Zagreb, 19. kolovoza 2018.
PRIOPĆENJE
Vigilare pozdravlja presudu Ustavnog suda Republike Bugarske
i poziva odgovorne političare da iscrpe sve pravne mogućnosti da se spriječi provedba tzv. „Istanbulske konvencije“ u Hrvatskoj
Vigilare pozdravlja presudu Ustavnog suda Republike Bugarske koji je utvrdio da je „Istanbulska konvencija“ protivna bugarskom Ustavu i međunarodnom pravu.
Podsjećamo: Unatoč velikim prosvjedima protiv „Istanbulske konvencije“ u Hrvatskoj te pravnom mišljenju koje je Vigilare prošle godine predao Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a u kojem se dokazuje da je „Istanbulska konvencija“ protivna hrvatskom Ustavu i međunarodnom pravu, Hrvatski ju je sabor ratificirao ignorirajući sva upozorenja.
Presuda bugarskog Ustavnog suda sada u bitnome potvrđuje razloge za zabrinutost na koje je Vigilare upozoravao.
Vigilare stoga poziva odgovorne političare da iscrpe sve pravne mogućnosti da se spriječi provedba „Istanbulske konvencije“.
Provedba bi:
– imala nemjerljive negativne posljedice za pravnu sigurnost u Republici Hrvatskoj;
– vodila k opasnoj indoktrinaciji školske djece rodnom ideologijom.
– bila povezana s ogromnim, do sada nepredviđenim, troškovima
Ustavni sud Republike Bugarske u svojoj je pravnoj procjeni došao do zaključka da je Istanbulska konvencija protuustavna.
Tome događaju prethodila su velika protivljenja bugarskoga civilnog društva, Pravoslavne Crkve i političkih stranaka pa je parlament morao zatražiti procjenu ustavnosti prije ratifikacije. Tako je, za sada, ratifikacija ipak zaustavljena.
Prijevod presude pripremio je ovlašteni sudski tumač u ime Vigilare i u nastavku će biti izložen u bitnim točkama.
Ustavni sud Republike Bugarske je R I J E Š I O
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je sastavljena datuma 11.05.2011.g. u gradu Istanbulu, i potpisana od strane Republike Bugarske datuma 21.04.2016. g., nije suglasna Ustavu Republike Bugarske.
Ustavni sud razmotrio je predmet na zatvorenoj sjednici koja je održana dana 27. srpnja 2018. g. (…)
Predmet je pokrenut 08. veljače 2018. na inicijativu 75 saborskih zastupnika 44. saziva Narodnog sobranja. Ustavnom sudu je podnesen zahtjev za mišljenje o usklađenosti međunarodnog ugovora, koji je Republika Bugarska sklopila dana 21.04.2016. – Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska Konvencija), koja je sastavljena dana 11.05.2011. g. u gradu Istanbulu, s Ustavom prije njegovog ratificiranja.
Saborski zastupnici ističu “socijalni i društveni značaj Konvencije, veliko javno zanimanje i visoku razinu političke angažiranosti javnosti”, koje ih je motiviralo da zatraže mišljenje Ustavnog suda.
…Prema saborskim zastupnicima … se putem ovog međunarodnog ugovora uvode pojmovi koji su nespojivi s bugarskim Ustavom. (…) Sud je prihvatio zahtjev za razmatranje po suštini i konstituirao je institucije koje su zainteresirane za ovaj postupak, pozvao je nevladine udruge i istaknute stručnjake iz znanosti i prakse, kojima je dao mogućnost da iznesu pisane stavove i pravna mišljenja. (…)
U stavu predsjednika Bugarske zastupljeno je mišljenje da Konvencija sadrži pojmove i izraze nejasnog smisla, što stvara osnove za različita i kontradiktorna tumačenja, stvara preduvjete za opterećenje tih pojmova i izraza “dodatnim” značenjima, van njihovog poznatog i utvrđenog sadržaja, ali prije svega preko jezgre vrijednost bugarskog Ustava. (…)
Institut o modernoj politici smatra da konvencija ne odgovara Ustavu (…) i krši načela pravne sigurnosti, koja su sastavni element pravne države, jer sadrže pojmove i izraze, čiji sadržaj nije jasan, točan i nedvosmislen čime se stvara nepredvidivost o pravnim posljedicama i za pravni poredak (…)
Svoje pisano pravno mišljenje su izrazili prof. dr. Penčo Penev, prof. dr. Plamen Kirov i prof. dr. Daniel Valčev.
