Povijest Adventističke crkve u R. Hrvatskoj (KRATAK PRIKAZ)

1147

Pastor Ivan Đidara je u lipnju 2016. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, uz mentorstvo prof. dr. sc. Josipa Vrandečića s Filozofskog fakulteta u Splitu i prof. dr. sc. Željka Bartulovića s Pravnog fakulteta u Rijeci te predsjednika povjerenstva za obranu doktorskog rada doc. dr. sc. Josipa Dukića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu obranio doktorsku tezu pod naslovom “Povijest Adventističke crkve u R. Hrvatskoj.”

________________________________________________________________________

Kako i zašto je osnovana Adventistička crkva?

Počeci sežu u prvu polovicu devetnaestog stoljeća. Podsjetimo se kako je sve počelo.

Villiam Miller
Villiam Miller (1782. – 1849.)

Villiam Miller, poslije krvavog američkog rata okreće se vjeri i postaje baptistički pastor. Posebno istražuje biblijska proročanstva u knjigama Daniel i Otkrivenje. Posebno ga privlači proročanstvo u Daniel 8,14 o 2300 dana-godina Zaključio je da taj dugi proročki lanac počinje 457. godine prije Krista i seže do 1844. godine. On je razumio da je otkrio da na kraju tog proročkog vremena treba doći Isus Krist na Zemlju. Evo tog proročkog lanca:

Villiam Miller - prorocki lanac
Villiam Miller – proročki lanac

Dok je Miller propovijedao, nastalo je veliko vjersko buđenje. Mnogi su oduševljeno prihvatili tu vijest. Mnogi su došli iz straha od Sudnjeg dana i kraja svijeta. Budući da Isus nije došao 22. listopada 1844. nastupilo je vrijeme velikog razočarenja. Mnogi su kazali da u to uopće nisu ni vjerovali. Sljedbenici Millera nazvani su mileritima. Osuo se broj onih koji su čekali drugi Kristov dolazak. Razočarani su otišli natrag u svijet.

Nebesko Svetište

No, jedna skupina vjernika, iako razočarana, nije napustila vjeru. Kroz proučavanje biblijskih proročanstava i molitvu, razumjela je da te godine, po isteku tog proročkog vremena Isus nije trebao doći na Zemlju. Zapravo je u nebeskom Svetištu prešao iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama, gdje nas zastupa pred Bogom Ocem i da je nastupilo razdoblje posljednjeg vremena, vrijeme istražnog suda, vrijeme milosti za ovaj svijet. Više nema određenog proročkog vremena. Tako su ovi vjerni istraživači Biblije iznjedrili u kršćanstvu jednu zaboravljenu istinu: Isusovu posredničku službu u Nebeskom svetištu. Hebrejima poslanica govori opširno o toj temi!

Rađa se misija i crkva

Tako se ta skupina vjernih istraživača Biblije 1863. godine organizira pod imenom Adventisti sedmog dana (Seventh-day Adventist Church).

Prema Otkrivenju 10,7-11, razumjeli su da im “valja još prorokovati mnogim narodima, jezicima i pucima”. Naime, Ivan je u viđenju dobio nalog anđela da proguta (pojede) knjižicu. Bila je to (jer nije velika) knjižica proroka Daniela – zapravo poruka. U ustima mu je bila slatka kao med – divna vijest o Kristovom dolasku, ali mu je u trbuhu bila gorka. Budući da Isus nije došao u očekivano vrijeme, nastupilo je razočarenje – gorčina u trbuhu.

Shvatili su da treba tu vijest o drugom Kristovom dolasku objaviti cijelom svijetu.

Značaj školstva u misiji Adventističke crkve

Adventisti su vrlo rano shvatili da imaju misiju za cijeli svijet i da je vrlo važno što prije osnovati školski sustav kako bi se primali kadrovi za propovijedanje Radosne vijesti i vođenje Djela. Tako je osnovan i Andrews University, danas najelitnije adventističko učilište.

Adventisticko Sveuciliste Andrews
Adventističko Sveučilište Andrews u Sjedinjenim Američkim Držabama, nosi ime po prvom misionaru Johnu N. Anrewsu, koji je inače 1874. poslan u Europu u Basel u Švicarsku. Najjače školstvo na svijetu ima Rimokatolička crkva a na drugom mjestu je Adventistička crkva.

 

Ulaz na kampus Sveučilišta Andrews
Ulaz na kampus Sveučilišta Andrews. Sedam
vrata na ulazu u kampus podsjećaju na sedmicu stvaranja a globus predstavlja područje rada adventističkih misionara i vjernika.

