Poniznost i sebedarje

1099

srcenadlanuDoba je korizme, eto, ulazimo polako i u drugi tjedan tog, za nas vjernike kršćane, posebnog razdoblja. Razmišljam o svemu što se događa oko nas.
Korizma je vrijeme kad nam valja (barem u tom razdoblju) pognuti glave, kad nam valja shvatiti što znači poniznost, što znači sebedarje. Ne, neću citirati niti Sveto pismo niti riječi nekog od svetaca, jer želim pisati ono što nosim u srcu, spontano, onako kako sam nadahnut.
Dakle, poniznost. Što je svrha poniznosti? Što znači pognuti glavu? Zasigurno to ne valja shvatiti doslovno, pa spustiti glavu hodajući ulicom, sudarajući se pritom s prolaznicima. Zasigurno to ne znači da ako te netko lupi šakom u glavu da ćeš mu zahvaliti. Ne, nisam na to mislio, a, siguran sam, niti Bog nije to tako zamislio. Uvijek je potrebno proniknuti u preneseno ili skriveno značenje. Uostalom, i riječi svetog pisma treba čitati kroz retke, treba razmisliti kakvu nam poruku nosi tekst koji čitamo.
Jednako tako i ta poniznost. Treba ponosno nositi križ na ramenu, valja nam praštati drugima, jer vjerojatno ne znaju ili ne žele znati što čine. Moj dugogodišnji prijatelj mi je opsovao i vjeru i sve ono što mi je sveto u vjeri duboko me povrijedivši. Spustio sam slušalicu i istoga trena shvatio pogrešku. Krivo si napravio, Franjo, nazovi ga. Nemoj ga koriti, ali mu daj do znanja da ti je žao što je takav. I tako sam nazvao tog čovjeka i iz razgovora shvatio da je duboko ranjen, da je izgubio snagu, da je pao pod križem, da ga više ne može nositi i da je došao u fazu u kojoj se, vjerujem, mnogi od nas isto tako znaju naći bez obzira na vjeru, u fazu kada se naljutimo, pa u razgovoru s Bogom i posvađamo i pitamo – Gospodine, zašto tako, zašto baš sada, zašto baš meni, ne razmišljajući da taj isti Bog nama nikada, ali doista nikada ne daje veći križ od onog koji možemo nositi. I tako mi je ispričao da nema što očekivati od Boga koji mu ništa ne uslišava, da sam isti kao i svi drugi, da ga ne razumijem, da njega nitko ne razumije, da je najbolje da prestanemo kontaktirati. Istog trena sam rekao, ne, prijatelju, ne, mi ćemo i dalje biti prijatelji, ukoliko se ne slažemo oko nekih esencijalnih stvari u životu, nema veze, sve će izaći na dobro. Uostalom, ti si mene, rekoh mu, ti si me povukao za sobom dublje u vjeru, zahvaljujući tebi sam postao veći vjernik, zapravo, vjernik koji više vjeruje. Na tome sam ti zahvalan, zauvijek. Znam da je ova tvoja svađa s Bogom, tvoje neslaganje s Njegovim odlukama, prolazni trenutak i da ćeš se ubrzo lupati po glavi i pitati se što ti je sve to trebalo.
Nevjerojatno je koliko je povezana poniznost sa sebedarjem. Kao što sama riječ kaže, sebedarje, darivati sebe, pokloniti nekome svoje vrijeme, svoj trud, svoj rad, svoje ideje, kratko rečeno, pomoći nekome. Nedugo sam pisao o tome kako mi je Korizma počela na pravi način, čudnim događajima, bolešću prijatelja, padom mog susjeda, …. Odlazeći skoro svakodnevno u bolnicu kod susjeda, zamijetio sam čovjeka koji je u istoj sobi gdje i moj susjed, čovjeka kojem je amputirana ruka skroz u ramenu. Taj čovjek je spašen u posljednji trenutak jer su mu ustanovili jedan od najpodmuklijih karcinoma, karcinom kostiju. I ne predaje se. Vedra je duha. Rekao mi je da postoji neka čudna snaga koju čovjek dobije u trenucima kada mu je najteže. Pitao sam ga u čemu se očituje. Odgovor mi se učinio vrlo zanimljivim i vrijednim pa ga želim podijeliti s vama. Rekao je – gledajte me na što ličim, svi valjda misle da mi trebaju pomoći, da sam nemoćan i nesposoban za bilo što. Ali nisam, vidite, meni je najbolje kad pomažem drugima, eto, vaš susjed je ovih dana nekoliko puta umalo pao tu u sobi, u bolnici, pomogao sam mu da se ne razbije i ne slomi još nešto osim ruke. Onom dečku preko puta mene koji je operirao nogu jer mu je pukao mišić trebao je netko nakon operacije. Sestara je premalo. Svako malo sam bio uz njega, obrisao mu vlažnom maramicom čelo, gazom navlažio usne. Kad se probudio dodao sam mu vode. Znate što je najvažnije – ovo vam sad govorim, ne zato da bih se pohvalio ili napravio važan, nego da bih vas podučio koliko je važno davati se drugima, ma koliko vam bilo teško ili koliko god se osjećali nesposobno. Nakon svakog takvog čina osjećam se bolje, osjećam se ispunjeno, osjećam se korisno. Nije bitno jesam li vjernik ili nisam, činim li to zbog korizme ili zbog sebe. Bitno je da ste čovjek, nadodao sam, na što je gospodin ispustio suzu.