Prof. dr. Penco Penev navodi dokaze o neusklađenosti Konvencije s pravnim sustavom Republike Bugarske koji je utvrđen Ustavom. Prema njemu, kad je riječ o “rodu”, bugarski Ustav podrazumijeva njegovu biološku osobinu, rod je biološki determiniran i ljudska individua je muškarac ili žena.
Prema prof. dr. Penevu, prihvaćanje druge suštine, druge karakteristike za pojam “rod” prouzrokovalo bi nedopustive kontradikcije jer bi bile dvije paralelne a uzajamno nespojive suštine jednog te istog pojma, od kojih se jedna razlikuje od ustavno utvrđenog pojma.
Prof. dr. Penev obrazlaže i neusklađenost po čl. 14. Konvencije sa čl. 47., st. 1. Ustava. On podržava stav da Konvencija poprima odgojni pristup, uključujući državu “ na svim obrazovnim razinama” i poziva na aktivno sudjelovanje i drugih odgojnih struktura, te nevladinih udruga i medija, što je u neskladu s čl. 47., st.1. Ustava, koji određuje da je za odgoj zadužena obitelj a ne država ili nevladin sektor.
Prof. dr. Plamen Kirov podržava mišljenje da Konvencija u svojim pojedinim tekstovima ne odgovara ustavnim principima i normama bugarskog osnovnog zakona, te da ulazi u oštar sukob s bugarskim ustavnim identitetom. Prema prof. dr. Kirovu čl. 3., slovo “c” i čl. 4.§ 1. Konvencije ne odgovaraju načelu pravne države, jer bi njihovo eventualno stupanje na snagu stvorilo pravnu nesigurnost i sukob s bugarskim ustavnim identitetom jer sadrže pojmove (“gender”, “gender identity”) koji su strani bugarskom ustavnom i pravnom sustavu, koji nemaju jasan, točan i općeprihvaćeni pravni sadržaj, i koji bi stvorili posljedice opasne po naš pravni sustav. Prof. dr. Kirov navodi još da su čl. 12. i 14. Konvencije u suprotnosti od sadržaja čl. 32. st.1. i čl. 47. st.1. i st. 2. Ustava jer izazivaju nedopustivu intervenciju u osobni život građana, pri čemu obvezuju bugarsku državu da prihvati mjere za promjene u socijalnim i kulturnim modelima ponašanja bugarskih građana, u cilju iskorjenjivanja “stereotipnih uloga muškaraca i žena”(…) U isto vrijeme se predviđa gruba intervencija države, koja krši prava i odgovornosti roditelja, koja su učvršćena u osnovnom zakonu, kod odgoja djece.
Prof. dr. Daniel Valčev smatra, da odredbe prema čl. 3., slovo “c” i čl. 4., §3. Konvencije ne odgovaraju načelu pravne države, koje se proklamira u preambuli te u čl. 4. Ustava. Prema profesoru dr. Valčevu, ratifikacija Konvencije bi dovela do uključivanja akta u bugarskom pravnom poretku koji sadrži pojmove nejasnog smisla, omjera i volumena i koji ulazi u kontradiktornost s pojmovima koji su već utvrđeni u zakonodavstvu i pravnoj praksi.(…)
Ustavni sud smatra da unatoč svojim nesumnjivo pozitivnim stranama, Konvencija je unutar sebe kontradiktorna i ta kontradiktornost stvara dvoslojnost u njoj. Na taj način sadržaj dijela odredbi izlazi izvan deklariranih ciljeva Konvencije i njenog naziva.
