Da bismo pronašli Isusa moramo ići alternativnim putom, Njegovim putom ponizne ljubavi

Ivica Hadaš – Vatikan

Bog ne dolazi na pozornicu svijeta kako bi se očitovao – istaknuo je papa Franjo danas u propovijedi na svetkovinu Bogojavljenja u Bazilici svetoga Petra u Vatikanu. Riječ Bogojavljenje znači očitovanje Gospodinovo koji se, kako kaže sveti Pavao u drugom čitanju današnje liturgije (Ef 3,6), objavljuje svim narodima koje predstavljaju mudraci – rekao je Papa i protumačio – Tako se otkriva prekrasna stvarnost Boga koji je došao radi svih: svakog naroda, jezika i ljudi koje prihvaća i ljubi. Simbol je toga svjetlo koje sve dostiže i osvjetljava.

Ako se naš Bog očituje svima, ipak pobuđuje iznenađenje, kako se objavljuje – rekao je Sveti Otac i nastavio – U evanđelju današnje liturgije govori se o putu zaobilaska palače kralja Heroda, upravo kada se Isus objavio kao kralj: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski?“ (Mt 2,2), pitali su mudraci. Naći će ga, ali ne tamo gdje su mislili; ne u kraljevskoj palači u Jeruzalemu, nego u skromnom prebivalištu u Betlehemu. Isti se paradoks mogao uočiti i na Božić kada je evanđelje govorilo o popisu cijele zemlje u vrijeme cara Augusta i upravitelja Kvirinija (Lk 2, 2).

Nitko od tadašnjih moćnika nije shvatio da se Kralj povijesti rađa u njihovo vrijeme – rekao je papa Franjo i dodao – Kada se Isus, kojega je Ivan Krstitelj navijestio, kao tridesetogodišnjak javno predstavlja, evanđelje još jednom ističe kontekst, navodeći imena svih “velikih” tadašnjih, svjetovnih i duhovnih moćnika. I zaključuje: „Riječ Božja siđe na Ivana u pustinji“ (Lk 3,2). Dakle, na nikoga od velikih, nego na čovjeka koji se povukao u pustinju. Evo iznenađenja: Bog se ne penje na pozornicu svijeta kako bi se očitovao.

Slušajući taj popis glasovitih ljudi, mogli bismo pasti u napast da usmjerimo svjetla na njih – rekao je Papa i primijetio – Mogli bismo pomisliti: bilo bi bolje da se Isusova zvijezda pojavila u Rimu na brdu Palatinu s kojega je August vladao svijetom; cijelo carstvo bi odmah postalo kršćansko. Ili, da je obasjala Herodovu palaču, mogao je učiniti dobro, a ne zlo. No, Božje svjetlo ne ide onima koji sjaje vlastitim svjetlom. Bog se nudi, ne nameće se; svijetli, ali ne zasljepljuje.

Uvijek je velika napast da miješamo Božje svjetlo sa svjetlima svijeta – rekao je Sveti Otac i upozorio – Koliko puta smo slijedili zavodljivi sjaj moći i pozornice, uvjereni da dobro služimo evanđelju. No, tako smo okrenuli svjetla na pogrešnu stranu, jer Bog nije bio tamo. Njegovo blago svjetlo sjaji u poniznoj ljubavi. Koliko smo puta kao Crkva pokušavali zasjati vlastitim svjetlom! No, nismo mi sunce čovječanstva. Mi smo mjesec koji unatoč svojim sjenama, odražava istinsko svjetlo, Gospodina: On je svjetlo svijeta (Iv 9,5), a ne mi.

Božje svjetlo ide onima koji ga prihvaćaju – rekao je papa Franjo i napomenuo – Izaija nas u prvom čitanju (Iz 60,2) današnje liturgije podsjeća da božanska svjetlost ne sprečava da tama i guste magle prekriju zemlju, ali ona sja u onima koji su otvoreni primiti je. Zato je prorok uputio poziv koji potiče svakoga: „Ustani, zasini!“ (Iz 60,1). Moramo ustati, izići iz svoje nepokretnosti i oraspoložiti se za hod. Inače ćemo ostati zakočeni, poput pismoznanaca koji su savjetovali Heroda, koji su dobro znali gdje se rodio Mesija, ali se nisu pomakli.

