Ni očigledni podbačaj ovogodišnje turističke sezone, ni promjena pola Vlade, ni proslava pobjedničke “Oluje”niti namjerno napravljen protuhrvatski školski program nisu ovoga ljeta medijski bili važniji od sudbine dvoje pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
Jedan je pripadnik španjolske nacionalne manjine, drugi srpske.
Riječ je o internacionalcu zagrebačkog Dinama Daniju Olmu i vječno ugroženom Miloradu Pupovcu. Što je njima zajedničko osim što su pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj ?
Zajednička im je bila ljetna medijska trakavica njihovih neizvjesnih sudbina oko budućnosti i pitanja ostati ili otići, jednog iz kluba, drugog s pozicije vlasti.
Španjolac je na privremenom radu u Hrvatskoj, a Srbin je ovdje rođen i on nam je stalan, samo je malkice uplašen i ima subjektivni osjećaj da je ugrožen.
No oboje su sretni u Hrvatskoj. Odlično zarađuju, pune su ih novine i portali.
Jedan je sportaš, drugi političar. Prvi je jamac europskog Dinama, ovaj drugi je jamac političke stabilnosti zemlje.
Za prvog su se otimali najveći svjetski klubovi i nudili Dinamu više milijunsku odštetu za njegov transfer. Vrištali su naslovi “Dani Olmo odlazi iz Dinama”, Stigla nemoralna ponuda za Olma”,
“Olmo na korak do odlaska”…
Dugo su se vagale pristigle ponude. Tek nakon plasmana Dinama u grupnu fazu Lige prvaka, sva su taktiziranja prestala. Dani Olmo je ostao igrač Dinama, do daljnjega.
Ovaj drugi “igrač” na jednom drugom tržištu u Hrvatskoj, političkom, pokazao se kao pravi kapitalac. Nakon što je u izjavi za jedan portal u nama susjednoj zemlji, današnju Hrvatsku usporedio s NDH, još je proglasio nesigurnom zemljom i faktorom nestabilnosti na jugoistoku Europe. Svi su očekivali njegovu ispriku. Međutim, on kao vješti i prepredeni manipulator, uvijek se nakon ugriza i ispuštanja otrova na neko vrijeme skloni u zavjetrinu i prati koliko njegov otrov djeluje. Taj oprobani recept nije od jučer, on traje godinama.
Tjedan dana je glavna vijest bila gdje je nestao čelnik Srba u Hrvatskoj, hoće li se ispričati?
Prenosile su se reakcije koalicijskih partnera, braniteljskih udruga, predsjednice države, Hrvatske biskupske konferencije…
Prateći sve to on je uživao u tom statusu i svojoj važnosti. Ovaj slučaj kao i mnogi slični takvi do sada, potvrđuju nam da je “BITI SRBIN U HRVATSKOJ” kako je glasio slogan kampanje njegove stranke za EU parlament, više nego prihvatljivo. Unatoč sustavnih izazivačkih provokacija, izvrtanja povijesnih istina (Srb), bacanja ljage na Domovinski rat i branitelje, ide se dalje i koristi svaka prigoda da se baci kamenom na sve svetinje u Hrvatskoj. Ponaša se kao glasnogovornik srbijanskog predsjednika Vučića, u Saboru brani četničku kokardu, ne skriva gađenje prema braniteljima, dok pismima prema inozemstvu na sve načine gadi i optužuje Hrvatsku u kojoj je vidimo neizostavni jamac sigurnosti političkog sustava.
Zašto ovo djeluje šizofreno i tko je tome kriv, objasniti ću u nastavku.
Ima zagarantirane političke predstavnike na svim razinama, od lokalnih, regionalnih do državnih institucija. Čitavu plejadu para političkih organizacija od SNV-a, Prosvjete, Vijeća nacionalnih manjina po svim hrvatskim županijama, općinama i gradovima, županijskim skupštinama i čitav niz općina u kojima su na vlasti. Izaberu se uglavnom ne legitimno na lokalnim izborima s uvoznim glasovima iz Srbije i BiH. Za njih se posebno raspisuju natječaji u ministarstvima, preko Savjeta za nacionalne manjine pri Vladi RH financiraju im se sve manifestacije, koriste obilne poticaje u poljoprivredi, stambeno su zbrinuti (pitajte Hrvate jesu li?), upisuje im se radni staž i u vrijeme dok su okupirali državu i razarali je, eksploatiraju šume čije je granice crtao Simo Dubajić u svojim najslavnijim danima. I unatoč svemu tome, opet se cvili da su ugroženi.
Kada čovjek sve ovo promatra, mora se zapitati kakve li želučane kiseline ima na primjer jedan Stiv Culej i mnogi časni hrvatski branitelji u Klubu zastupnika HDZ-a koji za šaku vlasti i povlastica
razmrvljuju svoje duše, a da o obrazu ne govorim.