Poznato je da je školstvo Rimokatoličke crkve prvo na svijetu. No, malo njih zna da je na drugom mjestu školstvo Adventističke crkve. To samo pokazuje da su te crkve prepoznale značaj školstva u misiji. Kod adventista postoji i Subotnja škola u sklopu bogoslužja, koja ima za cilj da vjerništvo stalno napreduje u učenju i širenju biblijskih istina.

Značaj zdravstvenog djela

Adventisti su shvatili značaj zdravstvenog i humanitarnog djela. Razvili su jedan od najjačih crkvenih zdravstvenih sustava na svijetu. Loma Linda University je najelitnija adventistička bolnica. Posebice je poznata po neurokiruškim zahvatima na malim pacijentima. Jedan od poznatih neurokirurga je dr. Ben Carson.

Sveučilište Loma Linda
Sveučilište Loma Linda u Sjedinjenim Američkim Državama. Najpoznatiji adventistički zdravstveni centar.

Misija u Europi

John N. Andrews (1829. - 1883.)
John N. Andrews (1829. – 1883.)

Tada su počeli slati misionare u svijet. Prvi Misionar u Europi bio je John N. Andrews. Doputovao je u Basel u Švicarsku 1874. Već 1899. je osnovano Učilište u Friedensauu u Njemačkoj. Neki od prvih školovanih misionara dolaze raditi na jug Europe, na područje Austro-Ugarske Monarhije, pa tako i u Hrvatsku. Albin Močnik, Max Ludewig, Robert Schillinger i drugi, dolaze na prostore Hrvatske.

Uvjerenje za rad Albinu Močniku
Uvjerenje za rad Albinu Močniku, izdano u Beogradu 5. rujna 1945. za vladanja FNRJ. Dokument je potpisao Anton Lorencin, tadašnji predsjednik Jugoslavenske unije crkvenih oblasti. Jedan je od najpoznatijih misionara koji je radio na području Hrvatske. Bio je svestrano nadaren i djelovao je kao pisac, pjesnik, ilustrator, propovjednik, putnik…

Misija u Hrvatskoj

Prema dosadašnjim istraživanjima adventisti su na prostore Hrvatske najprije ušli u Osijek 1907., Zagreb 1908., Split 1909/1910. i dalje, u vrlo teškim okolnostima. Počeci su bili za vladavine Austro-Ugarske Monarhije. Zakoni su bili strogi, odobravali su djelovanje samo nekolicini priznatih vjera a to su bile: rimokatolička, pravoslavna, evangelička (luteranska), islamska i židovska.

Zanimljivo je da je misija počela kolportažom (prodaja literature od vrata do vrata). Jednako su u tom poslu propovijedanja učestvovale sestre kao i braća. Budući da su se skupine zainteresiranih povećavale, i pojedinci pristupali krštenju, bilo je potrebno osnivati mjesne crkve. A to je bilo zabranjeno, jer su adventisti bili nepriznati. Zato su osnivali dobrotvorna društva. U Hrvatskoj je takvo društvo nosilo ime Milostivi Samaritanac. Vjernici su pomagali potrebitima a i proučavanje Biblije je imalo visoko mjesto u misiji.

Misija u jednoj državi sa šest imena

Budući da je Hrvatska prošla u dvadesetom stoljeću kroz šest različitih političkih sustava, važno je zapaziti da je svaki od njih imao svoje zakone koji su bili strogi prema svim nepriznatim vjerama. Jedino u modernoj Rebublici Hrvatskoj stanje se značajno izmijenilo nabolje. Države kroz koje je Hrvatska dosad prošla:

1. Austro-Ugarska Monarhija, do 1918.

2. Država Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. – 1929.

3. Kraljevina Jugoslavija, 1929. – 1941.

4. Nezavisna Država Hrvatska, 1941. – 1945.

5. Federativna Narodna Republika Jugoslavija –

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 1945. – 1991.

6. Republika Hrvatska, od 1991.

Uvijek je najteže kad su država i crkva u “braku” i kad jedna drugu podržavaju u progonu nepriznatih. Također je bilo osobito teško kad je na vlasti bio ateistički sustav. Adventisti su se u svakom od političkih sustava borili za slobodu savjesti za sve. Inače, adventisti su potaknuli udrugu za Vjersku slobodu, koja danas djeluje na svjetskoj razini (IRLA – International Religious Liberty Association). U R. Hrvatskoj je osnovana Udruga za vjersku slobodu 1994. godine.

