nisam ti mogao na sprovod doći
ali sam na otoku plakao za tobom
u jednom danu prošli su svi dani
tada sam shvatio koliko si bila lijepa
lijepa je bila trava
koju si žela hrđavim srpom
i naša Goluba krava
koju sam s Pojila gonio trkom
dobrotom si pokrivala mene
da se ne prehladim u zimskim noćima
a toplim glasom razgonila sjene
dječijih plašila sa velikim očima
često me de budio tvoj jecaj
za umrlim sinom i onim što je daleko
tada bi na uvele grudi privila
mene siroče blago i meko
kada su bile na grobljima Mise
pravila si opanke drhtavom rukom
i vodila me u ljiljane grobova
penjući se puteljkom teškom mukom
ostalo je samo sjećanje nježno
na dane provedene s tobom
sada si u društvu priprostih duša
u sjeni jasenja skrivenih
sličnim grobom
Krešimir Čepo