Presveto Trojstvo u očima nadbiskupa Fulton J. Sheena

282
Razum nije dovoljan da shvatimo Boga. Kad bi Boga promatrali razumom bilo bi to kao kad bi jednu predivnu sliku promatrali, a da se ne pitamo i ne ulazimo u dubine koje su težnje i nade toga slikara. Ako zaključujemo da Bog postoji samo kroz promatranje svemira nećemo doći do promatranja Njegove ljubavi.
Platon se također pitao:”Ako postoji samo jedan Bog, koje su Njegove misli? Jer ukoliko je razumno biće, mora nešto misliti. Ako postoji jedan Bog, koga On ljubi? Jer da bi bio sretan i On mora ljubiti.” Uzaludno pitanje, na koje se nijedan čovjek nije mogao nadati, da će dobiti odgovora.
 
Potrebna je objava – Bog je Trojstvo
Odgovor na to pitanje mogao je doći samo od Boga. Došao je u trenutku, kad se naš Gospodin pojavio na zemlji i kad nam je objavio da u Bogu postoje tri osobe. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Odgovor na Platonovo pitanje prenesimo na čovjeka jer je stvoren na sliku Božju. Čovjek misli “Ljubav”, “Pravda”, “Jakost” i misli prije nego li je i izgovorio postaju riječi. Vokalna riječ je samo izražaj intimne riječi razuma. Misli ili nutarnje riječi rođene su. Tko je vidio šetati ljubav? Tko može reći da pozna dimenziju i boju jakosti? Nitko nije vidio, opipao, okusio ove misli, a opet su potpuno stvarne? One potječu od momenta kad se još ne nalaze u vanjskom svijetu. Zato je potrebno da budu rođene od uma odnosno duha. Neke ljudske misli su posve banalne i njih se nitko ne sjeća. No postoje misli koje su duh života. Postoje neke ljudske misli u koje čovjek stavlja svu svoju dušu i čitavu svoju osobnost, sve ono što on jest i sve ono što je bio. Aplicirajmo sada na Boga te refleksije što smo ih učinili na ljudskoj misli. Bog misli misao, a ta Misao je Riječ. Rođena je i zato se naziva Sin, a Sin ili Riječ je osoba. Bog, nikad ne misli riječ ili misao koja će sutra biti drugačija. Njegova riječ ili misao, vječna je i izvor je čitave mudrosti svijeta.

Rađanje ne pripada samo ljudima. Sveto pismo kaže;”Ja koji dajem da drugi ima moć rađanja, zar ne ću biti sposoban sam rađati? Zar ću biti neplodan, ja, koji činim da drugi budu plodni. Pravi izvor svakog rađanja jest Bog (zato se đavao žestoko bori protiv rađanja jer zna Tko je izvor rađanja i da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju), čija Riječ rađa se iz Njega i zato se naziva Sin. U ljudskom redu početak svakog rađanja nozi naziv otac, tako i u Trojstvu početak duhovnog rađanja naziva se Otac, a koji je rođen naziva se Sin, jer je savršena slika Očeva. Otac ne postoji prije svoje misli. Otac i Sin su odvjeka, jer Bog je uvijek prisutan i nepromjenjiv. To je Riječ o kojoj piše sveti Ivan evanđelist:” U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ”. Riječ ili Sin je druga osoba Presvetog Trojstva. Obuhvaća početak i svršetak svih stvari. Bila je prisutna kod stvaranja Kraljice svemira, utjelovljena u Betlehemu, Riječ na križu.
Stanuje u božanstvu i ljudstvu, u Euharistiji. Bog je vrelo čitavog života, istine i dobrote. Iz tog razloga osim intelekta i Misli ima Volju i Ljubav. Prirodni zakon je da svako biće ljubi svoje savršenstvo. Oko ljubi ljepotu sunca koje zalazi jer je savršenstvo oka u razlikovanju boja. Savršenstvo sluha je u slušanju zvukova i zato uho voli lijepu klasičnu glazbu ili korale. Postoje dva termina u ljubavi. Onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen. Ta dva termina su recipročna.
Ljubim i ljubljen sam. Postoji uska veza. To su dva srca koja kipe u istoj sreći. Otac ljubi Sina, koga rađa. Sin ljubi Oca, koji ga rađa. Ta ljubav i povezanost je tako snažna da tvori životnu vezu. Kao što se istina izražava u stvaranju jedne potpune osobnosti tako se ljubav Oca i Sina izražava u osobi koja je Ljubav. Ljubav se ne izražava u pjesmama ili riječima već u ogromnom zalaganju i trudu, popuno se predaja i izražava kroz dah, uzdah. To nam je i razlog zašto se treća osoba Presvetog Trojstva naziva Duh Sveti. To je Duh koji je svojom sjenom pokrio krilo Blažene Djevice Marije, da je onaj, koji je od nje rođen, prozvan Sinom Božjim. Isti je to Duh o kojemu je Isus govorio Nikodemu, kad mu je rekao, da se treba preporoditi vodom i Duhom Svetim. To je Duh, koga je naš Gospodin dao svojim apostolima riječima:”Primite Duha Svetoga, bit će oprošteni grijesi onima, kojima ih budete opraštali.” To je Duh, o kojem je naš Gospodin govorio na Zadnjoj večeri:”On će me proslaviti, jer će primiti od mojega i objavit će vama. Sve ono što ima Otac moje je.” To je Duh, koji je sišao nad apostole na dan Duhova i koji je postao duša Crkve ispunjajući obećanje Kristovo:”Kada dođe Duh Istine, On će vas naučiti istinu.” Istina je došla do nas ne po organizaciji Crkve, koja se služi nesavršenim sredstvima, već po izobilju Duha ljubavi i istine, što se nalazi u svima onima, koji pripadaju mističnom tijelu Kristovom, a to je Njegova Crkva.
 