Gdje su se očitovale teškoće?

1. U školovanju djece je, zbog svetkovanja subote, stalno bilo problema. Ta djeca su bila ponižavana, ponekad zlostavljana, dobivala loše vladanje, slana na popravni ili čak rušena na godinu. A do srednje škole se iz tih razloga teško dolazilo a o fakultetu su mogli samo sanjati. Zato se među adventistima razdoblje ateističkog sustava još naziva i “intelektualnom crnom rupom”, jer smo školovali ograničen broj studenata. Uglavnom, kad je to postalo moguće, mladež je odlazila u inozemstvo na školovanje i tamo ostajala. Tako smo prema nekim procjenama izgubili oko 30% vjerništva i oko 50% mladeži. U inozemstvu su tako nikle mnoge velike sada već ex-jugoslavenske adventističke mjesne crkve.

Gotovo svi dosadašnji kadrovi su visoko obrazovanje stekli u inozemstvu (magisterij i doktorat). Prvi doktorat u R. Hrvatskoj je obranio jedan adventistički hrvatski pastor (dr. sc. Ivan Đidara) nakon sto pet godina (1907. – 2016.) od početka rada adventističkih misionara do danas i to na temu Povijest Adventističke crkve u Hrvatskoj.

2. Na poslu u tvornicama ili kod obrtnika bilo je problema i otkaza zbog nedolaska na posao raditi subotom iz vjerskih razloga.

3. U vojsci, zbog odbijanja fizičkog rada subotom iz vjerskih razloga.

Mnogi adventistički mladići su izgubili zdravlje i karijeru, guleći robiju na Golom otoku kao najgori kriminalci za vrijeme ateističkog režima. Primjerice, svežu mu opasačima vreću cementa od pedeset kilograma na leđa i onda ga po vrelini dana gone uzbrdo – nizbrdo, požurujući ga šiljatim štapom, po kršu Golog otoka. I tako dok ne padne u nesvijest. I tako svake subote. To su radili osuđenici osuđenicima – u sustavu “preodgajanja”. Oni koji su trpjeli takva i slična mučenja i danas žive s nama i sa tim posljedicama a da mnogi od nas to ni ne znaju.

Pa svejedno, Adventitička crkva je za vrijeme ateističkog sustava najbrže rasla (!) brojčano, najviše je iškolovala svojih kadrova (Zagreb – na Pantovčaku, Rakovica – kod Beograda, Maruševec – kod Varaždina), izgradila je najviše molitvenih domova, iako je bilo teško dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju crkvenog objekta. Gradilo se stilom kojeg smo zvali “vikend gradnja”. Važio je zakon da se objekt, iako je bespravno izgrađen, ne smije rušiti ako je pod krovom. Tako su mnoge naše građevine za crkve nikle preko vikenda.

Školstvo u Maruševcu

U Maruševcu je Dvorac Maruševec bio od 1970. kao prva Srednja škola Adventističke crkve u Hrvatskoj. Ubrzo je izgrađen nedaleko njega novi kampus na kojem je danas adventističko Učilište sa Srednjom školom s pravom javnosti i Teološkim fakultetom. Kroz taj školski sustav je kroz 45 godina prošlo oko 2000 srednjoškolaca i studenata, adventista i neadventista.

Škola je prvenstveno osnovana da adventistička mladež može završiti srednjoškolsko obrazovanje i nastaviti studij. No, budući da je Srednja škola otvorenog tipa i za javnost, danas ju pohađa preko 80% neadventističke djece. Tako škola služi i društvenoj zajednici u okruženju a mjesto Maruševec je u adventističkom svijetu postalo skoro najpoznatije selo na svijetu. Jer, malo sela ima (ako uopće ima!) dječji, vrti, osnovnu i srednju školu i fakultet.

Središnja zgrada na kampusu u Maruševcu
Središnja zgrada na kampusu u Maruševcu, u kojoj je crkva, Teološki fakultet i restoran

 

Zgrada Srednje škole s pravom javnosti
Zgrada Srednje škole s pravom javnosti. Dosad i muški internat a u planu je da to bude samo objekt za potrebe nastave a izgrađen je i 2017. otvoren novi internat za mladiće. Ženski internat je uvelike obnovljen.

