Pokajničke procesije

59
pokajnicka-litija

Pokajničke procesije u Beogradu i Čačkupokajnicka-litija

 

List “Glas” od 9. XII 2003. Desilo se to nedavno u Čačku. Dana 6. decembra 2003. održana je u Čačku pokajnička litija prvi put u Srbiji, a po nekima i prvi put u pravoslavlju. Pokajnička litija je litija koja ima za cilj davanje obaveštenja narodu o štetnosti i grešnosti utrobnog čedomorstva, kao i o potrebi individualne molitve za duše nerođene, a umrle nekrštene dece. Počinje ispred neke institucije gde se rade namerni prekidi trudnoće, (u ovom slučaju parkinga čačanske bolnice), pa putem kojim ide kanalizacija, sve do utoka kanalizacije u neki vodeni tok (u ovom slučaju do Zapadne Morave). Nažalost, nije potrebno da obaveštavam čitaoce zbog čega se baš taj put kretanja litije bira, jer to svi znamo. Putem sredstava javnog informisanja su se učesnici litije obratili ribarima, sa molbom da ne pecaju ribu jedan do dva kilometra ispod ulivanja kanalizacije u Zapadnu Moravu, jer te ribe pojedu leševe abortirane djece. Pokajnička litija je protekla u najvećem redu i miru, a u njoj je učestvovalo 118 ljudi. Nosile su se crkvene zastave, na čelu litije pravoslavni krst i ikone. Dr. Stojan Adašević.

27. XI 2004. Ponovljena je ista ovakova litija u Čačku.

List “Blic”, 7. XII 2003. str. 14. Čačak. Čačanska crkva i Pravoslavna narodna hrišćanska zajednica “Sv. Đakon Avakum i iguman Pajsije”, po blagoslovu Hrizostoma, vladike žičkog, organizovali su juče pokajnu litiju za nerođenu decu. Litija u kojoj je bilo stotinjak ljudi krenula je od čačanske bolnice i u tišini išla do obala Zapadne Morave “simbolišući put kojim idu komadi nerođene dece”. Prema rečima prote Milenka Lazića, litija predstavlja “javno ispovedanje greha abortusa, odnosno čedomorstva”. Cilj je da se Bog umilostivi svima onima koji su izvršili abortus. Svako čedomorstvo je ubistvo jer je svaki čovek, čim se začne, ikona Božija. Pokajna litija se po prvi put događa u Srbiji jer ljudi moraju da počnu da razmišljaju o svome grehu. Ovo je pokušaj da se stane na put biološkom nestajanju našeg naroda. Svako se okreće prema sebi i pre ili kasnije čovjek se mora suočiti sa grehom koji učini – kaže prota Lazić.

Beograd, 26. XII 2003. Litija se sakupila ispred spomenika Knezu Mihajilu Obrenoviću na Trgu Republike. Do 18,30 h držani su govori o beloj kugi i sličnim problemima. Bilo je govora i o prihvatu dece izbeglica sa Kosova. Govori su počeli u 17,30. U 18,30 litija, koju je organizovao Hilandar, a preko Oca Vasilija Hilandarca krenula je preko Terazija do Balkanske ulice, niz koju je sišla do ulice Narodnog fronta (sada Kraljice Natalije). Tu su se okupili svi iz litije i držani su govori . Na žalost, tu se rade i namerni prekidi trudnoće – utrobna čedomorstva. Na kraju govora, poželeo sam da se u ovoj kući samo rađaju deca, a ne da se vrše ubistva nerođene dece. Iza mene je govorio otac Boža Bakajlić, koji je ova pitanja osvetlio sa teološke strane. Bilo je još govornika, a zatim je odneseno cveće i bačeno u reku Savu.       Dr Stojan Adašević

 

Ispovijest bivšeg beogradskog abortera

List “Argument”, 23. II 1996. Intervju s dr. Stojanom Adaševićem: “U mojoj ordinaciji ubio sam nerođeni grad kao Smederevo”. Dr. Adašević je 1997. na 12. kongresu ginekologa i opstetričara Jugoslavije održao govor u kojemu je pozvao na prestanak ubijanja nerođene djece.

 

Gospodine Adaševiću, poznati ste beogradski ginekolog – akušer, ali od 1988. godine ne radite abortuse. Štaviše, postali ste njihov veliki protivnik, pripremate čak i osnivanje Društva za očuvanje ljudskog života i porodice. Ali, u 26 godina napravili ste oko 62 hiljade abortusa. Jednom prilikom ste čak rekli: “Ubio sam grad veličine Smedereva”.