Trojstvo je intimni Božji život
Tri osobe u jednom Bogu. Jedan u biti, a različit u osobama. Tu se krije intiman Božji život. Toplina, snaga i svjetlo čine jedno sunce. Ja postojim, znam i ljubim, a samo sam jedan. Oblik, miris i boja ruže čini jednu ružu. Broj jedan tri puta pomnožen samim sobom ostaje jedan. Intelekt, duša i volja ili duh, duša i tijelo čini jednu osobu. Tako na još tajanstveniji način u Bogu postoje tri Osobe, a jedan Bog.
Platon se pitao ako postoji jedan Bog, koje su Njegove misli? Bog misli vječnu misao, misli svoga vječnoga Sina. Ako postoji jedan Bog, koji je objekt Njegove ljubavi? On ljubi svoga Sina, a ta uzajamna ljubav je Duh Sveti.
Duboko sam uvjeren da je taj veliki filozof tražio tajnu Presvetog Trojstva, jer se čini, da je njegov veliki um pretpostavljao, da beskrajno biće u sebi mora imati odnose, misli i ljubavi i da se Boga ne može zamisliti bez misli i ljubavi. Ali samo je Utjelovljenje Riječi moglo donijeti čovjeku otkriće Tajne tih odnosa i intimnoga Božjega života. Tajna Trojstva može dati odgovora onima koji Boga zamišljaju kao egoistično božanstvo. Može im reći, da. je Bog prije stvorenja uživao u trima osobama u beskrajnoj vezi s istinom, u zagrljaju beskrajne ljubavi i da prema tome nije imao potrebe izaći iz sebe, da bi došao do sreće. Bog je u svojoj potpunoj sreći stvorio svijet i to samo iz razloga ljubavi.
A nebo, kakvo je nebo mjesto? Nebo je mjesto u kojem nalazimo puninu svake lijepe stvari, koja nam može donijeti radost na ovoj zemlji. To je mjesto, u kojemu nalazimo u punini sve radosti, koje će zadovoljiti naša srca, zasititi glad naših pameti i dati mira ljubavi, koju čovjek ne može naći.
Nebo je intimna veza sa savršenim životom, sa savršenom istinom, sa savršenom ljubavi; s Bogom Ocem, Bogom Sinom i Bogom Duhom Svetim, kojima čast i slava u vjekovima.Amen.
(izvor: Božanska avantura, Fulton J. Sheen)
PODIJELI