Pismo primaljama i ginekološkim sestrama

92

Pismo primaljama i ginekološkim sestrama

Poštovane sestre!

Možda ste i Vi primijetili da ima slučajeva kada netko od sestre, koja radi u ginekologiji i porodiljstvu, želi napraviti “robota” koji bi ispunjavao tuđe nemoralne zahtjeve. To se ne smije dopustiti!

I sestra ima pravo na svoje ljudsko dostojanstvo i zaštitu čiste savjesti! I ona ima dušu koju treba spasiti!

Što bi to medicinska sestra još poštivala, ako ona ne bi držala do svetosti i nepovredivosti nježnog, malog, pa i tek začetog ljudskog bića?

Koje bi to vrijednosti još preostale u društvu za poštivanje, ako se ne bi poštivalo nježna, nerođena, ljudska bića?

Što mislite, da se pojavi neki čovjek, koji kaže da mu pijev slavuja ide na živce i počne u cijeloj državi uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote! Zar mislite da bi bilo lijepo živjeti u društvu u kojem bi se male životinjice poštivalo više nego nerođenu djecu?

Ako bi netko smatrao da je nerođeni čovjek manje vrijedan nego životinja koja se još nije izlegla ili okotila, to bi značilo da je poremećen.

Društvo s takvim stavovima bi bilo bolesno.

Treba svima govoriti o potrebi poštivanja života i dostojanstva svakog čovjeka, bilo onog najmanjen, nerođenog, bilo onog rođenog ugroženog također na na brojne načine. Oni koji su već počinili grijehe, trebaju se iskreno pokajati,odlučiti da više neće griješiti, moliti Boga da im oprosti.

Pa i Ustav jamči pravo svakog ljudskog bića na život!

Tek začeto dijete je živo biće, ne životinjsko, nego ljudsko!

Oni koji se zalažu za ubijanje nerođene djece, skrivaju od javnosti slike leševa ubijene djece. Ipak se o tome i te kako puno danas zna.

Susreo sam čistačicu jedne klinike, koja mi kaže da je na podu našla dijete koje je još bilo živo nakon pobačaja. Kaže da je pitala sestru što da s tim djetetom radi, a ona je odgovorila neka ju baci u smeće.

Priča mi medicinska sestra iz druge klinike da je prolazila hodnikom, a pozovu ju kroz neka vrata da dođe i nešto vidi.

Tamo je medicinska sestra držala na rukama pobačeno djetešce koje je mahalo rukicama i nogicama i hvatalo zrak. Kaže da im je viknula: “Ubojice!” i zalupila vratima.

Zar je moguće da se netko od vas i sada, nakon opisa i ovih slučajeva, opredjeljuje za stavove onih koji su ubili ovakvo dijete i mnoštvo druge nerođene djece? Teško mi je vjerovati. Ali ako takvih ima među Vama, molim ih neka se odmah pokaju i zatraže Božje oproštenje!

Nekada se pravo na čistu savjest treba dokazivati i na sudu. Primalje Connie Wood i Mary Doogan su zaposlene su u bolnici „Southern General Hospital“ (Glasgow, Velika Britanija). Nakon što su doživjele progon od strane uprave bolnice, jer nisu htjele sudjelovati u pobačaju, tražile su pomoć suda. Sud (Court of Session) je 24. ravnja o.g. potvrdio njihovo pravo na priziv savjesti, zaštitio njih i njihov stav, a bolnica je izgubila parnicu.

Saznao sam za neke slučajeve da su nagovarali i učenika na sudjelovanje u grijesima. Prije par dana mi se požalila jedna gospođa kako joj je rekla 16 godišnja kćerkica, koja ide u primaljsku školu, da su ju za vrijeme “prakse” nagovarali da i ona sudjeluje u abortusu.

Maturantica jedne druge medicinske škole mi se požalila da je na praksi sudjelovala u abortusu, da jako zbog toga trpi, ima veliku grižnju savjesti i da se kaje.

Katolički svećenik – župnik i ja smo posjetili ravnateljicu ove škole, a ona nas je pokušavala uvjeriti da se to s učenicima njihove škole ne događa i da ova djevojka najvjerojatnije izmišlja.

Očito je da trebamo pomoći medicinskim sestrama, ali i svim drugim djelatnicima u medicini, farmaciji, pa i drugim strukama, kao i onima koji se tek školuju, da hrabro odbijaju sudjelovanje u bilo kojem grijehu, te se s poštovanjem odnose prema Božjim zapovijedima, prema Njegovom stvaralačkom planu, pa tako i prema životu svih ljudi, od začeća do prirodne smrti, prema Božjem daru plodnosti, dostojanstvu začeća, moralnim, bračnim i obiteljskim vrijednostima.

Želim biti konkretan i objasniti još i nešto drugo što je s ovim povezano.

Nerođenu djecu ubijaju ne samo instrumentima, sredstvima i postupcima nakon izostanka menstruacije, nego još češće dok se ne usade u maternicu.