Dr. Adašević: “Mislim da Smederevo ima manje stanovnika, negde oko 45 hiljada. Shvatio sam da na ubistvo nemam prava ni kao vojnik ni kao hrišćanin, a kamoli kao plaćeni ubica koji ubija iza ćoška. Shvatio sam da je to čovek, da je to živo biće, isto kao i ja. Po hrišćanskim zakonima nemam prava da ubijem ni rođenog ni nerođenog. U ljudskom životu postoje kvalitativne i kvantitativne promene. Jedan od kvalitativnih promena je nastanak ljudskog života spajanjem dve ćelije, muške i ženske, u jedno biće. Kada sve to vidi, čovjek shvati da od momenta začeća do smrti, čovek je jedno te isto.”

Prestali ste da radite abortuse. Da li je na tu odluku uticao i neki konkretni događaj iz Vaše prakse?

Dr. Adašević: “Desilo se to kada je jedan moj bliski rođak došao sa svojom verenicom. Kada sam počeo da radim abortus, izvukao sam prvo ruku, koja je pala na kompresu po kojoj je prosut jod. Počela se pokretati, jer je živac pao na taj jod i tako davao komandu ruci da se grči. Pre nego što sam opet nastavio da radim, napipao sam nešto i pomislio: Samo da ne bude noga! Stvarno je bila noga. Usredsredio sam svu pažnju da ne padne na alkohol. U tom trenutku, nešto se prosulo, neki instrumenti su pali sa velikom bukom, trgao sam se i ispustio nogu, koja je pala na sto i živcem dodirnula alkohol. Sada se i noga micala. Nastavio sam dalje i uhvatio opet nešto. To je bilo srce, koje se grčilo! Sećam se da je sestra pitala da li mi je zlo. Ispred mene ležalo je srce koje se micalo, noga koja se pokretala i ruka koja se grčila. Nekih desetak minuta pre toga, na ekranu preko ultrazvučnog aparata, video sam kako sve funkcioniše u jednoj celini. To me je potreslo i tada sam počeo da razmišljam o abortusu kao ubistvu.”

 

Pogovor

Vjerujem da će ovaj tekst pomoći doktorima, sestrama, farmaceutima i ostalim ljudima i u drugim sredinama, da se pokaju za sve svoje grijehe, pa tako i za one koje su neki od njih počinili sudjelovanjem u kontracepcijama, sterilizacijama, nemoralnim tzv. “seksualnim edukacijama”, umjetnim oplodnjama i u raznim vrstama ubojstava nerođene djece. Ovu djecu su ubijali ne samo “kirurškim” metodama, nego i brojnim drugim abortivnimm sredstvima, poput svih vrsta antibaby pilula i spirala. Naime, uz ta sredstva često ipak dođe do začeća, ali ona tada automatski ubijaju dijete sprečavanjem njegovog usađivanja u maternicu, u prvim danima nakon začeća. Takovih ranih ubojstava ima možda još i više nego “kirurških” abortusa. Čuje se da na brojne načine ubijaju i mnogo djece začete u epruveti, pa se rodi manje od 5 % tako začete djece.

Mora se upozoriti da je sudionik ubojstva djeteta i farmaceut koji je abortivno sredstvo izdavao, možda uz tihu glazbu svoje apoteke, doktor koji je to sredstvo prepisivao ili ugrađivao, sestra koja je u tome pomagala, i sl. Isto se tiče i onih koji su sudjelovali u ubojstvu djeteta prilikom postupaka oko začeća u epruveti. Moramo im svima reći neka ne griješe. Dragi Bog očekuje da mu se raskajani vrate.

Treba napomenuti da su smrtni grijesi ne samo ubojstva, nego još i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja, bilo da se radi o inseminaciji ili o oplodnji u epruveti.

Autor komentara: dr. med. Antun Lisec

 

Antun Lisec, dr. med.

 

 Ranije objavljeno:

 

Liječenje duševnih rana

Uloga Crkve u izgradnji sretnog braka

 

Dobro nam došao novi živote!

 

Dvije pjesme

 

Suprotstavimo se prostituciji

 

Crkva zabranjuje umjetne oplodnje

 

Oplodnja u epruveti protuustavna!

 

Izazovi savjesti

 

Obraćenje medicinskog osoblja

 

Sprečavanje prometnih nesreća

 

Ženino tijelo – svetište ili smetiše?

 

Kako se ponašamo?

 

Prihvatimo Božje okrilje

 

Prehrana

 

Starci i teški bolesnici

 

Štetnost pušenja

 

Droga nije rješenje

 

Alkoholizam

 

Dijete – Božji dar

 

Obiteljski život

 

PODIJELI