POTICAJNE MISLI FRA MATE TADIĆA 3

159

Vidimo i iz iskustva da smo gosti u svijetu. Nesavršena smo stvorenja, svjesni da postoji savršeni Stvoritelj. To je najsigurnija spoznaja da Bog postoji. Pa i kada ateisti kažu da Boga nema, time pokazuju da Boga ima. Ne bi ga ni nijekali kada ga ne bi bilo, jer se ne može nijekati ono čega nema. (Tomislavgrad, 4. ožujka 2012.)

Oni koji nas žele poniziti i obezvrijediti, te pred drugima pokazati kako su „pametni“ i „nadareni“ nerijetko posežu za ironijom, čime ustvari najviše govore o sebi samima, svojoj zloći i nutarnjoj bijedi. (Zagreb, 10. travnja 2016.)

Nerijetko kad ljudima pokažemo lice ljudskosti i dobrote, neki od njih smišljaju način kako će nas kao nadobudne i lakovjerne naivčine prijeći i iskoristiti. (Zagreb, 10. travnja 2016.)

Nema ružnih žena, nego su sve lijepe i izazovne na svoj način! Kod njih može biti jedino nedostatak onoga što ih čini lijepima i privlačnima, a pretvara u opore i odbojne. (Zagreb, 10. travnja 2016.)

Svatko od nas u sebi nosi sliku djeteta, ali istodobno u svima nama čuči i lik dječurlije! (Zagreb, 12. travnja 2016.)

Nemoćnim i bolesnim ljudima u visokoj staračkoj dobi, nije se uvijek lako pomiriti sa stanjem u kojem se nalaze. Znaju arogantno i ironično reagirati kad mlađi i dobronamjerno iznesu zapažanje ili dadnu savjet, držeći da ih se time omalovažava i obezvrjeđuje. (Zagreb, 12. travnja 2016.)

Rasti, cvjetati i plod donašati.
To je cilj i smisao života svakoga od nas! (Zagreb, 13. travnja 2016.)

Tamo gdje vladaju glasno prigovaranje, neuvažavanje i ljubomora, kronično nedostaju uzajamno povjerenje, poštivanje i ljubav. Tu se još dobro treba poraditi kako bi urodili plodovi iskrenosti, zajedništva i bratskog suživota. (Zagreb, 14. travnja 2016.)

Ne tražimo pod svaku cijenu život bez križa, potpuno tjelesno i duševno zdravlje, niti trčimo za izvanrednim čudesnim ozdravljenjima i micanjem svega što nas snađe. U onom za što smo Bogu potrebni on će nas na svoj način i osposobiti, a mi trebamo željeti s njim surađivati. Jer nas upravo takve treba, kao posebno cvijeće svoje bašče! (Zagreb, 14. travnja 2016.)

Poštuj i cijeni svakoga,

ali ne daj nikome na sebe i svoje dostojanstvo!

Budi svjestan onoga tko si i što si,

ali nikome ne dopusti da te podcjenjuje i omalovažava!

Poštujući svoju osobnost i drugi će te cijeniti,

ali nikome ne dopusti da gazi tvoje svetinje! (Zagreb, 18. travnja 2016.)

 

Neprestano rasti u ljudskosti i nauči se uljudnosti,

te uvijek znaj reći: molim, hvala, izvoli i oprosti.

Budi ponajprije čovjek! (Zagreb, 19. travnja 2016.)

 

Prijateljica – profesorica upitala me je, što počesto odražava razmišljanje mnogih: „Kako to da se u velikom broju najbolji i najljepši mladići odlučuju poći u duhovni poziv, na štetu djevojaka koje žale za njima?“ Svakako Bog je jedini dobar, čega smo mi njegov odraz. On želi uljepšati oltar najljepšim cvijećem iz svoje bašče, dok izabranima povjerava svoje posebno poslanje. I to na korist svima, iščekujući njihov slobodni odaziv. (Misao iz noćnog sna, Zagreb, 22. travnja 2016.)

Ima ih koji drže da ako smo dobri i dobrota nas krasi, kako smo ustvari nadobudne naivčine i pogodni za iskoristiti! (Zagreb, 22. travnja 2016.)

Onaj tko je u životu sve imao ne može na pravi način, razumjeti čovjeka u potrebi. Ali i onaj koji je kroz život oskudijevao, može se prema potrebnima zatvoriti iz straha radi vlastite egzistencije. (Zagreb, 22. travnja 2016.)

Koji su se kroz život ponašali poput umišljenih samovoljnih sveznadara – makar ili i priznati intelektualci, staračku dob redovito dočekaju kao tipični agresivni luđaci – potrebni skrbi u posebnim ustanovama. (Zagreb, 23. travnja 2016.)

Ljudska povijest u svim vremenima i društvenim sustavima odvija se između vladara, tlačenog naroda, te onih koji se bore za pravicu i slobodu slabih i obespravljenih. Vladajući takve nazivaju buntovnicima i razbojnicima, dok su za narod hajduci i junaci! (Misao iz noćnog sna, Zagreb, 24. travnja 2016.)

Napose koji su u životu preživjeli tešku bolest, nesreću, patnju, kliničku smrt što ih je dovelo na samu ivicu između života i smrti, stekli su neprocjenjivo iskustvo i znanje koje se ne može naučiti u bilo kojoj školi ili knjizi. Otkrili su vrijednost života, svega što jesu i imaju, osjetili vlastitu krhkost i veličinu Onoga koji im je dao priliku novoga početka i dara zahvalnosti. (Zagreb, 24. travnja 2016.)

Iako je rasizam odavno zakonom zabranjen, brojčano veliki narodi s visoka promatraju brojčano manje i ekonomsko-politički slabije narode sebe držeći moćnijima, pametnijima i vrjednijima. U razgovornoj komunikaciji očekuju da se služi njihovim jezikom, rijetko kad da bi se potrudili naučiti i upotrijebiti neku riječ drugog naroda. I to bez obzira što je hrvatski jezik ravnopravan među drugim europskim jezicima, a Hrvati kulturom i poviješću stoljećima dio europskog korpusa i uljudbe. (Zagreb, 25. travnja 2016.)

U velikoj mjeri druge oko sebe doživljavamo onakvima, kakvi smo mi sami! Lopovi drže da svi kradu, varalice da svi varaju,, lažovi da svi lažu. Dobri su nerijetko naivni kako su svi pošteni i dobronamjerni, radi čega počesto bivaju prevareni i izigrani. U prosudbama ponajprije polazimo od nas samih! (Zagreb, 26. travnja 2016.)

Uska je granica između odbojnosti i simpatije, mržnje i ljubavi. Lako se jedna pretvori u drugu kad nećemo, a teško se prelazi iz jednu u drugu kad hoćemo! (Zagreb, 30. travnja 2016.)

Vjerovati, nadati se i raditi na postavljenom cilju, ključ je životnog uspjeha. Čudo se u mah dogodi a da toga do kraja nismo niti svjesni! (Zagreb, 30. travnja 2016.)

Počesto u braku kriza i nevjera nastanu ne toliko zbog pomanjkanja spolnih odnosa, koliko poradi nestanka uzajamne nježnosti i ljubavi. (Zagreb, 30. travnja 2016.)

 

fra Mate Tadić, OFM

PODIJELI