Spasenje je dar brate, ne zaboravi to. To je dar milosti Božje koji primamo vjerom u svoj život i postajemo djeca Božja Iv. 1,12 Ef. 2,8-9 itd… Dar se prima vjerom i zauvijek on ostaje to – dar. Život vječni, spasenje tj. otkupljenje, iscjeljenje, sloboda i blagoslov su dar od Boga nama zbog Isusove žrtve na križu. Život posvećen Bogu i ostale stvari u životu proizlaze iz toga. To dolazi iz onoga što smo postali u Kristu sada – djeca Božja. Što više rastemo u spoznaji našeg Tatice to više spoznajemo tko smo mi u Njemu sada. Onda tako i živimo brate, u skladu s time. Ako smo postali ovčice Božje onda pasemo travu, dajemo vunu i sve više i bolje čujemo i glas našega Pastira. Druga je stvar neobnovljeni um u nekih kršćana koji nakon svoga obraćenja žive poput svijeta: nisu izgrađeni u Riječi, novom identitetu… Ali su još uvijek djeca Božja. Ja imam troje male dječice i vjeruj mi, oni znaju učiniti i reći stvari koje ne pripadaju u obitelj, ali oni su i dalje moja djeca. Njihovo ponašanje to ne određuje već narav, tj. sjeme od kojeg su rođeni. Tako je i sa Bogom, narav određuje a ne u prvom redu djela. Djela dolaze kasnije kako rastemo i sazrijevamo brate moj. Nismo Božja djeca sve dok se tako ponašamo i govorimo jer nismo djeca zbog djela. Mi ćemo se početi ponašati i govoriti tako zato jer to već jesmo. Božja narav u nama doći ce do izražaja kako rastemo u Kristu i sazrijevamo. Spasenje je trenutačno, obnova uma i kršćanski život su proces. Svakog dana rastemo i mijenjamo se promatrajući tu sliku slavnog Krista. Pogriješimo, padnemo, zabrljamo ali ustanemo i naučimo nešto i idemo dalje. Brate više je štete učinilo samopravedničko ponašanje i zakon u crkvi nego ona druga krajnost, raspuštenost i tjelesnost. Oboje je krivo i loše, samo Pismo kaže jednu stvar: gdje je grijeh obilovao milost se izlila još preobilnije, a za one samopravedne koji žele zakonstvo kaže: ispali ste iz Milosti!!! Prekinuli ste s Kristom!!! Izgleda da je u Božjim očima grijeh magnet za milost i oprost a samopravednost puna Adamovskog znoja mu se gadi. Isus a i Pavao upravo su korili takve najviše. Nikada nisu prezreli i odbacili one koji su slabi, tjelesni, čak i u grijehu, već su gledali da oproste, podignu, ohrabre i izgrade. U drugu ruku konfrontirali su najviše one koji su jednom krenuli sa Duhom a završili u djelima, tijelu. Uistinu, ja ne prezirem milost Božju, jer ako spasenje dolazi po djelima Isus je uzalud umro. Gal. 2,21 Milošću sam Božjom TO što jesam, ALI milost Božja NIJE bila bez PLODA: TRUDIO sam se VIŠE od njih svih, ALI ne JA, već MILOST Božja u meni… Plod koji dolazi iz Milosti i po milost ostaje i vrijedi pred Bogom. On uvijek naglašava milost kao izvor i hvali milost za sva postignuća i plodove, a ne sebe. Prema MILOSTI koja mi je DANA ja sam postavio temelj…Prema MILOSTI koja mi je DANA kažem svakome pojedinom od vas…Svi znate za MILOST koja mi je DANA za vas pogane…Svi znate za MILOST Isusa Krista kako je od bogataša postao siromah…Vidiš sve je po milosti a ona je nezasluženi dar Božji, snaga Božja koja nas osposobljuje da budemo i činimo Njemu ugodne stvari. Jer On je taj koji u vama ČINI da hoćete i činite. Volim te brate moj, ti si drag čovjek i brat. Vjerujem da želis služiti našem Tatici najbolje što znaš. Neka to bude u Njegovoj pravednosti a ne tvojoj ( Fil.3,4-9). Milost brate ti se umnožila i mir od Tatice našeg i Spasitelja našeg Isusa.
Zack Benjamin Lenkert