Misija Adventističke crkve danas u Hrvatskoj

Nakon 110 godina od osnutka (počeci 1907.-2017.), Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj ima dosad neviđene mogućnosti za dalji razvoj i evangeliziranje. Može se iznajmiti gotovo svaki prostor na fakultetu ili u gradu. Tko može platiti, može iznajmiti. Mediji isto stoje na raspolaganju ali su ponešto suzdržani. Lokalni radio je primjerice daleko brži u otvaranju pristupa mikrofonu nego državna TV kameri. Na lokalnim razinama situacija je ponešto bolja.

Međutim, postoje problemi koji pogađaju društvenu zajednicu pa tako i Crkvu: Domovinski rat je napravio goleme ekonomske i ljudske štete; mnogi mladi i perspektivni kadrovi su zbog rata i ekonomskih razloga napustili zemlju; opaža se ogroman utjecaj posvjetovljenja, koji neminovno zapljuskuje Crkvu.

Doživjeli smo, iako nikada na svijetu nije bilo toliko doktora znanosti, profesora, filozofa, inženjera, školskih ustanova, otkrivenog znanja i pristupa znanju zahvaljujući najnovijoj tehnologiji i znanstvenih fantastičnih dokaza u prilog kreacionizmu, da je javno Bog protjeran. Javne osobe iz kulturnog, zabavnog, političkog, znanstvenog i drugog područja, ako se usude kazati da vjeruju u Boga i kreacionizam, bit će od strane medija, uglavnom (čast izuzecima), razapete, popljuvane i ponižene! Kao da su izjavile neku opaku ili opasnu ideju.

U takvom okruženju odrastaju nove generacije. U takvom okruženju trebamo mlade ljude, mladiće i djevojke, ili osobe koje su zasnovale brak i koje imaju dara i volje i ljubavi, koji će se odvažiti i doći na Teološki fakultet u Maruševec. Proći kompletan akademski program, ili skraćeni, i uključiti se u ovaj (ne podcjenjujući druge programe i djelatnosti) najvažniji, najzanimljivi, najdinamičniji i najsvetiji posao na svijetu. Ovo važi za one koji će gledati na život kao oni koji vjeruju u Bibliju i njezina proročanstva, koji će gledati na život kao Mojsije. Mogao je zasjesti na mjesto faraona. Ali, što bi to značilo prema vječnosti?

Kad čovjek postigne ono što želi (ekonomsku stabilnost, kuću ili stan, automobil, obitelj, putovanja…) dođe razdoblje kada ode ili u hedonizam (uživanja koja su put u propast, kao: droga, kocka, žene-muškarci bez moralnih okvira, alkoholizam…) ili u utučenost i nezadovoljstvo zbog besmisla, ako nema u svome “proračunu” Boga i nadu koju On pruža.

Bog želi da budemo sretni i još da to ne bude kratkoročno (ne u hedonizmu bilo koje vrste) nego vječno! Jedan od pjesnika je rekao: “Putujemo putem, koji nam se činio dug a u s tvari bio je to krug.”

Gdje su sada oni mladići i djevojke koji u to vjeruju, kao Mojsije?! (Hebrejima 11,24.25) Zar ne bi sad trebali navaliti da se uključe u taj najpotrebniji posao. Mnogi vjerni radnici u Božjem Djelu su sagorjeli na oltaru službe i otišli su na počinak – bilo u mirovinu bilo u grob. Gdje su sada one snage koje će prihvatiti plug Evanđelja i nastaviti Djelo? Ako ja ili ti zakažemo, zatajimo, pobjegnemo od požrtvovnog i hitnog ovog posla, kao Jona, koji znamo ove istine i što očekuje nas i ovaj svijet, Bog će naći nekog drugog! A to bi bilo, hm, tužno i … Da, to su izazovi za ovu našu generaciju! “Žetve je mnogo a poslenika malo.” Tko će doći? Zanimljivo je da kod Boga ne prolazi nikakav izgovor. A nije Mu drago ni otezanje niti neodlučnost.

Pastor Ivan Đidara
Pastor Ivan Đidara, za vrijeme obrane doktorskog rada.

Što je potrebno ovom svijetu osim kruha i vode?
Svijetu je potrebna nada i još nešto.
“Najveća potreba svijeta je potreba za:

  • ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati,
  • ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni,
  • ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom,
  • ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu,
  • ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.

(Ellen G. White, Odgoj 49.50)

I, što sad čekaš?
Ako si posvećen,
ako voliš raditi,
ako voliš nadasve dinamičan posao,
ako voliš učiti,
ako voliš ljude,
ako vjeruješ u ovu Radosnu vijest,
ako voliš Isusa i vječnost,
odazovi se, dođi!

Dr. sc. Ivan Đidara
[email protected]

PODIJELI