Potrebno je obraćenje

90

Lk 3,1-6

 

 

 

 

Ivan Krstitelj najavio je dolazak Mesije. Isus je došao. Tako su se ispunila očekivanja tadašnjega svijeta. Došla je punina vremena. Bog je održao svoje obećanje. Naš Bog je došao, dolazi i ponovno će doći. Njegov ulazak u povijest svemira, u naše živote smijemo usporediti s kišom milosti, koja natapa ovu zemlju. Dozvolimo da pada i natapa naša srca, da natapa čitav svijet sva stvorenja po svoj zemlji i u svemiru ukoliko postoje.
Mnogi su povjerovali Ivanu. Primili su njegov poziv na obraćenje. Čitavim su se bićem odlučili vratiti Bogu. Odrekli su se grijeha i okrenuli Gospodinu. Izabrali su novi životni put. Postajali su bolji. Dotakla ih je Božja milost po riječima Ivana Krstitelja. Na prvi pogled Ivanove riječi činile su se neshvatljive. Njih se ne može razumjeti doslovno. Uzalud se truditi ljudskim snagama. Ivanova se poruka može primiti jedino srcem. Ravnanje putova, izglađivanje staza, samo su slike koje govore o obraćenju. Poziv na obraćenje nije bio upućen samo ljudima onoga vremena. On je bio upućen cijelom svemiru, svakom bitku svih vremena, tako i nama.
Ivan je bio svjestan svoga poslanja. On je bio Isusov preteča. Ponajprije, sam je očekivao Mesiju. Živo je isposnički. Trudio se oko svoje svetosti. Krotio je svoje tijelo. No, znao je da ne može bez Isusa, da je njegovo krštenje tek sjena krštenja u sili Duha Svetoga, koje će doći po Isusu. Tako i njegove isposničke prakse same po sebi nisu imale snage. Tek zaronjene u Isusovu muku i uskrsnuće postale su snažne.
Isus, svjetlo svijeta, ispunjenje očeva obećanja, dolazi u mrak ovoga svijeta i raspršuje ga. Pred njim se prostire zemlja i svemir. Vijugavi putevi postaju ravni, a hrapavi glatki. Zlo pred Isusom, gubi svoju silu. On je Očevo obećanje podareno ljudima u prostoru i vremenu. Dirljiv je bio prizor ljudi, koji su dolazili Ivanu. Kajali su se i tražili otpuštenje grijeha. Obraćenje se počelo ostvarivati. Ljudi su se počeli brinuti za svoje spasenje, za vječnu radost. Dolazili su Ivanu kao velikom autoritetu, učitelju, duhovniku, koji će ih saslušati. Ali to je tek uvod u puninu spasenja.
Spasenje dolazi po Isusu Kristu. U njemu su se sva Očeva obećanja ispunila. Isus je punina ljubavi. Dovoljan je samo susret s njim, jedan pogled, koji zauvijek mijenja dosadašnji život. Ivan je, nakon susreta s Isusom na Jordanu, doživio puninu milosti. Osjetio je djelovanje Duha Svetoga. Prepoznao je da upravo tada na scenu svijeta ulazi Isus Krist, koji treba rasti u ljudskim srcima.
Čini mi se kao da katkad ne shvaćamo Ivanovu poruku o obraćenju i o susretu s Isusom. Ne vidimo potrebu za obraćenjem. Zovemo se vjernici, mislimo da smo pravedni, sve smo obavili. Promijeniti se mora onaj drugi. Obraćenje ostavljamo za kasnije ili za nekog drugog. Ne znamo se obratiti, mislimo da je dolazak nedjeljom na misu dovoljno. Pitamo li Isusa što On o nama misli? Što od mene očekuje? Kamo me šalje? Zašto imam nezgodne suradnike i loše susjede? Jesam li ja tim ljudima mir, radost, povjerenje, ljubav, sve ono što meni Isus jest? Ili želi biti. Sigurno želi to biti i živjeti sa svakom stvorenjem, u punini, sada i ovdje. Što zapravo trebamo? Navikli smo da nam je sve dobro. Takvi smo kakve nas je Bog stvorio. Ne borimo se, kao da su nada i vjera nestale. Vijugavi putevi i hrapave ceste, koje možemo prepoznati kao grješne navike, vode nas u propast, a mi sa smiješkom ponavljamo: „takvo vrijeme“ i „svi tako rade.“ I ostajemo pri svome, ne mičemo s mjesta, ne rastemo u ljubavi, ni snazi, ni mudrosti. Hlepimo za slavom, trčimo za imanjem, bogatstvom, volimo biti prihvaćeni, barem, kao i drugi. Obraćenje je zapravo susret sa živim Isusom. On nije bio kao drugi. Štoviše, u cijeloj povijeti čovječanstva nije se pojavio nitko sličan. Nitko tko je živio kao onaj koji ima vlast. Pitaj se želiš li ti uistinu biti kao Isus? Jer, to je opasno, takve izgone iz crkava i ne primaju ih rado u društva, takvi razotkrivaju zlo, a unose dobro. Tko želi istinsko dobro, sebi i drugima, bližnjima, obitelji, suradnicima, mladima, tko je mirotvorac na svakom mjestu i pod svaku cijenu? Cilj naših susreta je Isus i doživljaj njegove prisutnosti. To je taj trenutak kada vidiš da ti zlo smeta i želiš se ga riješiti što prije. Prema tome, obraćenje je aktualizacija vjere, a ujedno i uvjet susreta s Gospodinom. Ono će biti neprekidan zahtjev našega života. Bez obraćenja ne možemo naprijed. To je višestruki proces, a ne jednokratan. To su naše iskrene ispovijedi, kajanja od srca, čvrste odluke popravka, pomirenja sa svima. To je slika poravnanih puteva po kojima želi zakoračiti Isus. Želiš li mu to omogućiti?

 

 

Pater Arek Krasicki

 

 

 

 

 

 

 

PODIJELI