Kod takvog promišljanja siguran sam da panika nastaje pri pomisli da se sutra treba snalaziti izvan politike. Da se mora izaći na tržište rada i da se otkine prekidač koji sada lijepo hrani i goji, plaća kredite, zida vikendice i apartmane, školuje djecu na visoka učilišta i kada se lijepo i mondeno živi.
Naš narod doslovce vapi da mu se vrati ponos kojeg su naši političari godinama gazili.
Kako ga vratiti kad nitko ne želi izaći iz svoje komocije?
Stalno sebe propitkivam, i sada dok ovo pišem, je li licemjerno od mene ovo iznositi kad i sam djelujem u politici. Ne, jer se i na najnižim razinama putem politike i političkog djelovanja može činiti dobro drugome i to svaki dan. Upravo to nastojim činiti, sa svim svojim ograničenjima i manama.
Bez obzira što sam u svom životu najgore i najprevrtljivije ljude i ljude bez karaktera upoznao u politici, zbog niza časnih ljudi koje poznajem, nisu mi je do kraja ogadili, ali su blizu.
Umjesto da mu pokaže izlazna vrata i pokaže barem mrvicu državničkog stava, kao i mnogo puta do sada Plenković spašava Pupovca. Samoproglašeni najveći stabilizator u Hrvata između branitelja i Pupovca – opet bira Pupovca i još naciji objašnjava da je priglupa jer nije razumjela jezične bravure vrsnog lingvista i komunikologa Milorada.
Pupovac je nakon te očekivane reakcije premijera, ponosan i ozaren sazvao konferenciju za medije i u prijenosu uživo slavodobitno izjavio: “Nisam četnik ali neću tražiti ispriku od onih koji misle i govore da jesam”.
Filozofirajući u svom stilu još je rekao: “kako je ohrabren reakcijama negodovanja zbog sporne usporedbe”. On poput patrijarha SPC Irineja nakon svega drsko poručuje vlastima, ali i svima nama u Hrvatskoj “dokažite da niste ustaše”.
HDZ je sa zebnjom išćekivao hoće li se jasno ograditi od svojih ranijih izjava.
Očekivali su ispriku, ali je nisu dočekali. Kad se to nije dogodilo, poručili su iznova da su oni čuli ono što nitko drugi nije. Podsjeća li vas ovo na topovsku pripremu oko Istanbulske konvencije?
Tom gotovo očaravajuće ljubavno-progresivnom odnosu “Suhog zlata i strateškog partnera”
taocem postaje, ne jedan čovjek ili odnos dvoje ljudi, već čitavi hrvatski narod.
Kad se premijer jednoga dana bude pravdao da se Pupovca nije mogao odreći zbog izbjegavanja političke krize i skorašnjega hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, biti će kasno.
Stranku je već uništio do neprepoznatljivosti svojom bahatošću i autokracijom.
Masku uljuđenog demokrate je odavno izgubio i on je uskoro politička prošlost u Hrvatskoj.
Kao hladnokrvni stroj ide među narod bez trunke bilo kakve empatije.
Zadatak će svoj obaviti, obećani srebrnjaci su sigurno negdje izvan zemlje.
Koji je dakle zaključak ove paralele između nogometaša Olma i političara Pupovca s početka teksta i što im je zajednički prevagnulo u odluci da ostanu na istim pozicijama. Veliki novac i ništa drugo.
Nije dakle problem biti nacionalna manjina u Hrvatskoj. Nego naprotiv, pitanje je samo odnosa prema državi u kojoj živiš. Doprinosiš li njenoj izgradnji ili razgradnji.
Neka mi navijači Dinama oproste ovu usporedbu. I meni je kao navijaču Dinama drago da je Olmo ostao u Dinamu i nije teško zaključiti da je on pozitivna strana ove priče.
Prisjećanje na sličan scenarij u Kistanjama s istim glumcima, samo šest godina ranije
Kad pogledamo sva ova medijska maltretiranja posljednjih mjesec dana vezano uz incidente u kafićima u Uzdolju i Đevrskama, vrijedi podsjetiti da je Milorad Pupovac jedino na primjeru Kistanja medijski bio poražen. Ne sjećam se da se ikad dogodilo da on povlači svoje izjave.
Riječ je o onoj glasovitoj maloljetničkoj tučnjavi iz 2013 u kojoj su sudjelovali neki naši dječaci iz Kistanja i pravoslavni bogoslovi Manastira Krke.
Njegova istina o tom događaju je prije otpočinjanja službene istrage za naše medije postala istinom! U svom tugaljivom stilu uz svu silu prisutnih novinara u dvorištu Manastira izjavio je gotovo plačuči: “Ovo je udar na ustavni poredak u Hrvatskoj. Gdje toga ima da u uređenoj državi jedan Manastir mora čuvati policija”!!!
Vidjevši sve reakcije, odmah smo nakon toga kao lokalni ogranak HDZ-a izdali priopćenje za javnost i pokazalo se da smo bili u pravu.
