Pitanje:
Zašto nije točno kada se kaže:”Platit ću Svetu Misu za pokojnu osobu ili za nakanu” a crkva kaže da je ispravno ” Prikazati Svetu Misu” a nap. kada naručim Svetu Misu za neku nakanu ili pokojnu osobu moram platiti 50 kuna jer je to cijena?
Odgovor:
Poštovani,
stav je katoličke crkve da se ni jedna misa ne može platiti. To je za nas učinio Isus Krist prije više od 2000 godina. I ta njegova cijena je neprocjenjiva. Kad je on to mogao učiniti besplatno od kud nama pravo da mi činimo nešto suprotno (da naplaćujemo misu).
Ovdje je riječ o nezgodnom izražavanju. To „plaćanje misa“ je jednostavno ušlo u običajni govor i sad je to jako teško ispraviti. Dakle, misa se ne može i ne smije platiti, ona je besplatna a ono što je crkva uvela je zapravo stipendij (naknada). Davanjem stipendija za namjenu mise kršćani, prema Zakoniku, doprinose dobru Crkve i sudjeluju u njezinoj brizi oko uzdržavanja službenika. Zakonik ističe dužnost da se misni stipendij potpuno zaštiti od bilo kakvog poslovanja ili trgovine. Ali što se tiče mise ona se u određenim okolnostima treba i mora slaviti bez naknade.
Ovaj stipendij se razlikuje od države do države. U RH je to 50 Kn, a u BiH je to 20 KM (približno 80 Kn). To je prepušteno biskupskim konferencijama da odrede.
Postoji pravilo kojeg bi se trebali držati svi svećenici a to je o visini stipendija. Svaki svećenik može na dan slaviti i više svetih misa, ali može uzeti za sebe samo jedan stipendij (kod redovnika je to drugačije, za sebe ništa ne uzimaju nego to ide sve u zajedničku kasu). Npr. U samostanu je pet redovnika i svaki redovnik zavrijedi taj dan po 50 Kn, dakle kao zajednica je to 250 Kn i to se priloži u zajedničku blagajnu.
U pojedinim slučajevima (kad je župa siromašna pa svećenik teško preživljava) onda mu biskup može dopustiti binaciju ili trinaciju (da može uzeti dva ili tri stipendija za sebe). Dakle, ponavljam. On tog dana može slaviti i 5 sv. Misa ali ako ima dopuštenje biskupa može uzeti samo najviše 3 stipendija.
Ako se dogodi da je svećenik primoran binirati ili trinirati (a nema dopuštenje da zadrži stipendij) onda onaj ostatak mora predati biskupu. Npr. Ako je trinirao onda smije zadržati 50 Kn, a onih ostalih 100 Kn mora predati biskupu.
Postoji još jedna praksa, a to je primanje zbirnih (zbrojnih) ili kumulativnih misa. Takav oblik misa također samo biskup može dopustiti. Naime, u onim župama gdje se treba prikazati misa za veći broj pokojnika biskup dopušta slavljenje kumulativnih misa obično pred kraj tjedna ili pak jednom u mjesecu. No treba ovdje naglasiti kako onaj koji slavi svetu misu smije uzeti samo u visini jednog stipendija (50 Kn) a onaj višak treba proslijediti biskupu (u ordinarijat). No razlika je u sljedećem. One župe koje imaju dozvolu za kumulativne mise i oni koji dolaze najaviti misu za nekog svog pokojnog nisu dužni dati stipendij u punoj vrijednosti nego mogu i manje. Na primjeru će to biti puno jasnije. Npr. U župni ured dođe deset ljudi s različitim misnim intencijama (nakanama) i netko dadne stipendij za svoga pokojnika 10 Kn, neki drugi 5 Kn, treći 20 Kn, četvrti 15 Kn, peti 2 Kn, šesti 30 Kn, sedmi 50 Kn, osmi ne dadne ni kune, deveti dane 1 Kn, a deseti dadne 25 Kn. Kad se to sve zbroji ispadne da je dano 158 Kn. I od svega toga svećenik za sebe može samo uzeti u vrijednosti od jedno stipendija (50 Kn) a onaj višak treba proslijediti ili u caritas ili za misije ili predati u ordinarijat.
+ Mir i dobro
fra Tomislav Svetinović
