PJESMA BAKI

452

 

 

 

 

nisam ti mogao na sprovod doći

ali sam na otoku plakao za tobom

u jednom danu prošli su svi dani

 

tada sam shvatio koliko si bila lijepa

 

lijepa je bila trava

koju si žela hrđavim srpom

i naša Goluba krava

koju sam s Pojila gonio trkom

 

dobrotom si pokrivala mene

da se ne prehladim u zimskim noćima

a toplim glasom razgonila sjene

dječijih plašila sa velikim očima

 

često me de budio tvoj jecaj

za umrlim sinom i onim što je daleko

tada bi na uvele grudi privila

mene siroče blago i meko

 

kada su bile na grobljima Mise

pravila si opanke drhtavom rukom

i vodila me u ljiljane grobova

penjući se puteljkom teškom mukom

 

ostalo je samo sjećanje nježno

na dane provedene s tobom

sada si u društvu priprostih duša

u sjeni jasenja skrivenih

sličnim grobom

Krešimir Čepo

PODIJELI