U čl. 1., § 1., slova “a” i “b” Konvencije, kako bi se odredio objekt zaštite od svih oblika nasilja i diskriminacije, koristi se termin “žene”, koji je nesumnjivo zasnovan na biološkom shvaćanju rodova. Istovremeno, u čl. 3., slovo V među legalnim definicijama Konvencije (engleski i francuski jezik) postoji pojam “gender”/”genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku kao “rod” uz sljedeći sadržaj: “socijalno utvrđene uloge, ponašanje, aktivnosti i karakteristike, koje određena zajednica smatra prikladnim za žene i za muškarce”. Jedino u odredbi čl. 4., § 3. Konvencije pojam “gender”/”genre” preveden je na bugarskom jeziku kao “socijalni rod”. U Konvenciji pojmovi “sex”/”sexe” (“rod”) te “gender”/”genre” (“socijalni rod”) postoje jedan uz drugi, pri čemu socijalni rod je naveden među indikatorima za nedopuštanje diskriminacije po čl. 4, § 3 uz biološki određenog indikatora rod – “sex, gender…”/”sexe, genre…”
Na taj način rod kao biološka kategorija (“sex”), ali i rod kao socijalna konstrukcija “gender” utemeljen je na subjektivnim dojmovima i stavovima individua te zajednice o ulozi muškaraca i žena, te su uzdignuti u autonomne i ravnopravne kategorije Konvencije uz vlastitu pravnu bit.
Pojam “gender”/”genre” (rod) postoji u Konvenciji kao samostalna kategorija, drugačija od roda kao biološka suština.
Konvencija dijeli biološku i socijalnu dimenziju roda i izlazi izvan okvira gledišta o rodnoj binarnosti ljudske vrste.
Uz navedeni u čl. 3., slovo ”c” sadržaj “gender”/”genre” (rod) se pretvara u osnovni, noseći pojam, koji je definiran i za smisao drugih izraza koji se koriste u Konvenciji, a zasnovani su na tom pojmu. Dokaz o samostojnoj ulozi pojma “gender”/”genre” (rod) su i brojne odredbe Konvencije, koje sadržavaju izraze utemeljene na tom pojmu – čl. 2., § 2., čl.4., § 3., čl.6., čl. 14., čl. 18., čl. 49., § 2., čl.60., § 2. i § 3. Konvencije.
“Gender” se koristi u izrazima:
- “gender equality” (preambula – “ravnopravnost rodova”),
- “gender-based violence” (preambula, čl. čl. 2., 3., 4., 14. – “nasilje, zasnovano na rodu”),
- “gender identity” (čl. 4., § 3 – “identitet, zasnovan na rodu”),
- “gender-sensitive policies” (čl. 6 – “politike, koje uzimaju u obzir osobine roda”),
- “gender perspective” (čl. 6 – “perspektiva, zasnovana na rodu”),
- “non-stereotyped gender roles” (čl. 14. – “nestereotipne uloge roda”),
- “gendered understanding of violence” (čl. 18., 49., § 2 – “zasnovano na rodu razumijevanje nasilja”),
- “gender-based asylum claims” (čl. 60. – “zahtjevi za azil, zasnovanu na rodu”),
- “gender-sensitive interpretation” (čl. 60., §2 – “tumačenje, koje uzima u obzir osobine roda”),
- “gender-sensitive reception procedures” (čl. 60., §3 – “postupke za azil, koje uzimaju u obzir osobine roda”).
Ti izrazi, u zavisnosti od interpretacije, mogu dovesti do različitih i kontradiktornih shvaćanja o filozofiji Konvencije. Ona je prvi međunarodni ugovor, u kojem se daje takva definicija pojma “rod” (čl. 3, slovo “c” Konvencije).
