- tjedan došašća
Nedjelja, 10. 12. 2017.
ČITANJA:
Iz 40,1-5.9-11; Ps 85,9ab-14; 2Pt 3,8-14; Mk 1,1-8
Prvo čitanje:
Iz 40,1-5.9-11
Pripravite put Gospodinu!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 85, 9ab-14
Pripjev:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje:
2Pt 3, 8-14
Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu.
Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 1,1-8
Poravnite staze Gospodnje.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Danas je druga nedjelja Došašća. U ovom vremenu pokušavamo proživjeti uzbuđenje čekanja Kristovog utjelovljenja. Jednako tako ono nam treba biti slika Isusovog drugog dolaska. Sveti Petar nam je izuzetno lijepo objasnilo zbog čega još Isus nije došao. Očito nije problem kod Krista, već kod nas. Mi još mnogi možda nismo spremni za taj slavni dan. Dokle god postoji mogućnost i nada da sredimo svoj život sukladno Božjoj volji, da prihvatimo Isusa Krista kao svog Spasitelja, Isus će odlagati svoj dolazak ne bi li nam dao još jednu priliku za pokajanje.
Prolazeći kroz život, nakupilo nam se mnogo brjegova i dolina. Kao nekada drevni Izrael, i mi kao Božji narod imamo krivina i neravnina u našem duhovnom životu. Prorok Izaija je pozivao tadašnji narod da se pripreme za prvi Kristov dolazak kada se Isus trebao utjeloviti. Ista poruka ostala je vrijediti i za nas danas da se spremamo za drugi Njegov dolazak. »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi!
Ova ista poruka još je aktualna i za nas. Možda čak i više nego za čekaoce prvog Isusovog dolaska. Taj puta Božji Sin je došao na ovaj svijet rodivši se kao malo dijete. Drugi puta treba doći u svojoj slavi kao Kralj nad kraljevima.
Homilija
Poruka koju je objavio prorok Izaija bila je i proročka najava rođenja Ivana Krstitelja. Sam Ivan Krstitelj potvrdio je to riječima: Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Matej 3,3. Svojom pojavom, držanjem i oblačenjem Ivan je neodoljivo podsjećao na starozavjetnog proroka Iliju koji je bio zapamćen kao prorok koji je snažno pozivao na obraćenje i reformu.
Zamišljam si Ivana kako često razmišlja o Kraljevstvu nebeskom. Sve što je želio, bilo je da konačno postane građanin tog Kraljevstva, i da služi svome Kralju. Kao prorok bio je izuzetno popularan, međutim, učinio je sve da slučajno ne bi zasjenio taj Isusov rad koji je smatrao najvažnijom stvari u povijesti čovječanstva. Jednom je izjavio: On treba da raste, a ja da se umanjujem. Ivan 3,30. U svojoj službi željno je iščekivao trenutak kada će ga Isus pozvati da postane Njegov učenik.
Ivan Krstitelj je propovijedao na Jordanu i upućivao na Isusa kao Kralja Kraljevstva nebeskog. Nikome se nije dodvoravao, i svakom bi rekao ono što je smatrao važnim za njegovo spasenje. Sveto evanđelje po Luki izvanredno opisuje taj susret sa Ivanom na Jordanu. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha. Luka 3,3. K njemu su dolazili predstavnici svih društvenih staleža. On ih je opominjao ne obazirući se na posljedice takvog stanja. Farizejima i ostalim Židovima koji su dolazili isključivo iz sebičnih pobuda poručivao je: Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: `Imamo oca Abrahama!` Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca. Luka 3,7-9.
Kada su ga neki pitali, što trebaju činiti, njegov je odgovor bio vrlo praktičan: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako. Luka 3,11. Tu su dolazili carinici, rimski vojnici i ostali. Ivan je za svakog imao savjet: Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Učitelju, što nam je činiti? Reče im: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno. Pitahu ga i vojnici: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom. Luka 3,12-14.
Ivan Krstitelj u svom propovijedanju je bio izuzetno praktičan. Bez obzira na relativno stroge i radikalne savjete koje je upućivao ljudima, on je zračio nekom posebnošću, nekom duhovnošću sa kojom se narod do sada nije sreo. Sveto Evanđelje to lijepo opisuje: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Luka 3,15.
Mnogo puta i nas zanima ono najvažnije životno pitanje, „što mi treba činiti da se spasim?“ Prvi i osnovni odgovor je „obratite se od grijeha svojih!“ Mi ljudi gotovo uvijek smo skloni odlaziti u neku krajnost. Mnogi tvrde da je dovoljno samo reći, „prihvaćam Krista kao svog spasitelja!“ i ti si spašen. Nakon toga ne događaju se tu nikakve promjene. Čovjek je ostao takav kakav je i bio ali tvrdi za sebe da je spašen. To mnogi nazivaju spašavanje jeftinom milošću. Smatram to vrlo opasnom krajnošću u traženju spasenja.
Druga krajnost je jednako opasna kao i prva. Jednom me je jedan čovjek zatražio; „daj mi sve propise i pravila što moram činiti, i ja ću činiti. To je, nazovimo ga tako, sindrom zarade. Meni ne treba Krist, ja se mogu spasiti i sam. Daj mi popis onoga što moram činiti, i ja ću to činiti. Kao u izviđačkom klubu. Postoje pravila, a ja ta pravila ispunjavam. Kada ispunim sva pravila, tada sam dobar izviđač. Ovdje mi daj kršćanska pravila i kada ih ispunim, tada sam dobar kršćanin. To je pokušaj spašavanja i opravdavanja vlastitim djelima.