Zatim se moramo odjenuti Bogom koji je svjetlo, svaki dan, sve dok Isus ne postane naše svakodnevno odijelo – rekao je Papa i objasnio – Da bismo obukli Božje odijelo koje je jednostavno kao svjetlo, moramo najprije skinuti raskošnu odjeću. Inače ćemo biti kao Herod koji je umjesto božanskog svjetla više volio zemaljska svjetla uspjeha i moći. Međutim, mudraci ostvaruju proročanstvo, ustaju kako bi se obukli u svjetlo. Jedino oni vide zvijezdu na nebu; ne pismoznanci, ne Herod, nitko u Jeruzalemu.

Da bismo našli Isusa potrebno je uputiti se drugačijim putom, na drugačiji način, krenuti Božjim putom ponizne ljubavi – rekao je Sveti Otac i nastavio – Taj smjer treba zadržati. Naime, današnje evanđelje završava govoreći da su mudraci, nakon što su susreli Isusa, „otišli drugim putem u svoju zemlju“ (Mt 2, 12). To je drugi put, drugačiji od Herodovog. Alternativni put u svijet poput onoga kojim su prolazili oni koji su bili s Isusom na Božić: Marija, Josip i pastiri.

Poput mudraca napustili su svoje domove i postali hodočasnici na Božjim putovima, jer samo oni koji napuštaju svoje svjetovne navezanosti i kreću na put nalaze otajstvo Boga – rekao je papa Franjo i naglasio – To vrijedi i za nas. Nije dovoljno znati poput pismoznanaca gdje je Isus rođen, ako ne dođemo do tog mjesta. Nije dovoljno znati kao Herod da je Isus rođen, ako ga ne susretnemo. Kada njegovo „gdje“ postane naše „gdje“, njegovo „kada“ naše „kada“, kada njegova osoba postane naš život, tada će se proročanstva ostvariti u nama.

Tada je Isus rođen u nama i postaje živi Bog za nas – rekao je Papa i potaknuo – Danas smo pozvani oponašati mudrace. Oni ne raspravljaju, već hodaju; ne ostaju promatrati, nego ulaze u Isusovu kuću; ne stavljaju se u središte, nego se klanjaju Njemu koji je središte; ne usredotočuju se na svoje planove, nego se otvaraju drugim putovima. U njihovim gestama vidi se bliski odnos s Gospodinom, duboka otvorenost Njemu i potpuna uključenost u Njega. Zajedno s Njim koriste jezik ljubavi kojim je Isus govorio još kao dijete.

Naime, mudraci idu Gospodinu ne kako bi primali, nego da bi darivali – rekao je Sveti Otac i pozvao – Pitajmo se: jesmo li na Božić donijeli Isusu neki dar za njegov blagdan ili smo razmjenjivali darove samo među sobom? Ako smo otišli Gospodinu praznih ruku, danas to možemo popraviti. Naime, evanđelje donosi mali popis darova: zlato, tamjan i smirnu. Zlato se smatra najdragocjenijim elementom i podsjeća da se Bogu daje prvo mjesto i da mu se treba klanjati. Da bismo to učinili moramo se odreći prvoga mjesta i vjerovati da smo potrebiti, a ne samodostatni.

Tamjan simbolizira odnos s Gospodinom, molitvu koja se kao miris diže Bogu (Ps 141,2) – rekao je papa Franjo i protumačio – No, kao što se tamjan, da bi zamirisao mora zapaliti, tako je za molitvu potrebno “spaliti” malo vremena, potrošiti ga za Gospodina. To treba stvarno činiti, ne samo riječima. Smirna je pak pomast koja se koristila za mazanje Isusovog tijela nakon što je skinuto s križa (Iv 19,39). Gospodin želi da se brinemo za tijela koja su iskušana patnjom, za Njegovo slabije tijelo, onima koji zaostaju, onima koji mogu samo primiti i nemaju ničim uzvratiti.

U Božjim je očima dragocjeno milosrđe i besplatnost prema onima koji ne mogu uzvratiti. U ovo božićno vrijeme koje se bliži kraju, ne gubimo priliku kako bismo dali lijep dar svojemu Kralju koji je došao radi svih, ne na raskošnim pozornicama svijeta, nego u svijetlom siromaštvu Betlehema. Ako to učinimo, Njegovo će svjetlo zasjati nad nama – zaključio je Papa.

Izvor: https://www.vaticannews.va/

PODIJELI