Pijani Iva

149

Jednom prilikom smo bili okupljeni u župi kako bismo uredili i očistili crkvu i župni ured, za pučke misije. Nas veća grupa mladih dođosmo rano ujutro kod župnika, a onda ćemo dalje na rad.

I vidjesmo župnika kako je posebno radostan. Pitasmo ga, što je razlog za to? A on nam odgovori, koju ja sreću imam, dobih odgovor dugo čekani, ”meni Bog govori na usta mojih župljana, evo upravo sad.!“
Ostavi nas sve bez teksta!? Pomislili smo da župnik pravi šalu!
Odmah smo se zapitali, pa tko je tako svet, da mu Bog progovara preko njega? Gledali smo jedan u drugoga, pa pomislili da je netko od nas, jer smo prvi  bili koji su došli ?
Upita ga jedan dečko, da nije netko od nas?
On odgovori ne!
A drugi nadoda “da nije možda “pijani Iva” jer smo ga vidjeli dok smo dolazili kako ide ispred župnog ureda.
I na to će župnik, DA upravo „pijani Iva“.! Hmmmm.
No netko reče, pa ne može vam Bog progovarati preko pijanog čovjeka?
Na to će župnik, zašto ne: ako je Iva pijan, nije Bog pijan!
Tada nismo ni bili svjesni koliko nam je župnik pomagao shvatiti što zapravo znači živjeti vjeru, a posebno čuti Riječ Božju, i koliko nam malo treba!
Kaže, kao Samuel: ”Govori Gospodine, sluga tvoj sluša, ti imaš riječi života vječnoga.”
Mnogo puta smo čuli “preko čovjeka“ kako i nama progovara Božji glas, Riječ Njegova, a mi mislimo “nije to  meni-/nama upućeno”, nije to Božja Riječ?
Prepoznali ili ne-prepoznali odlučujuće je kakva su naša vlastita razmišljanja. Ne čujemo, jer su naša razmišljanja drugačija. On sigurno i danas govori čovjeku, samo često nismo svjesni toga.
20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20)
Bog nam uvijek govori, samo mi ne želimo to čuti… i koliko smo puta samo zalupili vrata drugima, koliko se puta oglušili na potrebu čovjeka koji traži nešto od nas?
Često smo spremni otjerati zalutalu ovcu, što će nam ona, to nije naš problem!
Zar on mora biti jedan od  nas da ga uopće slušamo?
Mi očekujemo onako kako smo mi zamislili – na naš način želimo čuti, pa čak i od određene osobe očekujemo, jer ne može to biti svatko!
Stavljamo sebe ispred drugog, a zaboravljamo ono najvažnije!
Bog upućuje poziv nama “preko ljudi”, a mi teško shvaćamo, jer ne možemo shvatiti da ON može progovoriti ljudskim riječima i najvećem otpadniku i najvećem grješniku. Što mi je činiti?
Mogu li “čuti glas Božji”, dobro slušati i onda Ga slijediti? Čujem li ga samo u Crkvi, Bibliji i molitvi ili i u svijetu, u društvu?
Pitam se koliko je važno danas, prepustiti Bogu da nas ON vodi, jer su tolike velike potrebe bližnjega u cijelom svijetu. Koliko je važno čuti Njegovu Riječ!
Sv. Pavao u 12. poglavlju svoje Poslanice Rimljanima kaže: »Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!«
U  osluškivanju je kvaliteta našog života, naše vjere i življenja. Dok osluškujemo bližnjega, “čujemo“ što mu je potrebno i što mu je problem, nevolja i potreba. Na meni je da odlučim pomoći mu ili ga odbiti!
Kroz molitvu možemo čuti, možemo razgovarati o svemu. Mogu mu povjeriti svoje brige, svoje poteškoće, zahvaliti se za sve  i zatražiti da mi pomogne. Kako da prepoznam što ON hoće od mene?
Osluškujem moju nutrinu u mojem srcu, da shvatim što hoću i povjeravam Njemu, čujem Božju Riječ, ONA je SVE i u SVEMU. Radosna sam kada ga čujem u mojem srcu i pustim Duhu Svetomu da me ON nadahnjuje i vodi.
Tako mi život postaje radosniji. ON je taj kojem moram zahvaliti apsolutno za sve.
To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.(Rim. 13,11 )
Svaka dobronamjerna kritika je za mene spasonosna. Oni koji pokazuju prstom u mene čine mi uslugu, Bog me opominje, daje mi šansu da uvidim i da se ne uzoholim! Vodi me na pravi put!
Moram biti zahvalna i na takvim ljudima, jer oni izgrađuju vjeru čovjeka, izgrađuju mene! Božja Riječ je prisutna svaki dan u svijetu u kojem živimo! Na sv. Misi, u čitanju Sv. Pisma, preko svećenika, u molitvi, preko bližnjega, od obitelji do društva u kojem živim.
Najveću snagu Božja Riječ ima “u nevolji”. Bez obzira kakva to nevolja bila, imam osjećaj da me Bog zove “na djelo”, poziva me u zajedništvo ljubavi. ON bira ljudsku riječ, obraća nam se da GA možemo razumjeti.
31 “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32 I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” 34 “Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'”Mateju 25,31-46:
I pijani  Iva nam je dobar  primjer kako trebamo napojiti žednoga, nahraniti gladnoga i odjenuti siromaha, Isus traži i OČEKUJE od nas da pomažemo bližnjemu, čak i neprijatelju svom, da suosjećamo i pomognemo siromašnima i svakom čovjeku u potrebi…
“ podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. (Iz.58,7).
Na tebi i na meni je da odlučimo što učiniti kada nam Bog progovara!
Maranatha – dođi, Gospodine Isuse!

Katarina A.

 

 

PODIJELI