Ne znam što je moglo izazvati kralja Ahaba da ne uhiti Iliju i da ga ubije. Ilija je pred njim neustrašivo stajao kao da su ravnopravni partneri. Na prvi pogled izgleda kao da Ilija ne doživljava kralja kao kralja, i suprotstavlja mu se kao nekome tko mu je nešto dužan. Mislim da je to bilo njegovo potpuno predanje Bogu. Ilija zna da je Bog iznad Ahaba i da je Bog taj koji upravlja sa svime što je na zemlji istovremeno uvažavajući slobodu izbora svakog pojedinca. On čak izdaje naređenja kralju Ahabu. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim. 1. Kraljevima 18,19.
Ovo mi je izvanredan primjer ponašanja onih koji se u Jahvu uzdaju. Oni znaju kome pripadaju. Kad je Gospod za me, ne bojim se ništa; što mi može učiniti čovjek? Psalam 118,6. pjevao je psalmista. Nije pitanje kolika je sigurnost ovdje ili ondje, već jeli sa mnom Bog. Kada je s nama Bog, tada smo sigurni u potpunosti. Biblija daje obećanje: Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Izaija 43,2. Svakako da se onaj koji se pouzdaje u Boga neće nerazumno izlagati opasnostima, ali ako se radi o Božjem poslanju tada u potpunosti može biti siguran da će ga Bog zaštiti.
Ahab je učinio sve kako mu je rekao Ilija. Sakupio je Baalove proroke i pozvao sav narod da dođu na Karmel. Očito o svemu tome Izabela ništa nije znala. Da je znala, zasigurno bi reagirala.
Narod, Baalovi proroci i kralj došli su na Karmel zajedno s Ilijom. Ilija je pristupio narodu i obratio im se. U početku im je dao dijagnozu njihovog duhovnog stanja. “Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” A narod mu nije ništa odgovorio. 1. Kraljevima 18, 21.
Na osnovi ove dijagnoze bi mogli zaključiti da narod nije u potpunosti odbacio Jahvu svog Boga. Jednostavno on je imao podijeljeno srce. S jedne strane, oni su vjerovali da je Jahve njihov Bog, ali za svaki slučaj možda i Baal posluži. U narodu postoji jedna uzrečica koja kaže. „Bogu se pokori ali ni đavolu se ne zamjeri.“ Jeli to stvarno iskrena i pobožna uzrečica? Biblija je mnogo preciznija u toj borbi protiv đavla. Ona kaže: Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas! Jakov 4,7. Biblija jasno kaže da sa đavlom nema nikakvih pregovora. Izraelski narod je ustvari bio nemaran u svom duhovnom životu. Možda su provodili neke običaje na neke određene blagdane, ali to je bilo sve. Nema tu neke žive vjere, niti postoji nekakvo Bogoslužje gdje se Bogu klanja, gdje se Boga proslavlja i moli mu se. Sve se svelo na neku povremenu pobožnu formu.
Ova dijagnoza koju Ilija izriče narodu podsjeća me na duhovno stanje našeg vremena. Danas je popularno biti vjernik. U našoj domovini ogromna većina se izjašnjava kršćanima. Malo tko da se izjašnjava ateistom. Međutim, ako malo bolje zavirite u duhovni život svakog pojedinca, on se svodi na povremeno provođenje neke religijske forme, tek toliko da se možeš prikazati na čijoj si strani. Više od toga nema ništa.
U mom radu sa zatvorenicima sreo sam jednog mladića koji je tvrdio da kada izađe iz zatvora, osnovat će udrugu koja će se boriti za dekršćanizaciju Hrvatske.
„A zašto bi to radio?“ pitao sam ga.
„Zato što mnogi tvrde da su vjernici kršćani, a ustvari nisu ništa,“ odgovorio je.