No prije svega, zahvaljujući brzoj i spretnoj reakciji portala hrvatskih branitelja Dragovoljac.com ubrzo su bili razotkriveni mladi bogoslovi uvidom u njihove profile na jednoj društvenoj mreži.
Postali su medijske zvijezde u “regionu”! Srpska nejač je zahvaljujući otkrivanju njihovih identiteta bila brzo razotkrivena. Dok još nisu stigli izbrisali svoje profile, moglo se vidjeti da na njima veličaju četnički pokret, ratnu ikonografiju, ratne zločince (Karadžića i Mladića) a još je policijska istraga pokazala da kao strani srbijanski i BiH državljani nisu imali uredno reguliran boravak u Hrvatskoj.
Profesionalno odrađenom istragom policije i našim svjedočenjem, nakon potpuno neopravdane prvotne medijske kanonade osuda na nas račun, nazivajući nas “crnokošuljašima” izjave su morali povući svi akteri medijskih napada. Milorad Pupovac, vladika dalmatinski Fotije i tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović. Evo tih reakcija za prisjećanje:
Milorac Pupovac: “ovo je udar na ustavni poredak” onda: “ja sam im samo išao izraziti podršku”!
Vladika Fotije: Nakon prve reakcije iz priopćenja: “razlog napada je verska i nacionalnu mržnja”, zatim “ovo je ciljano urađeno jer danas obeležavamo martovski pogrom i stradanje Srba na Kosovu”!
https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/694029/ovo-je-martovski-pogrom-krckih-bogoslova/
Kad je nejač bila razotkrivena izjavljuje: “nisam srećan zbog toga, ja ih mogu pozvati da se okrenu molitvi”
Zoran Milanović “Kampanja HDZ-a za EU parlament daje svoje prve relultate.
Destilirana desničarska mržnja se zahvaljujući Ruži Tomašić, Karamarku i Mamiću u Hrvatskoj, kao što vidimo, mjeri hemoglobinom…”
Možete li se sjetiti da je ikada Zoran Milanović u karijeri povukao svoju izjavu ?
To je uslijedilo nakon jednoga mojega gostovanja u u TV emisiji uživo i moje reakcije:
“Po oprobanom receptu, umjesto realnog sagledavanja stanja svi ste nas redom osudili, iako nemate nikakvih saznanja o onomu što se u Kistanjama događa. Reakcije Pupovca i episkopa dalmatinskog Fotija me ne iznenađuju, ali je tragično da je hrvatski premijer neinformiran i još ovako paušalno donosi zaključke i unaprijed proglašava krivce. Ne nisu to djeca desničara kako on tvrdi, već kad baš hoće reći ću mu pravu istinu, a neka za potvrdu mojih tvrdnji upita županijsku predsjednicu SDP-a Anitu Baru. To su djeca čiji su roditelji čelnici lokalnog SDP-a u Kistanjama, a ne djece “desničara”!!!
To mu je očito prenešeno, i nakon što je Anita Bara to morala potvrditi jer je bila istina, sa stranačkog skupa SDP-a u Zaprešiću Zoran Milanović je izjavio: “Da, tamo uistinu imamo problem. Istina je da su u napadu kod Kistanja sudjelovala i djeca članova SDP-a…”
Nakon što sam Miloradu Pupovcu poslao jedno otvoreno pismo u ožujku 2017. on je u svojem svojstvenom maniru velikog demo(N)krate – od HDZ-a tražio moju eliminaciju sa svih izbornih lista uoči lokalnih izbora iste godine, kao uvjet suradnji SDSS-a i HDZ-a na županijskoj razini.
Mene nisu mogli obredno smaknuti, moguće zato jer sam mu ja sa svojim kolegama iz Kistanja,
dao ključan doprinos pobjedi današnjem šefu županijskog HDZ-a na unutarstranačkim izborima u svibnju 2016.
Razlog više je i taj što bi to jako negativno odjeknulo među našom brojnom janjevačkom zajednicom u Zagrebu.
Previše bi daleko otišao kad bi prepričao što je nakon toga pisma uslijedilo.
Kako je u panici telefonom reagirao današnji čelnik županijskog HDZ-a jer je jedan portal uz pismo, bez mog znanja s mog profila na facebooku preuzeo fotografiju na kojoj se uz mene nalaze on i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković. Tada sam shvatio koliko se zapravo u HDZ-u boje Milorada Pupovca.
Niti su sve manjine Srbi, niti su svi Srbi Milorad Pupovac.
Pita li se išta onih deset tisuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su stali u obranu svoje domovine. Hoće li oni jednoga dana izabrati svojega predstavnika?
Kada će u medijskom izvještavanju u Hrvatskoj ISTINA biti ispred društveno političkog rada i kada će prestati medijsko-labradorska okupacija Hrvatske?
To samo dragi Bog zna.
Roko Antić
Za portal PUT-ISTINA-ŽIVOT
