„Zašto samoubojstvo?“, upita p.Pellegrino. Spopao ga je ne baš neuobičajeni božanski gnjev koji je kompenziran beskrajnim prostranstvima blagosti i dobrote i on odgovori:„Ti bi razumio ovo samoubojstvo ljudskoga roda kad bi okom razuma vidio ‘ljepotu i radost’ zemlje napučene starcima, a ispražnjene od djece: zemlje spaljene kao pustinja. Kada bi onda tako razmišljao, shvatio bi dvostruku pogibelj pobačaja: pobačajem se također zauvijek osakaćuje život roditelja. Te bih roditelje želio posuti pepelom njihovih uništenih fetusa kako bi ih prikovao za njihovu odgovornost i zanijekao im mogućnost priziva na vlastito neznanje. Ostatci izvršenog pobačaja ne trebaju se pokapati s lažnim obzirima i lažnim milosrđem. To bi bilo gnjusno licemjerje. Taj pepeo mora se baciti na brončana lica njihovih roditelja ubojica. Ostavljajući ih u uvjerenju da su dobro učinili, osjećao bih se umiješanim u njihov zločin.“ [Fucinelli P.P. Il rigore fraterno…u Voce di Padre Pio, prosinac 1976., str.11-12]
Potresne riječi p.Pija o pobačaju
Otac Pellegrino reče jednoga dana našemu svetcu:„Oče, jutros ste uskratili odrješenje jednoj gospođi zbog izvršenog pobačaja. Zašto ste bili tako strogi prema toj jadnoj nesretnici?“ Odgovori mu otac Pio:„Onoga dana kad ljudi, prestrašeni, kako se kaže, gospodarskim bumom, fizičkim štetama i žrtvama, budu izgubili strah i gađenje od pobačaja, bit će grozan dan za čovječanstvo. Jer je upravo taj dan kada bi trebali pokazati da se toga strašno boje“.
Potom, zgrabivši desnom rukom sugovornika s habitom, stavio mu je lijevu ruku na prsa kao da želi zagospodariti njegovim srcem i nastavio je odlučnim tonom:„Pobačaj nije samo ubojstvo, nego i samoubojstvo. A zar pred onima koje vidimo pred odlukom da jednim udarcem izvrše i jedan i drugi zločin, ne želimo imati hrabrost posvjedočiti im vlastitu vjeru? Želimo li ih pridobiti natrag ili ne?!“
Tekst: Giuliano Guzzo