„Ne bi li možda bilo bolje raditi na kršćanizaciji Hrvatske?“ pitao sam ga i nastavio. „Dekršćanizaciju smo imali i nije se baš pokazala nešto pozitivno.“
„Ma što god da radimo,“ odgovorio je, „važno je da ljudi nisu licemjerni. To je najgore društveno stanje.“
Ilija je javno pozvao narod. “Dokle ćete hramati na obje strane? Ono što je zanimljivo ovdje a to je riječ „hramati.“ Ako čovjek ima bolesnu desnu nogu, tada hrama na desnu stranu. Ako ima bolesnu lijevu nogu, tada hrama na lijevu stranu. Međutim stanje u kojem su bili Izraelci, očito je bilo stanje gdje su na svom duhovnom hodu imali bolesne obje noge. Oni su bili površni štovatelji Jahve, ali također i Baala. Nekako su željeli svima ugoditi, a ustvari nisu ugodili nikome. Za takve ljude možemo slobodno reći da su ljudi bez stava. Nikakav stav po tom pitanju nemaju.
U zatvoru koji posjećujem osim nas dolazili su još neki koji su djelovali i radili sa zatvorenicima. Između ostalih bili su i neki predstavnici nekih istočnjačkih religija. Jedan mladić je redovito obilazio sve te skupove. Dolazio je kod nas, a odlazio je i kod njih. Na sebi je imao povezane neke špagice, lančiće, oko noge također. Pitali smo ga zašto to nosi, a on nam je odgovorio da su to stvari koje ga štite od zla. To je naučio u istočnjačkim filozofijama. Pouzdanje u Boga mu je očito bilo dosta nesigurno. Bog nije vidljiv i ne znaš kako će se stvari odvijati. Ovo je vidljivo i po njemu ipak sigurnije. Jednostavno hramao je na obje strane.
Danas mnogi na vrh svojih životnih vrijednosti stavljaju neke druge stvari, najčešće su to materijalne vrijednosti. Za materijalne vrijednosti se prodaje i vjernost Bogu, poštenje i moral. Sve je manje vrijedno od „imati nešto“, jer onaj koji ima, taj se primjećuje. U duhovnom životu današnji kršćani žive onu situaciju koju opisuje posljednja knjiga Biblije: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: `Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!` A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Otkrivenje 3,15-17.
Kada bi mi stvarno bili svjesni svog duhovnog stanja, tada bi tražili milost od Boga. Tada bi se trudili nabaviti ono što nam treba i što nam Isus preporuča. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Otkrivenje 3,18.
Božju milost puno lakše prihvate ljudi koji su svjesni svog jadnog i grešnog stanja. Koji su svjesni svoje grešnosti i svoje nesavršenosti. Kada dođu u Božju prisutnost, kada se sretnu s Božjom dobrotom to ih dovodi do pokajanja. Ljudi koji su zadovoljni svojom duhovnošću u formi koju provode, Biblija za njih jasno kaže da su mlaki i da hramaju na obje strane. To je strašno teško duhovno stanje, jer su goli, slijepi i duhovno siromašni, a toga nisu svjesni.
Nakon opisa njihovog duhovnog stanja, Ilija daje prijedlog.“Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.” Sav narod odgovori: “Dobro! 1. Kraljevima 18.22-24.
Bio je to uistinu veliki izazov. Ilija napominje da je borba ne-fer jer je on sam nasuprot 450 Baalovih proroka. Bez obzira na takvo stanje, Ilija nudi da prvo počnu sa molitvom Baalovi proroci. S jedne strane to je i očitovanje kulture. Biblija također govori da čašću činimo jedan drugog većim od sebe. Bio je to jedan od razloga zašto Ilija daje prednost Boaalovim prorocima.
Drugi razlog je bio što je Ilija znao ishod cijelog slučaja. Ilija je znao da je Baal izmišljeni Bog i da ništa ne može učiniti. Upravo zbog toga želio je da Baalovi proroci prvi počnu sa obredom. Znao je da će to biti prigoda gdje će narod moći vidjeti svu besmislenost tog idolopokloničkog sustava. Tako je i bilo. Baalovi su proroci počeli sa svojim obredom. Četiristo pedeset Baalovih proroka počelo je svoj obredni ples od ranog jutra. Njihova molitva „Baale usliši nas“ bila je potpuno uzaludna. Ništa se nije događalo. Ilija sa ostalim narodom i sa kraljem Ahabom gledali su taj religiozni spektakl koji se pretvorio u agoniju Baalovih proroka. Sati su prolazili a stvari se nisu odvijale. Nakon takvog neuspjeha, Baalovi su proroci pali u očaj. Počeli su se parati, samoranjavati kao znak silne želje da im njihov bog nešto uradi. Ovdje se radilo o časti bogova. Nikako nisu mogli shvatiti da Baal, njihov bog dozvoli takvo poniženje. Na kraju su pali u neku vrstu kome ne mogavši ništa napraviti. Da bi pokazao svu besmislenost takvog sustava religioznosti, Ilija im se u jednom trenutku počeo rugati. Njihovog je boga uspoređivao s čovjekom, koji spava, jede, putuje i sl. Ono što je najžalosnije upravo tako su ga i razumjeli Baalovi proroci. Počeli su još žarče i jače vikati, ali ništa se nije događalo. Radili su to sve dok nije u komu pao i posljednji Baalov svećenik. Biblijsko izvješće o tome kaže: Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. 1. Kraljevima 18,29.