Odredba prema čl. 4., § 3. Konvencije zahtjeva da strane po njoj primjenjuju odredbe Konvencije, “…bez ikakve diskriminacije, zasnovane na rodu, socijalnom rodu, rasi, boji kože, jeziku, religiji, političkim ili drugim stavova, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovinskom stanju, rođenju, seksualnoj orijentaciji, identitetu koji je zasnovan na rodu, dobi, zdravstvenom stanju, oštećenjima, obiteljskom stanju, statusa migranata ili izbjeglice, ili drugom statusu.” Prema § 53. Pojašnjavajućeg izvješća uz Konvenciju, koje prati njeno stvaranje, te u kontekstu šire sudske prakse Europskog suda o ljudskim pravima prema čl. 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, popis prema čl. 4., § 3. značajno je proširen, kako bi se pružila zaštita od diskriminacije prema brojnim indikatorima nizu ugroženih skupina.
U toj kategoriji prema izvješću ulaze i osobe koji ne odgovaraju tomu, što je zajednica odredila kao pripadajuće kategorijama “muškaraca” i “žena”. Iako ne uređuje konkretno prava samih “transgender” osoba (“transgender people”), Konvencija je i prvi međunarodni ugovor, koji je Republika Bugarska potpisala, u koji se izričito uključuje indikator “identitet, zasnovan na rodu” u čl. 4., § 3., slovo “c” kao razlog za nedopuštanje diskriminacije.
Mora se naglasiti, da se u izrazu “identitet, zasnovan na rodu” radi, ne o “rodu” kao biološkoj kategoriji, već o “rodu” (“gender”) u smislu koji je impliciran u tako zadanoj definiciji pojma u čl. 3., slovo “c” Konvencije.
Konvencija ne daje definiciju o “identitetu, zasnovanom na rodu” (“gender identity”/”l’identite de genre”).
Pojašnjavajuće izvješće uz Konvenciju (§ 53.) definira “rodni identitet” kako slijedi:
“Određene skupine fizičkih osoba se mogu također suočiti s diskriminacijom na temelju njihovog rodnog identiteta, koje jednostavnim riječima znači da rod, kojim se oni identificiraju, ne odgovara rodu, koji im je određen po rođenju. To uključuje nekoliko kategorija osoba, poput transseksualnih osoba, transvestita, travestita i drugih skupina osoba, koje ne odgovaraju tomu, što je javnost odredila kao pripadajuće kategoriji “muškaraca” ili ”žena”.
Uzimajući u obzir nedostatak definicije za pojam “gender identity” (“identitet, zasnovan na rodu”) u Konvenciji, njegov sadržaj treba razumjeti, osim putem Pojašnjavajućeg izvješća, također i u svijetlosti politike Vijeća Europe o zaštiti nekih prava “transgender” osoba.
Akti Vijeća Europe, koji su gore navedeni, koji su upućeni protiv diskriminacije i nasilja na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta nesumnjivo se trude pojasniti smisao, koji je impliciran u pojmovima “gender” (“rod”) i “gender identity” (“identitet, zasnovan na rodu”) u kontekstu pristupa Vijeća Europe o poticanju razumijevanja da biološka i socijalna dimenzija nisu nerazlučno povezane i postoje nezavisno jedna od druge , za mogućnost osoba za rodno samoopredjeljenje, te obzirom na jamčenje cjelovitog pravnog priznavanja promjene roda od strane države.
Analiza termina “gender”/”genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku jedan put kao “rod” i drugi put kao “socijalni rod” i “gender identity”/”l’identite de genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku kao “identitet, zasnovan na rodu”, ukazuje da su pojmovi povezani i moraju se tumačiti jedan putem drugog.
Pojam “gender”/”genre” uz sadržaj ”socijalno utvrđene uloge, ponašanje, aktivnosti i karakteristike, koje određena zajednica smatra prikladnim za žene i za muškarce, izgrađene u određenoj zajednici do nekog određenog momenta. Ti pojmovi podnose razvoj do te mjere da oni koji su noviji mogu isključiti starije, naprimjer da je rod biološki determiniran. S tog gledišta, jedan biološki muškarac može imati “gender”/”genre” žene i suprotno.
