Pitanje:

U Bibliji kaže da je Isus jedini posrednik između Boga to se potvrđuje i onim kada on kaže za sebe da je jedini On put istina i život i da samo po Njemu dolazimo Ocu. Moje pitanje je sljedeće: Zašto onda imamo toliko svetaca kojima se molimo da mole i posreduju kod Boga za nas ako nam Isus jasno kaže da je On jedini posrednik.

 

 

 

Odgovor:

Poštovani!

Oduševljava me Vaše pitanje jer pokazuje da proučavate Božju riječ i ono što je najvažnije doživljavate ju ozbiljno. Pokušat ću komentirati Vaš odgovor iz biblijske perspektive, ali na žalost očito Vam neću biti u stanju odgovoriti do kraja na pitanje, zašto se molimo svecima.

Da bi nam bilo jasnije što je posredništvo i zbog čega nam je ono potrebno, prije nego objasnim ono što kaže Biblija o posredništvu, pokušat ću objasniti kako na osnovi biblijskog opisa funkcionira Božanski sud. Naša sudska praksa na koju smo mi navikli funkcionira po sustavu “NISI KRIV DOK TE SUD PRAVOMOĆNO NE OSUDI. Sveti Pavao je pisao: Jer je plača za grijeh smrt;(Rimljanima 6,23.)To znači da svi oni koji zgriješe osuđeni su na smrt. Na drugom mjestu Biblija opisuje stanje svih ljudi koji žive na ovoj planeti. Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude,jer svi sagriješiše, (Rimljanima 5,12.) Stoga, jedino mjesto gdje čovjek može dobiti opravdanje je božanski sud po milosti Gospodina našega Isusa Krista i u sakramentu pokore gdje Gospodin daje ključeve Kraljevstva nebeskoga Kefi(Petru) i daje čovječanstvu toliku moć nad grijehom i vječnom smrću kao što je rekao:’Što je svezano na zemlji svezano je i na nebu, i što je odriješeno na zemlji odriješeno je i na nebu.

Današnje sudske rasprave imaju za cilj da utvrde dali iznesene činjenice o nekom kaznenom djelu omogućuju sudu da osude počinitelja. Zato danas na sudovima imamo odvjetnike, stručne ljude koji pokušavaju dokazivati da u okviru zakona taj dotični nije počinio kazneno djelo (ili bar ne toliko za koliko ga se tereti). Zadatak sudaca je da iz cijele rasprave traže elemente na osnovi kojih će osuditi počinitelja kaznenog djela.

Drevni židovski sudovi funkcionirali su po sličnom načelu kao što je u Bibliji opisan božanski sud. On ima u potpunosti drugi pristup. U takvom sustavu zadatak suca je da traži, imali u tom kaznenom djelu bilo kakva olakotna okolnost da opravda počinitelja. Ukoliko nema, tada bi izjava suca bila, “Žao mi je, ali iz iznesenih činjenica nije ništa pronađeno što bi dotičnog moglo opravdati. Stoga mi kao sud prepuštamo ga osvetniku da po zakonu provede  kaznu.”  (Upravo zbog toga je suđenje Isusu Kristu od strane židovskog suda bila obična farsa, jer su sudili po potpuno suprotnim načelima i po njihovom zakonu su ga morali osloboditi).

Kako sve funkcionira Božanski sud, to je prilično obimna biblijska istina, ali ovo je ukratko. Pitanje je što uraditi kada pogriješimo i kako se postaviti. Kao što i Biblija potvrđuje, mi smo svi grešnici, i često počinimo neki grijeh. To nam je prirodno, jer smo grešne naravi. Ukoliko ne dođemo na Božanski sud, mi smo izgubljeni. Ono što nam je najvažnije, nama je potrebno opravdanje. Bez opravdanja Nebeskog suda, mi smo izgubljeni. Međutim, dolaskom na sud mi nemamo nikakvih olakotnih okolnosti na koje bi se mogli pozvati da na tom sudu budemo opravdani. Upravo zbog toga Isus je umro na križu i platio svojom krvlju otkup za nas i naše grijehe: Isus je rekao:Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ivan 3,16.  Grijeh koji su ljudi počinili je prekršaj savršenog i pravednog Božjeg Zakona. Stoga da bi bili opravdani, za taj grijeh je mogao umrijeti jedino netko tko je ravan Bogu, a to je Božji sin, Isus Krist. Upravo zbog te Njegove žrtve koju je On za nas učinio, Bog može biti istovremeno i Bog ljubavi i milosti. Križ je mjesto gdje se sreću pravda i milost. Bog grešniku grijeh ne tolerira, već ga zahvaljujući Kristovoj žrtvi opravdava po sistemu zamjene. Zbog Kristove žrtve Bog je u stanju istovremeno biti i Bog koji je milostiv i Bog koji je pravedan.

Kada dolazimo pred Boga, mi dolazimo ustvari pred Božji sud. Mi nemamo što Bogu ponuditi za svoje opravdanje. Ipak radosna je vijest da na tom sudu predsjedava sam Krist. Biblija kaže: Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu. Ivan 5,22. Ukoliko dolazimo pred Nebeski sud i pozivamo se na zasluge Kristove Krvi, mi tada dobivamo milost. Krist sa nas skida naše grijehe i uračunava nam svoju pravdu. Bog Otac kada nas gleda, ne gleda više naš grijehom uprljani karakter, već gleda Kristovu pravednost koja je u nama. To samo znači da je jedini način spašavanja da se pozivamo na Krista i Njegovu pravednost. Mi Bogu nemamo što ponuditi. Želimo li biti opravdani, tada moramo doći ka Kristu na taj sud. Sveti Pavao je pisao: Pristupimo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost, kad nam ustreba pomoć! Hebrejima 4,16. Neki drugi prijevodi kažu, Pristupimo slobodno k prijestolju milosti.

Treba li nam još netko u tom procesu i koja je uloga svetaca. Spasenje može dati jedino Krist. On je umro i jedini On može i spasiti ukoliko ga to spasenje zatražimo. Sveti Pavao je pisao o ulozi ljudi u spašavanju drugih. To je samo u poticanju na prihvaćanje Krista u obliku svjedočenja onog što je Bog učinio.  Jednom prigodom je pisao:Molim vas dakle, ugledajte se na mene kao i ja na Krista. 1. Korinćanima 4,16. Sveti Pavao je rješenje svog života gledao u Kristu. Upravo zbog toga on poziva da jednako kao i on to činimo tako. Stoga uloga svetaca je da nam upravo svojim primjerom vjere pokažu da je Bog svemoguć i da je vjera u Njega djelotvorna. Što se svetaca tiče, Biblija naglašava da ih slijedimo u njihovom primjeru vjere koju su imali u svom životu.

Sveti Petar je rekao svećenicima jednu važnu istinu: I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugogaimena pod nebom danoga ljudima, u kojem treba da se spasimo.” Djela 4,12. Po ovom tekstu Krist je jedini koji može spasiti i jedino k Njemu možemo doći radi spasenja.

Katolička crkva u svom učenju ima i zagovor svetaca. I ona vjeruje da jedino Krist spašava, ali ulogu Marije, majke našeg Gospodina Isusa Krista i ostalih svetaca vidi kao ulogu advokata koji nas zastupaju na Božanskom sudu. Takvo učenje, svoje temelje nalazi isključivo u crkvenoj tradiciji i predaji. Kada je to ušlo u učenje katoličke crkve, na to pitanje će moći kompetentno odgovoriti neki crkveni povjesničar, a zašto je ušlo, na to pitanje će kompetentno odgovoriti neki katolički teolog.

 

Neka Vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

PODIJELI