Mir i dobro!

Franjo Damir K.

Objavljeno:

Moj početak Korizme

Pepelnica – početak Korizme

Čestitka kardinala Bozanića

Zbogom, oče Vjenceslave

Sveti Valentin

Blažena Djevica Marija Lurdska

Sretan u životu i poslije 28 operacija

Blaženi Alojzije Stepinac

Zalaganje za Božju stvar

Sv. Blaž, sv. Vlaho, sv. Tripun

“Kucam na vrata vašega srca”

Isus Krist kao psihoterapeut

Kontemplativna molitva

Običaji na  Badnji dan, večer i Božić

Vrtlar

Večernji susret

Božić u Hrvata

Božić u  potrošačkoj današnjici

Povijest blagdana Božića

Neka se ispuni volja Božja – molimo!!!

A što je s nama u Došašću?

Četrnaest godina od smrti Vlade Gotovca

Četiri nedjelje Došašća

Što je Došašće?

Povijest Došašća

Dva Božja dara Portalu prije Došašća

Papa Franjo u Europskom parlamentu

Crkvena godina B

Crkve ne smiju postati burze

Gladni traže dostojanstvo, a ne milostinju

Prikazanje BDM – Gospa od zdravlja

Bojimo se Božjih iznenađenja

Neuslišane molitve

Posveta bazilika svetih Petra i Pavla

Sveti Nikola Tavelić

Mobilizacija savjesti

Svi smo sposobni sablazniti

Trebaju nam mostovi, ne zidovi

Papa i Svjetski  savez evangelika

Blaženi  Gracija Kotorski

Svi sveti srijemski mučenici

Gdje vas je dvoje, tu sam i ja

Sv. Karlo Boromejski

Bog te uzeo k sebi

Blagdan svih svetih i Dušni dan

Bog je vjeran zauvijek

Spora igra

Pijani milijarder

Sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli

Oprostio sam svima

Sveti Demetrije

Blažena Katarina Kosača-Kotromanić

Sveti Ivan Kapistran

Deset čuda svetog pape Ivana Pavla II.

Sveti Hilarije

Bog nam je dao nebo u ruke

Salezijanski dani 2014.

Luka Evanđelist

Dan kada je poginuo Blago Zadro

Iz mene je govorio heroin

Uz svjetski dan hospicja i palijativne skrbi

Dan neovisnosti Republike Hrvatske

Sveti Franjo Asiški

Sveti anđeli čuvari

Sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa

Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj

Sveti Mihael, Gabriel i Rafael

Sveti Vinko Paulski

Sveti Kuzma i Damjan

Sveti Pio iz Pietrelcine

Papa Franjo ili petorica kardinala

Sveti Kornelije i Ciprijan, sveta Eufemija

Gospa Žalosna

Da mogu…

Sveti Ivan Zlatousti

Spomendan imena Blažene Djevice Marije

Ljudi – u daljini ili pored nas

Sv. Marko Križevčanin

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

Sveti Augustin

Rimini – 35. Meeting prijateljstva

Blažena Djevica Marija Kraljica

Sveti Pio X. – papa reformator

Marija De Mattias

Sveti Ivan Bosco

Marijino Uznesenje na Nebo

Sveti Maksimilijan Kolbe

Sveta Ivna Franciska de Chantal

Sveta Klara Asiška

Kao svake večeri

Preobraženje Gospodinovo

Gospa snježna

5. kolovoz 2014.

Gospa od anđela

Neupitni hrvatski rodoljub

Jasni glas Crkve u Hrvata

Izazovi ‘oca laži’

Sveta Marta

Sveti Joakim i Ana

Sveti Jakov apostol

Don Živko Kustić – Biografija

Sveta Brigita

Marija Magdalena

Beskućnici i siromasi u Hrvata

Sveti Ilija, prorok

Ustoličen novi mitropolit Porfirije

13. srpnja – Majka Božja Bistrička

9. srpnja – Spomendan Marije od Propetog Isusa Petković

5. srpnja – spomendan suzaštitnika Europe – Ćirila i Metoda

Međuljudski odnosi

Da li su me voljeli?

Duhovna potpora u palijativnoj skrbi

Sveti Petar i Sveti Pavao – apostoli

Svetkovina Presvetog Srca Isusovog

Rođenje sv. Ivana Krstitelja

PODIJELI