Naime, do začeća i automatskog ubojstvenog učinka preko sprečavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. “kontracepcijskih” tableta, uz hormonske flastere i implantate, te razna postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala, bez obzira na vrstu, također i one koje sadrže hormone ili bakar. Dijete se kod svih tih sredstava začne, ali pogine najčešće dok žena, koja to upotrebljava, niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane.

Ovdje su fotografije djece koja se još nisu usadila u maternicu, koje sam našao na internetu.

 

 

 

 

 

Kod začeća je tijelo djeteta veličine 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je otprilike 0,004 mg. Upravo na tu djecu se odnose Isusove riječi: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Ne smije se niti njih ubijati!

Ne smije se sudjelovati niti u onim dijagnostičkim procedurama, poput rane amniocenteze i sl., koje pomažu u lovu i odstrelu bolesnih.

Ne smije se dopustiti brošure, plakate niti bilo što drugo što bi promicalo sredstva ili postupke za izvođenje grijeha.

Čuje se da masovno ubijaju djecu i prilikom raznih postupaka vezanih za umjetne oplodnje.

U ljetu 2010. godine ginekolog iz Zagreba, na jednom internetskom portalu postavlja pitanje da li one koji se bave etikom više ne zanima 12 tisuća zamrznute nerođene djece.

Radio je u vijestima prenio izjave bivšeg ministra zdravstva o broju žive, smrznute djece po frižiderima bolnica u Hrvatskoj, preostalih nakon oplodnje u epruveti, za koje se nitko ne brine. 9. rujna 2011. je rekao da ih u frižiderima ima od 12 do 15 tisuća, a 5. listopada iste godine je rekao da se radi o deset i pol tisuća takve djece. Očito da niti on sam nije znao koliko ih je tamo bilo.

U travnju 2012, jedan ginekolog je na Katoličkom radiju rekao da samo u jednoj od zagrebačkih klinika gdje izvode grijehe umjetnih oplodnji, ima 18 tisuća žive smrznute djece.

Tako je, eto, prodrlo u javnost da danas, u našoj državi, žive u frižiderima tisuće smrznute djece. A koliko su ih tek ubili, a da ih nisu ni stavili u frižider, ili pak nakon odleđivanja?

Katolička Crkva je dala objašnjenja zbog čega se ne smije ubijati niti takvu djecu, a objasnila je da se na umjetni način djecu ne smije niti začinjati! Ne smije se dijete začeti bez specifičnog bračnog odnosa roditelja! A kod umjetnih oplodnji, bilo inseminacija ili izvantjelesnihoplodnji, ima još i mnoštvo drugih grijeha.

Čujemo da diljem svijeta neku od izvantjelesno začete djece („iz epruvete“) bacaju u smeće, nad nekom izvode smrtonosne eksperimente, nekoju stavljaju u frižider. Iz raznih zemalja takvu djecu izvoze i prodaju na međunarodnom tržištu.

Čak i oni koji izvode oplodnje u epruveti priznaju u člancima i knjigama koje pišu, da se rodi manje od 5 % tako začete djece.

Zbog neprirodnih uvjeta, ne uspijeva se usaditi u maternicu, pa umire i najveći broj one djece koju pokušavaju usaditi u maternicu.

U članku kojega je 2013. objavio jedan zagrebački ginekolog koji izvodi takve grijehe, priznao je da se od 156 djece začete u epruveti koje su u njegovoj klinici pokušali usaditi u maternicu, „primilo“ samo njih 20, a to je manje od 13 %.

Gledao sam ženu iz Zagreba na televiziji koja je rekla da su joj, koliko ona zna, do sada začeli u epruveti 50 djece, a nije se rodilo niti jedno.

Nisam uspio saznatio što sve rade po klinikama koje se bave umjetnim oplodnjama u Hrvatskoj, ali više nije tajna da po svijetu u brojnim klinikama dolazi do stvaranja djece i bez oplodnje jajne stanice spermatozoidom, preko umjetnog stvaranja blizanaca, cjepkanjem maljušnog tijela djeteta, u raznim njegovim uzrastima, a i na razne druge umjetne načine. Sve je to povezano s masovnim ubijanjem nerođene djece, još u većem broju nego što se izvede tzv. „kirurških“ pobačaja.

Čak i onda kada govorimo o poštivanju života nerođene djece moramo ponavljati da se ne smije provoditi seksualni život prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život!

Nikada nitko neće otkriti prezervativ koji čuva od grijeha. A grijeh je, u nekom smislu, AIDS duše. Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.

Osim toga, preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne.

Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti.

Želim spomenuti da je Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina izjavio, što nikada kasnije nije opovrgnuto: “… HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi…Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa.” Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.

Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.

Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu “Consensus Statement on Cervical Cancer” utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.

