Mnogi od nas dobro se sjećaju početke osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je nedjeljom poslijepodne na TV Zagreb igrao film “Tarzan” kojega je glumio američki glumac, bivši američki plivač i peterostruki olimpijski pobjednik Johnny Weissmuller. Mi koji smo tada bili djeca prvi, drugi ili treći razred osnovne škole zabavljali smo se trčeći po ulici, igrajući se nogometa, graničara a po noći i skrivača. Nismo imali kompjutore, mobitele ili PlayStation-e. Nedjeljno jutro bi svi išli na dječju sv.Misu. Mi dječaci iz ulice smo svi bili ministranti. Poslije Svete Mise pravac kući, doručak i igranje. Onda bi svatko sa svojom obitelji ručao pa opet van na igranje. Ulica je bila puna djece. Dječji vrisak se čuo ulicom a onda bi izašla nečija mama ili baka i viknula na sav glas: “Djeco Tarzan!” Ulica bi se ispraznila za minutu. Svi smo htjeli gledati Tarzana i njegovog majmuna Čitu. Nakon filma bi ponovo izašli van pa bi se natjecali tko će se prije popesti na drvo. Djeca su se penjala na drvo poput majmuna Čite ali među djecom su se i čuli Tarzanovi krikovi: AaaaaaaaaaaaaaAaaaaaaaaa!!! Tako je dječak vikao pod prozorom bake Mare sve dok mu baba nije kroz prozor sasula amper vode na glavu. Naše djetinjstvo bilo je bez facebooka, pametnih telefona koji nekada polude pa sami nazivaju okolo brojeve i nabiju nam račune, bez PlayStationa i bilo nam je prelijepo. Mnogi pate za tim vremenima i sjećaju se tog crno bijelog svijeta, partizanskih filmova, mnogih državnih i školskih praznika ali su mnogi zaboravili Tarzana i majmuna Čitu. Pogledajte ovaj VIDEO CLIP i kako je majmun Čita pronašao u džungli telefonsku centralu te nazvao i izigrao neonaciste. Pogledajte ga i nasmijte se do suza. Želimo vam puno plakanja ali od smijeha…hehehehehehehe…
Tekst: www.put-istina-zivot.com
VIDEO:www.youtobe.com
