Posljednjih godina često razmišljam o tome kako je ovisnost o drogama pošast novog doba; kuga i kolera, bolest koja redom kosi kako mlade ljude tako i one u zrelijoj dobi, ako kao ovisnici uopće uspiju dočekati te „zrele“ godine svojih života.
Možda naivno, ali ipak, povezujem taj horor s ubrzanim tempom života, pojačanim stresom, ispraznošću koju svi mi, u manjoj ili većoj mjeri osjećamo od kad ugledamo svijet oko sebe.
Međutim, činjenica do koje dolazim u svojim razmatranjima jest da je glavni uzrok: nedostatak ljubavi, što god to kome značilo.
Ljubav = poštovanje, povjerenje, prijateljstvo, nježnost – kako od drugih takoiod nas samih prema nama kao jedinkama.
Netko će sigurno sada izvući primjer nekog njegovog prijatelja koji je u životu imao sve. Stabilan dom, podršku i ljubav roditelja, materijalno blagostanje…ali, što je u nutrini tog čovjeka čučalo da je postao ovisnik?
Obijest?
Znatiželja?
Netko će drugi pak reći da ima prijateljicu koja je od djetinjstva sama, bez iole roditeljske podrške,bez doma i financijske sigurnosti pa se nikada nije „navukla“.
Slažem se da prva eksperimentiranja kod ovisnika počinju iz radoznalosti ili iz želje da budu prihvaćeni u društvu u kojemu se kreću. Bunt prema zakonu i normama kako obitelji tako i društva.
Nesvjesnost posljedica.
Kriva predodžba o opijatima kao o zafrkanciji koja ionako služi samo da bi se „diglo“ raspoloženje.
Pretpostavka je da gotovo svako ovisništvo počinje uzimanjem marihuane:
– Marihuana je osušeno cvijeće biljke konoplje ( Canabis sativa ), koje se koristi kao opojna droga ili u medicinske svrhe. Često se i cijela biljka naziva marihuana.
Sadrži primarnu psihoaktivnu djlatnu tvar THC (tetrahidrokanabinol) te razne druge kanabinoide. Kanabis se često konzumira radi svojih psihoaktivnih efekata koji uključuju relaksaciju, euforiju, pojačani apetit, te niz drugih poželjnih pojava baš kao i niz nepoželjnih nuspojava kao što su suhoća ustiju, kratkotrajni ispadi kratkoroćnog pamćenja, konjunktivalnu injekciju, te rijeđe osjećaj paranoje i anksioznost.
Kasnije pojedinac počinje eksperimentirati s ostalim drogama, vrlo često psihoaktivnim. Upotreba psihoaktivnih droga nije nov fenomen. Arheološki dokazi ukazuju na to da uporaba psihoaktivnih tvari datira unazad bar 10,000 godina, a povijesni dokazi uporabe u okviru kultura kroz zadnjih 5,000 godina.
U konačnici dolazimo do teških droga kao što su heroin, kokain, morfij i metamfetamin ( također u ovu skupinu spadaju i alkohol i nikotin zbog toga što izazivaju ovisnost u kratkom roku i opasni su za život. )
HEROIN – je prirodna, teška droga koja se prizvodi iz morfina. Najjači je ulično dostupan narkotik; njegova proizvodnja i uporaba zabranjene su u većini država, osim u nekim specifičnim situacijama gdje u državama poput Ujedinjenog Kraljevstva služi kao zamjena morfinu. Ima velik potencijal za razvoj ovisnosti i ako se uzima svaki dan, ovisnost se razvija za 10-20 dana. Djeluje za 5-8 minuta nakon ušmrkavanja, a uzeta intravenski djeluje gotovo trenutačno i izaziva osjećaj euforije. Promjene u ponašanju karakterizira česta pospanost, nezainteresiranost za donedavno najbliže osobe i okolinu, tjelesno slabljenje. 60 posto ovisnika zaraženo je virusom hepatitisa B ili C.
KOKAIN – je najjači prirodni psihostimulans koji kod uzimanja izaziva razne vrste halucinacija, povećava budnost i koncentraciju (intelektualne sposobnosti) i fizičke mogućnosti. U većim količinama izaziva neuračunljivo ponašanje, strah, paranoju, i, kao posljedicu, agresivnost. Fizički simptomi su ubrzan rad srca i disanje, povećan krvni tlak i tjelesna temperatura i proširene zjenice.
Osnovni načini unošenja kokaina u organizam su: ušmrkavanje, injiciranje (prah kokain hidroklorida) i pušenje (crack).