Vidjevši neuspjeh Baalovih proroka, Ilija je pozvao narod da mu se približe.Tada Ilija reče svemu narodu: “Priđite k meni!” I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. 1. Kraljevima 18,30. Obnovio je žrtvenik koji su Izraelci napravili onog dana kada su prelazeći Jordan koji se zaustavio da bi oni prešli, svako pleme uzelo jedan kamen sa dna rijeke i iznijeli ga da bi napravili žrtvenik Jahvi svom Bogu. Ova obnova žrtvenika trebala je biti simbol obnove saveza s Bogom koji je Izrael tada uspostavio da će biti narod koji će štovati Jahvu svog Boga. Na žrtvenik je stavio drva i isječenog junca koji mu je ostao. Iskopao je oko žrtvenika široki jarak. Tada je zatražio da učine nešto neobično. Tražio je da žrtvu, drva, žrtvenik i sve što je tu bilo zaliju vodom. To su radili sve dok se jarak oko žrtvenika nije napunio vodom. Ilija se maksimalno zaštitio od bilo kakve mogućnosti da mu netko može prigovoriti da se poslužio bilo kakvim trikom ili manipulacijom. Nakon toga je Bogu uputio iskrenu molitvu. “Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca. 1. Kraljevima 18,36.37.
Rezultat te molitve je bio odmah vidljiv. I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. 1. kraljevima 18,38.
Kako jednostavna molitva, a kako veliki učinak. Nema prenemaganja, nema moljakanja ni ponavljanja. Bog je uslišao istog trna svog slugu Iliju. Balovi proroci se muče u tome pronaći najučinkovitiju molitvu. Tražili su načina kojom formom bi najprije potaknuli svog boga na milost. Bili su spremni čak i da se samoranjavaju ne bi li umilostivili svog boga. Ilijina molitva je bila kratka i jasna, i Bog odmah reagira.
Na jednom kršćanskom portalu zamolili su me da odgovaram na pitanja iz Biblije. Interesantno je da me mnogi pitaju, koja bi molitva bila najučinkovitija da se Bog umilostivi. To je potpuno pogrešno razumijevanje Boga. Mi ne trebamo Boga umilostiviti, jer je On već milostiv. Božja milost je nešto što sam Bog stavlja kao svoju najvažniju osobinu. Za sebe On kaže: Tada prođe Gospod ispred njega i oglasi se: “Gospod je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću, Izlazak 34,6. Problem pobožne forme je očito star kao i čovječanstvo. I Kain je zasigurno vjerovao da njegova forma kojom je iskazao štovanje Jahvi je bila problem što ju Bog nije prihvatio. Međutim, Bog mu govori nešto drugo. I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti. Postanak 4.6.7. Odnos koji je Kajin imao prema Bogu očitovao se i prema njegovom bratu. Isus je naglasio kakve molitelje Bog želi. U razgovoru sa Samarijankom je rekao: Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinskiklanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Ivan 4,23. Molitva kojom se Ilija molio bila je molitva u duhu i istini. Takve molitve Bog odmah uslišava.
