Postići zajedništvo

120

Na jednom katoličkom internet forumu koji je bio zamišljen primati sve ljude bez obzira koje vjere oni bili, pojavilo se nekoliko osoba kako bi razmijenili svoja vjerska i duhovna iskustva i kako bi se povezali u molitvi i zajedništvu. Jedna djevojka je pisala postove nadahnute vjerom i ljubavlju i bila je dobra prema braći i sestrama u vjeri. Bila je sretna što se svi slažemo i što smo u duhu vjere isti. Sve je bilo mirno i lijepo i osim iskustava, pokrenuli smo i molitveni lanac.

Jednoga dana na forum se registrirao jedan kršćanin koji nije bio katolik nego protestant pentakostalac. Djevojka je primijetila da ovaj novi nije katolik pa se u trenutku promijenila do neprepoznatljivosti i odmah je napala dečka i izvrijeđala ga je tako da je on sav razočaran otišao i odlučio da se nikada više neće vratiti na taj forum.

Također imamo i obrnute slučajeve. Tako sam ja kao katolik bio napadnut od jednog protestanta koji mi je zamjerio to što sam  hodočastio u Međugorje. Mislio me uvjeriti da nisam u pravu i pri tome je pokazivao određenu dozu mržnje prema Majci Božjoj, a on smatra da joj se ne smijem moliti. Mržnja prema katolicima se može često primijetiti na facebook Molitvenim grupama gdje se učlani grupa pojedinih ekstremnih protestanata pa otvoreno poziva na mržnju prema sv. Ocu Papi, Blaženoj Djevici Mariji i prema katoličkoj vjeri jer svojim postovima i pisanjem žele uvjeriti druge da se katolici mole kipovima i slikama kao i Majci Mariji i svecima što je njima sablažnjivo.

Naravno, niti ona djevojka gorljiva katolkinja s početka priče nije u pravu kao ni ovi protestanti koji žele druge uvjeriti u nešto posve drugo. Isus od nas ne traži da druge uvjeravamo već da slijedimo Njegov put ljubavi.
Imam i treći primjer – kad se katolici i protestanti poštuju i zajedno rade za istu stvar – slijediti put Isusa Krista i međusobno se uvažavati. Naveo bih primjer mog prijatelja Zvonka, protestanta kojeg sam upoznao na jedan čudesan način. Zvonko je adventist i protestant a u Lepoglavi je evangelizirao zatvorenike. Nije mu bio cilj uvjeravati druge da je on i crkva kojoj pripada u pravu nego da zatvorenici preko Božje riječi i Evanđelja upoznaju Isusa Krista. U zatvoru u Lepoglavi je na odsluženju zatvorske kazne bio moj prijatelj iz djetinjstva. Stjecajem okolnosti i on je bio na Zvonkovu predavanju o Bibliji. Povjerio se Zvonku, rekao da u životu nema nikoga i da se javi meni i prenese mi poruku da mu se javim pismom jer to je jedina moguća komunikacija između zatvorenika i čovjeka na slobodi. Zvonko me nazvao i prenio mi poruku od prijatelja izrazivši želju da se upoznamo. Tako smo se upoznali i postali dobri prijatelji i suradnici koji zajedno radimo za Krista i Njegovo kraljevstvo na zemlji. Zvonko se kroz svoj apostolat upoznao s mnogim katoličkim svećenicima s kojima je postao prijatelj a donirao je i za našu župu Nove Zavjete koje je župnik koji je također s njim prijatelj podijelio župljanima. Zvuči možda nevjerojatno ali Zvonko je član i prijatelj naše Molitvene zajednice a i napisao je knjigu “Što god vam rekne, učinite” i zapravo predstavlja razmatranje krunice pisano iz Biblijske perspektive. Interesantno je da je svjedočio i po katoličkim crkvama, a bio je gost i u mojoj župi gdje je pod sv. Misom predstavio svoju knjigu svjedočeći o krunici i kako je on kao protestant to napisao. Nekoliko katoličkih svećenika je knjigu pročitalo nekoliko puta i to smatraju čudom. Htio bih napomenuti da je Zvonko u naše društvo dobro prihvaćen a interesantno je to što niti on a niti mi niti jednoga trenutka nismo pokušavali obratiti nikoga. Držimo se samo onoga što imamo zajedničko a o razlikama razgovaramo onako civiliziramo i ljudski bez svađanja i povišenih tonova. Na ovaj način smo naučili puno jedni o drugima i vidjeli da od uvreda, svađanja, uvjeravanja nema koristi. Bog je ljubav i zato moramo govoriti jezikom ljubavi a ne jezikom mržnje i razdvajanja. U Jakovljevoj poslanici piše “Njime blagoslivljamo Boga i Oca,i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku.” (Jakovljeva 3,9)

Jezik mržnje, uvjeravanja, kao i svaka isključivost moraju nestati. Neka Isus bude gospodar našega jezika, govora kao i naših misli i našeg srca. Mnogi tvrde da vole Isusa Krista a da ne prihvaćaju druge. To su neiskrene osobe i nemaju veze s Božjom ljubavlju jer nemoguće je voljeti Krista, a ne voljeti druge. Čovjek koji ne voli druge nalazi se u tami, a moja osobna želja je da svi koji se nalazimo u tami iz nje izađemo i da Isus postane naša svjetlost.
Tako neka bude.
Amen.

 

J.Jurčević

PODIJELI