To vodi do mogućnosti izbora individua po svojoj volji drugačijeg “identiteta, zasnovanog na rodu”, koji se možda i ne poklapa s biološkim.
Tako prikazano shvaćanje izražava aspekte “gender ideologije” – skupina ideja, uvjerenja i vjerovanja da biološko determinirane karakteristike roda su irelevantne, a bitna je jedino samo rodna samoidentifikacija.
Nedostatak jedinstvenog shvaćanja pojma “gender” prikazuje se i kroz aktivnu društvenu i političku diskusiju po pitanju “za” ili “protiv” gender ideologije, koja traje više od dva desetljeća u desecima državama. Kao što je navedeno, Konvencija koristi dva pojma za rod – “sex” i “gender”. Prilikom uvođenja izraza “identitet, zasnovan na rodu”, on proizlazi iz ideje da je socijalna dimenzija roda nezavisna od biološke. Distanciranje od pojma “rod” kao biološki znak – muž/žena udaljuju Konvenciju od ciljeva koji su izjavljeni u njoj radi zaštite žena od svih oblika nasilja.
Unutarnja kontradiktornost u Konvenciji je očita kod uspoređivanja ciljeva koji su izjavljeni u čl.1. Konvencije i njen naslov s tako zadanom u konvenciji definicijom o “rodu”.
Uostalom, sama definicija za pojam “rod” bila bi nepotrebna ako je deklarirani cilj međunarodnog ugovora u stvarnosti odgovarao njegovom nazivu “…o sprečavanju i borbu protiv nasilja nad ženama…”. Ta dvoslojnost pojmovnog aparata, smisla impliciranog u pojmovima koje se koriste u praksi ne vodi do ostvarivanja ravnopravnosti među rodovima, već briše razlike između njih, čime načelo ravnopravnosti gubi svoj smisao. (…)
Ustav i cjelovito bugarsko zakonodavstvo utemeljeno je na shvaćanju o binarnom postojanju ljudske vrste. U stvarnosti u Ustavu nedvosmisleno je prihvaćena socijalna dimenzija roda u interakciji s biološki determiniranom – čl. 47., st.2. osnovnog zakona. U navedenoj ustavnoj odredbi biološki rod “žena” se povezuje sa socijalnom ulogom – “majka”, s “porođajem”, s “porodiljnom pomoći”. Ukratko, pojam ”rod” koristi se od strane ustavnog zakonodavca kao cjelina (jedinstvo) biološki determiniranog i socijalno konstituiranog. Socijalna dimenzija u Ustavu ne stvara socijalni rod, koji je nezavisan od biološkog, kao što je predviđeno u Konvenciji.
Na međunarodnoj razini, shvaćanje roda kao cjelina biološke i socijalne dimenzije utemeljeno je u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda. Sukladno odredbi prema čl. 7., st.3. Rimskog statuta: “Prema smislu tog statuta termin ‘rod’ označava dva roda – muški i ženski, u kontekstu zajednice. Termin ‘rod’ nema nikakvo drugo značenje osim navedenog.”.
Tradicionalno ljudska zajednica izgrađuje se na rodnoj binarnosti, to jest na postojanju dva suprotna roda, svatko od kojih je opterećen specifičnim biološkim i socijalnim funkcijama i odgovornostima. Biološki rod je određen po rođenju i u temelju je građanskog roda. Značenje građanskog roda kod pravnog reguliranja socijalnih odnosa (supružništvo, roditeljstvo) zahtjeva jamčenje jasnoće, nedvojbenosti, stabilnosti te sigurnosti.
