda, no kao najveći problem vidi korisnike seksualnih usluga koji su pokretači ovog prljavog tržišta u kojemu se okreću milijarde. “Ne znam u kojoj mjeri su kupci svjesni da oni konzumiraju osobu, često čak i maloljetnike. Nema sumnje da se radi o velikom zločinu”, ističe sestra Gabriellla, nadodajući teškoće s kojima se susreću oni koji žele pomoći žrtvama: “Reintegracija djevojaka koje su spašene s ulice nije jednostavna. Reintegracija je moguća onda kada je riječ o djevojkama koje nemaju preduboke rane, kada već imaju neko ranije obrazovanje i imaju više čvrstih životnih staza. To su teški putovi i nema mnogo onih koje uspijevaju ponovno razmotriti i reorganizirati svoje živote.”

Francesco Peloso / La Stampa / KT

Izvor: http://nedjelja.ba/

PODIJELI