Manifestacija Božje sile u vatri koja je spala s neba potakla je ljude da uzviknu onaj najvažniji zaključak. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: “Jahve je Bog! Jahve je Bog! 1. Kraljevima 18, 39. Manifestacija Božje moći očito je bila veoma snažna i iz straha ljudi su priznali Jahvu za Boga. Neće proći dugo, i stvari će se opet vratiti na staro. Očito strah nema baš veliki učinak. Ovoga puta, taj strah trebao ih je odvesti k Bogu, gdje bi upoznali Njegovu milost, dobrotu i ljubav. Na žalost to ih nije dovelo do pokajanja.
Može li i danas takva manifestacija Božje sile dovesti do priznanja ljudi da je Jahve Bog? Razmišljam ponekad o toj duhovnoj borbi između Krista i Sotone koja se vodi iza „kulisa“, koju mi ne vidimo. Mogu si predstaviti kako je Sotona sa ostalim demonima htio podmetnuti vatru kao rezultat molitve Baalovih svećenika. Bog mu je to spriječio. Đavo nije mogao učiniti da oganj padne s neba. Hoće li to uvijek tako biti? Posljednja knjiga Biblije govori da će u posljednje vrijeme biti dopušteno đavlu da čini i takva čuda. Biblija kaže: I vidjeh drugu zvijer, gdje izlazi iz zemlje, i imala je dva roga kao u janjeta, i govorila je kao zmaj. I vrši svu vlast prve zvijeri pred njim; i učini da se zemlja i koji stanuju u njoj poklone prvoj zvijeri, kojoj se izliječila rana smrtna. I čini čudesa velika, da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I zavodi one, koji stanuju na zemlji, znacima, koji su joj dani, da čini pred zvijeri, govoreći onima, što stanuju na zemlji, da načine sliku zvijeri, koja imade ranu od mača i ostade živa. Otkrivenje 13,11-14. Ovog puta Sotona sa svojim saveznicima će moći učiniti čudo da i oganj s neba silazi. Hoćemo li tada vjerovati čudima ili ćemo provjeravati na drugi način. Hoćemo li se oslanjati na svoja osjetila, ili ćemo čvrsto ostati uz Božju riječ. Oganj koji će padati s neba ima samo jedan cilj kao što kaže sv. Ivan. Cilj je zavesti, prevariti i odvesti od Boga one koji pripadaju Njemu. U to vrijeme znakovi, ma kako bili impresivni neće moći biti dokaz Božje nazočnosti. Tada ćemo se morati odlučiti, hoćemo li vjerovati svojim osjetilima i biti prevareni, ili ćemo vjerovati najpouzdanijoj Božjoj riječi. O tome će ovisiti naša budućnost, tj. cijela vječnost.
I mi često pokušavamo ljude dovesti Bogu koristeći strah. Jednom sam prigodom prolazio kroz grad i vidio kako neki mladi ljudi nose transparente na kojima je pisalo; „Pakao postoji, ali ti ne trebaš ići u pakao ako prihvatiš Krista!“ Prišao sam tim mladićima i pitao ih što oni misle, koliko je učinkovita poruka koju šalju. Oni su mi rekli da se dosta ljudi odaziva. Ali kakav je rezultat takvog odaziva? Onog trenutka kada ljudi saznaju da pakao koji opisuje Biblija bi mogao biti nešto drukčiji nego ga ovi predstavljaju, vraćaju se tamo gdje su i bili. Kada nestane straha, nestane i vjere. Bog ne želi da mu itko služi iz straha. Bog je ljubav, i Božja je želja da mu svi služe iz ljubavi. Sveti Pavao je pisao: Ili prezireš li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju? Rimljanima 2,4. Jedino susret s Božjom dobrotom može uzrokovati iskreno pokajanje i obraćenje. Strah je kratkotrajna duhovna terapija. Pakao, ili kako ga Biblija naziva jezero ognjeno, nije kazna za grijehe, već posljedica vlastitog izbora svakog pojedinca koji je odbio prihvatiti obilnu Božju milost.
Euforiju koja je zavladala u narodu Ilija je iskoristio da pobije Baalove proroke. Bila je to očito na neki način i odmazda za ona silna ubijanja proročkih sinova koje je Izabela provela uz pomoć Baalovih proroka. S druge strane, očito je Ilija mislio da će uklanjanjem Baalovih proroka ukloniti i Baalov kult iz Izraela. Uskoro će vrijeme pokazati da je to bila velika pogreška.
Zvonko Presečan
