Osjetila sam ljubav vječnu kad su mi rekli da ja nikad neću biti voljena. Osjetila sam umjesto ruku čovjeka krila anđela! Puno sam suza stavila u nebesko perje, činilo se ranila sam Božjeg anđela bolom svojim. Činilo se zasivila sam i smočila tugom svojom krila koja me brane. Dok mi nije šapnuo da suze iz ranjenog srca ukrašavaju njegovo postojanje. I da je radostan jer ga ljudsko biće voli nebeskom ljubavlju. Krila mu u biserima i smaragdima sijaju, bolne mi rane blagoslivljaju. Čuvar je moj, čuvarica sam njegova, a čuvari se ljubavi ne mogu raniti. Biva tu… sveprisutnost moja… u dobru i zlu… zaručnici nebeski!
?Ana Emanuela, 9.02.2018.