METAMFETAMINI – Metamfetamin ili Kristalni met je sintetička droga iz skupine spojeva feniletilamina koјa brzo izaziva ovisnost. Stimulativna svoјstva su slična adrenalinu. Efekti ove droge su teži nego kod kokaina i drugih droga i nekada uključuјu akutnu depresiјu, psihotične epizode i oštećenja mozga. Prodaјe se ilegalno u raznim oblicima (pilule, prašak, kapsule). Јeftiniјa јe od drugih ilegalnih droga i od legalno dostupnih supstanci. Suvremenim kemiјskim procedurama ova se droga lako sintetizira, što јe čini izuzetno društveno opasnim, uzimaјući u obzir i rizik za mentalno zdravlje dugotraјnih korisnika. Višestruko je opasniji od heroina i kokaina. Djeluje pogubno na mozak i živčani sustav. Jedna je od najrazornijih droga.
Ovdje bih voljela samo napomenuti cifre koje se „vrte“ prodajom i uživanjem droge:
– samo u SAD-u godišnji promet od prodaje kokaina i heroina iznosi oko 150 milijardi dolara
– procjene pokazuju da veliki dio izvornog dohotka nekih država dolazi od prodaje droga, npr. Bolivija čak 53%.
Sve nas ovo navodi na činjenicu kako veliki zarađuju na malima, a svaki ovisnik je dolar/euro više u njihovim đepovima. Njih ne zanimaju djeca, ne zanimaju ih mladi ljudi koji zaneseni tim osjećajima euforije bivaju uvučeni u grotlo smrti.
Njih zanima zarada.
Vjerujem da niti jedan ovisnik, da je znao da će postati ovisnik, nikada ne bi ni probao drogu, bila to „obična“ cigareta marihuane, extazy – popularno zvan i „bombon“ ili bilo koju drugu supstancu koja izaziva ovisnost.
Jer,niti jedan ovisnik zapravo ne uživa uzimajući prijeko potrebnu dozu droge. On zapravo samo ublažava apstinencijsku krizu koja je, posebno kod ovisnika o teškim drogama, toliko jaka da ima izrazite fizičke manifestacije kao što su znojenje, drhtavica, povraćanje, bol u mišićima, bol u kostima. Možete li zamisliti da postoji čovjek koji zaista uživa u zabadanju igle u vlastito tijelo?
Ja ne mogu. Stvar je samo u preživljavanju krize. I tako se stvara začarani krug.
Ono o čemu sam željela govoriti jest to da droga, kojeg god tipa bila, daje „lažni“ osjećaj popunjavanja praznina u nama samima. Kao krpa koja prividno zakrpa ispucalu tkaninu naših „ja“.
Jer, ubrzo nako krpanja, rupa u nama se opet pojavi, još veća i šira i dublja nego štoje bila. Plus toga sad smo i ovisnici o nečemu što nam daje momentalnu sliku i osjećaj sigurnosti, superiornosti i najvažnije- voljenosti…
Kada taj osjećaj prođe ostajemo slabi i prestrašeni kao što smo i bili.
I tu priča počinje…ali, nažalost, u velikom postotku i završava.
Kada bi se osjećaj koji daje heroin mogao mjeriti bilo s čime na svijetu bio bi to osjećaj potpunog predanja i voljenosti od – Boga.
Mislite da pretjerujem?
Ovisnici o heroinu nisu razularena masa hiperaktivnih ljudi koji banče i divljaju po ulicama; to su ljudi tihi, mirni, osjećaja smirenosti, prihvaćanja svijeta i sebe samih, osjećaja svrhovitosti i duboke privrženosti svima – osjećaja ljubavi.
Puno se ljudi pita što ima u tim komunama da je uspješnost izlječenja ovisnika koje one mjere toliko visok?
Pa, u komunama se, između ostalog nalazi i Bog.
Bog koji je sveprisutan i neminovno se nalazi u svakome od nas, oko nas je svakog trena, ali u komunama je Njegova prisutnost gotovo opipljiva.
Cijeli se proces izliječenja sastoji u tome da čovjek shvati i prihvati da je voljeno biće.
Da je željeno biće.
Da je Božje dijete.
Dakle, došla sam do uzroka svih ovisnost – nedostatak ljubavi.
U komunama, centrima za rehabilitaciju ovisnika, dan se sastoji u radu, molitvi i slavljenju Boga. Snaga ljubavi volontera i svih koji pomažu ovisniku je tolika da onaj „stari“ život koji je ovisnik ostavio iza sebe postaje gotovo nestvaran. Kao neka mora iz koje se konačno probudio.
Koncentracija ljubavi na tim je mjestima kao plimni val koji zahvati i obuhvati onoga koji je stvarno spreman odgovoriti na zov kojim ga Bog privlači u svoje krilo.
Onog trena kada ovisnik sam odluči potražiti pomoć jer mu je svrhovitost takvog života jednaka 0 on je na pola puta do izliječenja.
Stvar je konačno u volji utopljenika da pruži svoju ruku i prihvati Gospodinovu.
Stvar je u tome da naučimo prihvatiti Ljubav.
Ljubav koja nije od ovoga svijeta, ali ruši ovaj svijet.