Iz dokumenta “Workshop Summary” iz 2000. god. kojega je izradio isti Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s “National Institute of Allergy and Infectious Diseases” i s “Department of Health and Human Services” vlade SAD–a, vidi se da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Napominjem da Chlamydia izaziva upale u maternici i jajovodima što rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.

Paralelno s velikim reklamama prezervativa zaraza se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.

Ukraina je zemlja u kojoj se već više od 20 godina možda najagresivnije i najsistematičnije, od svih Europskih zemalja, reklamira prezervativ. Gdje su im rezultati?

Paralelno s takvom “edukacijom”, postali su najzaraženijoim zemljom u Europi AIDS-om, ali i mnogim drugim zaraznim bolestima. Milijun i pol stanovnika Ukraine danas boluje od tuberkuloze. Mnogi od njih su zaraženi rezistentnim, neizlječivim tipom tuberkuloze. Osim toga, zbog velikog nemorala, B i C hepatitisima, u nekim srednama je kod njih zaraženo već 15 – 17 % stanovništva, a negdje i 40 %. Ovo su neslužbeni podaci koje sam čuo od ljudi iz Ukraine, a jedan professor medicinskog fakulteta mi je rekao da se službena državna statistika o B i C hepatitisima kod njih niti ne vodi…

Očito je da će tako proći i u drugim državama ako se i tamo bude tako odgajalo i živjelo.

I tuberkuloza i B i C hepatitis i većina drugih zaraznih bolesti prenosi se već i samo ljubljenjem!

Zašto o svemu ovome pišem i Vama primaljama?

Naravno, da Vam olakšam poštivanje Božjih zapovijedi, odnosno da lakše shvatite da se nemoralnim odgojem koji promiče prezervativ ili druge grijehe, doprinosi još većem širenju spolno prenosivih bolesti. Nemojte dopustiti takav odgoj!

Iz gore iznešenog se vidi da se spolnim bolestima, koje mogu izazvati neplodnost, pa i smrt nerođenog djeteta, može zaraziti i preko grješnog sredstva prezervativa. Tako može nastati endometritis, – upala sluznice maternice u koju se začeto dijete ne uspijeva usaditi. Žena je bila trudna, ali nije to primijetila, jer nije bilo izostanka menstruacije.

Ili, unatoč zarazi, dijete se usadi u maternicu, ali pogine kasnije. Npr. bakterije izazovu nekrozu ovojnica djeteta, pa žena misli da je imala „spontani“ pobačaj.

Ta već se i ljubljenjem prenosi većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti. Podsjetimo se da se po restoranima pere pribor za jelo i čaše, odnosno da se ne upotrebljava čačkalice za zube koje su koristili drugi! A ljubljenjem bi se prenijela veća količina bakterija i virusa nego preko tuđe neoprane čaše ili čačkalice!

To znači da bi se oni, koji su imali predbračni ili izvanbračni seksualni kontakt, trebali istestirati na brojne bolesti, da bi se, u slučaju potrebe, mogli liječiti.

Pred našim očima se pojavljuje nova patologija, toliko posljedica zaraznih bolesti, kao nikada ranije. Vi se s time susrećete!

Zaražene osobe ugrožavaju živote i medicinskom osoblju. Nije svejedno da li je krv rodilja zaražena B i C hepatitisima, HIV-om i sl. ili su to žene kod kojih nema zaraza.

Budimo ponizni, pomislimo što će biti s našim dušama poslije naše smrti, proučimo i prihvatimo objašnjenja Katoličke Crkve o svetosti braka, protiv predbračnog i izvanbračnog seksualnog života, protiv grijeha kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, kao i protiv svih drugih grijeha!

U slučaju opravdanih razloga odgađanja začeća, postoji „ekološko“ rješenje, bez grijeha, a to je suzdržanost u plodne dane. Plodni i neplodni dani se danas mogu pouzdano otkriti i u slučaju nepravilnih ciklusa, uz pomoć prirodnih metoda Billingsove i simpto-termičke.

Ima puno dobrih i katoličkih i pravoslavnih svećenika, kao i brojnih časnih sestara koji će uvijek primiti trudnicu koja ima s obrati na razgovor i pomoći joj da odustane od grijeha.

Prilažem Vam brošure „Crkva zabranjuje umjetne oplodnje“ i „Obraćenje medicinskog osoblja“, izvješća o pokajničkim procesijama – litijama u Srbiji i intervju s raskajanim beogradskim ginekologom, mojim nedavno preminulim prijateljem, dr. Stojanom Adaševićem.

Poštovane sestre, na poštivanje Božje zamisli o čovjeku i njegovom ponašanju, pozvani su svi ljudi, pa tako i oni koji se školuju za medicinske, farmaceutske ili bilo koje druge struke, kao i oni koji su se već zaposlili!

Život u skladu s Božjim zapovijedima i naukom Katoličke Crkve, čuva nas od mnogih problema i bolesti.

Možda se zainteresirate za suradnju u moralnoj obnovi medicine.

Pozdravlja Vas

Antun Lisec, dr. med.

 

PODIJELI