OSLONAC U ANĐELU ČUVARU

99

Koliko sam samo puta umrla, svijeće su mi bile suze… koje bi gorile u duši čitavu noć da bi oživjela u novom danu. Oh koliko sam samo puta bila shrvana do boli, očajna, beznadna, izgubljena, slomljena od zahtjeva ovoga svijeta. Tuga me je htjela usmrtiti, jer nisam mogla tamo gdje su drugi željeli da idem… trudila sam se u svemu, a dobila sam od tebe anđele samo sjenu! Trebala sam ruke sigurne, kao krila da me zagrle… utješe. Trebala sam zagrljaje pamučne da žalosti moje u toj ljubavi od Boga ispare. Moja sreća u okovima je da me je ljubav sveta željela nasmijanu i budnu, da ostanu nevjerni u čudu… Suze su dozvale milost Isusovu… pa sam te počela osjećati kao zaštitu, sveprisutnost svetu. Tebi sam od suza skrojila krunicu, moliš se anđele svjetlo si moje u mraku. Sijaju molitve, žalosti moje sada su pripale anđelu čuvaru, svaka molitvena perlica postati će u sveti čas radosnica. Jer ljubav za mene moli, ljubav sveta koja zna tko sam u srcu i duši i da su ponizni moji snovi. OTAJSTVO LJUBAVI SLAVITI ĆEMO JA & TI ANĐELE SKRIVEN U BOŽANSKOJ MILOSTI PRESVETOGA SRCA KRISTOVOG!

Ana Emanuela, Bilaj 18.04.2018.

PODIJELI