Ivan na rijeci Jordanu bio je potpuno jasan: Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. Nije važno kakvo je naše porijeklo i kakvog smo društvenog staleža. Za naše spasenje mi prvenstveno moramo biti povezani s Kristom. Krist je taj koji spašava. Nije toliko važno što sam ja učinio. Najvažnije je što je On učinio. Kada On u nama pokrene proces obraćenja, čovjekov život će uvijek rezultirati dobrim djelima koje će imati svoje izvorište u Njemu. Svako obraćenje vidljivo je u našem životu. To nije neka mistična manifestacija, već praktični kršćanski život.
Obraćeni kršćanin i svoj posao radi kršćanski. Njemu nije cilj visoka zarada pod svaku cijenu, već karakter sličan Kristovom. Ivan Krstitelj nije rekao vojnicima da prestanu biti vojnici, već da ne čine nasilje. Danas bi rekli da se ponašaju profesionalno. Omraženim carinicima nije rekao da to prestanu raditi, već da u svom poslu budu pošteni. Naš svakidašnji posao koji radimo treba također biti služba drugima. U našem običnom poslu treba se vidjeti lik Isusa Krista koji nas je otkupio od ropstva grijeha.
Ima mnogo ljudi koji se profesionalno bave poslom koji ljudima olakšava bol i patnje. Zasigurno je to posao koji je i Krist radio. Nedavno sam razgovarao s jednim čovjekom koji ima starački dom i brine za nekih dvadesetak štićenika u njemu. Između ostalog sam ga pitao:
„Jesi li svoj posao oplemenio misijom za Krista?“ Iznenadio se je mojim pitanjem.
„Pa već sama služba koju radim je humana i radim ono što je Krist tražio da bi trebali raditi.“ Bio je njegov odgovor.
„Slažem se s time. Međutim, imam na umu Isusovu priču o Milosrdnom Samarijancu. Kada je Milosrdni Samarijanac dovezao ranjenog čovjeka gostioničaru, dao mu je dva denara i zatražio da pazi na njega, a ako potroši više kada se vrati da će mu to platiti. Ukoliko to što radiš je sukladno odredbama Ugovora koji si sačinio sa svojim klijentom, tada za svoj posao dobiješ plaću. Uspoređujući to s Isusovom pričom na taj si posao potrošio samo ona dva denara. Isus Krist – taj najmilosrdniji Samarijanac, nije ti više ništa dužan. On kaže „sve što potrošiš više, to ću ti platiti.“
Mnogi danas rade poslove i nastoje ne napraviti više od ugovorenog. Postoji čak i izreka „Nitko me ne može toliko malo platiti koliko sam u stanju ja malo raditi.“
Pitao sam isto pitanje i drugog jednog čovjeka koji vodi starački dom. On mi je odgovorio.
„Imao sam prije pilanu. Tada sam u buci koju sam stvarao rezanjem drva molio Boga i pitao ga; Kako da posvjedočim o Tebi i o Tvojoj ljubavi u ovoj buci? Bog mi je otvorio vrata i organizirao sam starački dom. Sada pored toga što brinem o nemoćnima i bolesnim starim ljudima, imam ih priliku hrabriti i govoriti im Božja obećanja. Govorim im da Biblija kaže kako je sve lijepo u svoje vrijeme. Oni me pitaju; Što je to lijepo u moje vrijeme kada sam bolestan, kada ne mogu poslužiti ni samog sebe? Što je to lijepo u moje vrijeme kada me pritišću godine i čekam svakog dana da završim svoj život? Tada im pričam i hrabrim ih da je upravo ljepota tog vremena u njihovoj blizini osobnog susreta s Gospodinom. Oni su najbliže tom susretu. Kada jednog trenutka zaklope svoje oči i završe svoj život na zemlji, slijedeći njihov svjesni trenutak će biti susret s proslavljenim Kristom. Nije li to najradosnija vijest? Nije li u tome ljepota njihovog vremena koje koliko god izgledalo teško, ima blaženu nadu, nadu u Božje obećanje koje će uskoro biti realizirano. Možda još imaju malo vremena u ovom životu, ali u potpunosti dovoljno da se priprave za taj trenutak. Imaju dovoljno vremena da izravnaju svoj životni put i dozvole Duhu Svetom da ih pripremi za taj slavni susret s Kristom.
Pored svog ugovorenog posla kojeg trebam obaviti, nastojim ovim ljudima objaviti Kristovo obećanje i dati im nadu.“ Završio je moj sugovornik.
„Da, ti si potrošio više od dva denara koje ti je Gospodin dao, i zasigurno će ti donijeti plaću po svom dolasku i platit će ti ono što si više potrošio.“ Rekoh mu tada.
Braćo moja! Vrijeme koje je pred nama je slavno vrijeme. To je vrijeme koje bi trebalo biti prepoznato po naviještanju skorog Kristovog drugog dolaska. U svako vrijeme Bog je imao one koji su poticali ljude na duhovnost i vjernost Bogu. U drevnom Izraelu su to bili proroci. Najistaknutiji predstavnik je bio prorok Ilija. Prije prvog Kristovog dolaska bio je to Ivan Krstitelj. Isus je predvidio da mi danas preuzmemo ulogu Ilije, Ivana Krstitelja, i ostalih proroka koji su naviještali dolazak Spasitelja. I mi danas trebamo pozivati kao što je pozivao i prorok Izaija: Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.
I danas su se mnogi naši putovi koji bi trebali voditi Bogu iskrivili i zapriječili raznim preprekama. Danas je vrijeme da dozvolimo Kristu da nas svojim putom dovede k sebi.
Zvonko Presečan