Ustavna definicija o braku, onako kako je uvijek bila prisutna u bugarskoj pravnoj tradiciji, sadrži se u odredbi prema čl. 46. st. 1., koja njega definira kao “…dobrovoljni savez muškarca i žene”. Ustavna odredba braka utemeljena je na shvaćanju o postojanju dva biološki determinirana roda – muškog i ženskog. Ustav uzdiže različiti biološki rod u imperativ prema onima koji ulaze u brak. Shvaćanje braka kao veze između muškarca i žene ukorijenjeno je duboko u bugarskoj pravnoj svijesti i u tom smislu je u temelju ustavnog propisa.
Suprotno tom ustavnom shvaćanju o rodu kao biološkoj kategoriji, pojam “gender”/”genre” (“rod”) kao socijalna konstrukcija postoji u Konvenciji odvojeno i uz pojam “sex”/”sexe”. Kao što je navedeno, takvo stanje udaljuje polje primjene Konvencije od ciljeva za zaštitu žena koji su zacrtani u njoj i otvara prostor za njenu dvosmislenu primjenu, što je suprotno principu pravne države u formalnom smislu ( čl. 4, st. 1. Ustava).
Konvencija otvara put za uvođenje pojmova “spol”, i “rodno utemeljeni identitet”, uz definiciju koja je tako formulirana u čl. 3., slovo “c”, u bugarski pravni sustav. Zahtjevi po čl. 4, §3. Konvencije nametnuli bi u Republici Bugarskoj stvaranje procedure koja bi osigurala pravno priznavanje roda, koji je drugačiji od biološkog, što je u suprotnosti s Ustavom.
Načelo pravne države postoji u praksi Ustavnog suda uz poznati i utvrđeni sadržaj, kombinirajući formalni i materijalni aspekt. Danas u europskom pravnom prostoru u velikoj mjeri se dijeli shvaćanje pravne države koje uključuje kako princip pravne sigurnosti – formalni element, tako i princip materijalne pravednosti. (…)
Pravna država u formalnom smislu (država pravne sigurnosti) zahtjeva da sadržaj pravnih pojmova bude jasan i nedvosmislen. Povelja o pravnoj sigurnosti i predvidivosti ne dopušta postojanje dva pojma, koja su paralelna a međusobno se isključuju, za pojam “rod”. Ratifikacija Konvencije bi dovela do uvođenja pojma u nacionalnom pravnom redu koji je proturječan ustavno utvrđenim pojmom. (…)
U Konvenciji kroz definiranje “roda” kao socijalne konstrukcije ustvari se relativiziraju granice oba roda – muškarac i žena kao biološki determinirani. Ukoliko međutim društvo izgubi sposobnost pravljenja razlike između žene i muškarca, borba protiv nasilja nad ženama ostaje samo formalna, ali neostvariva obaveza.
Ustavni sud smatra da Konvencija zbog odredbi po čl. 3., slovo “c” i čl. 4.,§ 3. koje su temeljne za smisao međunarodnog ugovora u njegovoj cjelini, ne odgovara Ustavu.
Upravo po pitanju tih odredbi, Konvencija ne dopušta rezerve.
Sukladno članku 78., § 1. međunarodnog ugovora: “Ne dopuštaju se rezerve što se tiče nijedne od odredbi ove Konvencije, izuzev rezervi koje su navedene u paragrafu 2. i 3.”. Ustavni sud naglašava da jednom ratificiran, objavljen i stupio na snagu za Republiku Bugarsku, taj ugovor sukladno čl. 5., st. 5. osnovnog zakona se inkorporira u unutarnje pravo i primjenjuje se uz prednost u odnosu na nacionalno zakonodavstvo, koje mu proturječi (odluka broj 7. od datuma 02.07.1992. g. po u.p. broj 6/1992.g.).
Sukladno navedenim argumentima …. sud je R I J E Š I O
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je sastavljena datuma 11.05.2011.g. u gradu Istanbulu, i potpisana od strane Republike Bugarske datuma 21.04.2016. g., nije suglasna Ustavu Republike Bugarske.
izvor: VIGILARE
